Malignost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razlikovati: Malignans.
Malignost
Drugi naziviKancer, maligna neoplazma
Maligni tumor (desno) se nekontrolirano širi i zahvata okolna tkiva; benigni tumor (lijevo) ostaje samostalan od susjednog tkiva
SpecijalnostOnkologija
Simptomiumor, kvržica(e), promjena na koži, abnormalno krvarenje, produženi kašalj, neobjašnjiv gubitak težine[1]
Faktori rizikaPušenje, izlaganje suncu, genetika - historija malignosti, transplantacija solidnih organa (posttransplantacijska malignost), infektivne bolesti
Dijagnostička metodaBiopsija
LiječenjeFotoradiacijska terapija, operacija, hemoterapija, hipertermija
Frekvencija442,4 na 100.000 godišnje [2]
Smrtnost~10 miliona godišnje [3]

Malignost (zloćudnost) je sklonost zdravstvenog stanja da se progresivno pogoršava.

Malignost je najpoznatija kao karakterizacija raka. Maligni tumor je u suprotnosti sa nekanceroznim 'benignim' tumorom po tome što maligni tumor nije samoograničen u svom rastu, sposoban je da prodre u susjedna tkiva i mogu se širiti na udaljena tkiva. Benigni tumor nema nijedno od tih svojstava.

Maligni tumor kod karcinoma karakteriziraju anaplazija, invazivnost i metastaze.[4] Maligni tumori su također karakterizirani nestabilnostima genoma, tako da karcinomi, kako se procjenjuje sekvenciranjem cijelog genoma, često imaju između 10.000 i 100.000 mutacija u svom cjelokupnom genomu.[5] Kanceri obično pokazuju heterogenost tumora, sadržavajući više subklonova.[6] Također često imaju smanjenu ekspresiju enzima za popravak DNK zbog epigenetičke metilacije gena za popravak DNK ili izmenjenih mikroRNK koje kontrolišu gen za popravke ekspresije DNK.

Tumori se mogu otkriti vizualizacijom ili osjećajem kvržice na tijelu.[7] U slučajevima kada ne postoji očigledan prikaz kvržice, mamografija ili MRI testovi mogu se koristiti za utvrđivanje prisustva tumora.[7] U slučaju postojećeg tumora, biopsija bi tada bila potrebna za postavljanje dijagnoze jer se na taj način otkriva da li je tumor maligni ili benigni.[7] Ovo uključuje pregled malog uzorka tkiva u laboratoriji.[7] Ako se otkrije kao maligni tumor, potrebno je liječenje. Liječenje u ranim fazama je najefikasnije.[7] Oblici liječenja uključuju hemoterapije, operaciju, fotozračenje i hipertermiju, između raznih drugih metoda.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Kada se formiraju maligne ćelije, simptomi se obično ne pojavljuju sve dok ne dođe do značajnog rasta mase. Kada se znakovi i simptomi pojave, ovise o lokaciji, veličini i tipu malignosti. Obično je prilično općeniti i može biti povezan s drugim bolestima ili poremećajima i stoga može biti teško ili pogrešno dijagnosticirati.

Znakovi uključuju vidljive ili mjerljive aspekte kao što su gubitak težine (bez pokušaja), groznica ili neobično krvarenje.[8] S druge strane, simptomi se osjećaju iznutra kod pojedinca, kao što su umor ili promjene u apetitu.[8] Opća lista uobičajenih znakova i simptoma uključuje bol (glavobolje ili bolovi u kostima), promjene na koži (novi madeži ili kvržice), kašalj i neobično krvarenje.[1] Postoje i znaci i simptomi specifični za žene, uključujući bol u trbuhu i nadimanje ili promjene u grudima, tj. formiranje kvržica.[1] Znakovi i simptomi specifični za muškarce uključuju bol ili izrasline u skrotumu ili otežano mokrenje.[1]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Maligne ćelije često evoluiraju zbog kombinacije razloga, a ne jednog definitivnog razloga. Uzroci koji mogu objasniti njihov razvoj uključuju genetiku i porodičnu anamnezu, pokretače kao što su zarazne bolesti i izloženost faktorima rizika.

Okidači[uredi | uredi izvor]

U nastanku malignosti imaju ulogu Infektivne bolesti, pri čemu uzročnici zarazne bolesti mogu proizvesti mnoštvo malignih ćelija.[9] To uključuje bakterijske uzroke, gljivične i parazitske i virusne uzroke.[9] Bakterije, gljive i slični patogeni imaju sposobnost da formiraju okruženje unutar stanja hronične upale, koja dovodi do onkogenog potencijala.[9] Virusni agensi mogu pomoći u stvaranju malignih tumora zahvaljujući mehanizmu transformacije ćelija.[9] Ova ćelijska transformacija može se dogoditi ili kroz "integraciju DNK ili promjenu ćelijske DNK gena regulatora rasta".[9] Upala također može imati ulogu u pokretanju malignosti jer može promovirati faze formiranja tumora.[10] Glavna svrha upale je da popravi tkivo, odbrani tijelo od patogena i regenerira ćelije.[10] Istovremeno, upalne ćelije također mogu stupiti u interakciju sa malignim ćelijama, kako bi formirale upalno tumorsko mikrookruženje.[10] Ovo okruženje povećava vjerovatnoću formiranja malignih ćelija, blokadom antitumorske imunosti.[10] Jednom kada se to dogodi, mikrookruženje upalnog tumora počinje da šalje signale koji promovišu tumor u epitelne ćelije, pokrećući formiranje malignih ćelija.[10]

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Uobičajeni faktori rizika za razvoj malignosti uključuju pušenje, izlaganje suncu i postojanje raka u porodici. Ostali faktori rizika uključuju razvoj malignosti nakon transplantacije koji se javlja nakon solidnih transplantacija organa.[11]

Malignost tumora nakon transplantacije[uredi | uredi izvor]

Osobe koje se podvrgnu operaciji transplantacije organa imaju povećan rizik od razvoja malignosti u odnosu na opću populaciju.[11] Najčešći oblik malignosti je "nemelanomski rak kože i, nakon transplantacije limfoproliferativni poremećaji".[11] Različiti tipovi malignosti koji se razvijaju nakon transplantacije zavise od toga koji je organ presađen.[12] Ovo je povezano s većim rizikom kod primatelja kada su izloženi tradicionalnim faktorima rizika, kao i sa tipom i intenzitetom operacije, trajanjem njihovih imunosupresija nakon operacije i rizikom od razvoja onkogenih virusnih infekcija.[11]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Dostupni su različiti oblici liječenja koji pomažu u liječenju maligniteta. Uobičajeni tretmani uključuju hemoterapiju, zračenje i hirurške procedure. Fotozračenje i hipertermija se također koriste kao oblici liječenja za ubijanje ili smanjenje malignih ćelija. Veliki dio pacijenata je u opasnosti od smrti kada se dijagnosticira malignost, jer je bolest obično napredovala nekoliko godina prije otkrivanja.[13]

Hirurgija[uredi | uredi izvor]

Operacija može pomoći u upravljanju ili liječenju malignosti, uklanjanjem tumora, lokalizacijom i/ili utvrđivanjem da li je došlo do širenja na druge organe.[14][15] Kada se poduzima operacija malignog tkiva, postoji šest glavnih ciljeva koji se razmatraju.[13] Oni uključuju "prevenciju raka, dijagnozu i stadijaciju bolesti, liječenje bolesti, uklanjanje tumora, ublažavanje simptoma i rehabilitaciju pacijenata".[13][15]

Hirurška prevencija raka se uglavnom sastoji od uklanjanja organa koji postoji rizik od razvoja malignosti.[13] Ovo bi se dogodilo ako je pojedinac predisponiran za stvaranje malignih ćelija kao rezultat naslijeđenih genetičkih mutacija i stečenih bolesti.[13][15]

Hirurška dijagnoza malignosti uključuje kompletiranje biopsija.[13] Ovaj proces zahtijeva dovoljnu količinu tkiva za postavljanje sigurne dijagnoze i rukovanje uzorkom kako bi se proširile informacije dobijene iz testiranja.[13] Biopsije su kategorizirane u četiri različita procesa: "aspiracija finom iglom (FNA), jezgsrne igle, incizija i ekscizija".[13][15]

Kurativna hirurgija (također poznata kao primarna hirurgija) može se izvesti kada je maligni tumor zahvatio samo jedno područje tela.[15] Cilj je ukloniti celinu malignih ćelija bez povrede tumora; ako je tumor oštećen, rizik od izlivanja tumora i implantacije rane bi se povećao.

Hirurški zahvat uklanjanja tumora može se poduzeti kako bi se povećala efikasnost postoperativnih oblika liječenja.[13] Palijacija simptoma i rehabilitacija pacijenta nemaju ulogu u kontroli ili smanjenju rasta malignosti, već povećavaju pacijentov kvaliteta života.[13]

Fotozračenje[uredi | uredi izvor]

Derivat hematoporfirina (HPD) je lijek koji je razvijen da ga apsorbiraju maligne sćelije i postaje aktivan samo kada je izložen svjetlosti.[16] Obično se koristi za identifikaciju i lokalizaciju karcinoma, jer kada je pod aktivacijom plavog svjetla crvena fluorescencija malignog tumora (zbog HPD) može se lahko uočiti.[17]

Kombinacija HPD-a sa crvenim svjetlom (fotozračenje) korištena je na različitim malignim tumorima, uključujući maligne melanome i karcinome na nizu različitih organa uključujući dojke i debelo crijevo.[17] Ovaj oblik tretmana proizvodi jednostruki kisik kroz fotodinamički proces;[17] gdje molekula kisika postoji u elektronski pobuđenom stanju.[18] Singletni kisik je citotoksični agens[17] koji ima sposobnost iskorjenjivanja malignih ćelija, sprečavanjem i nukleinske kiseline i sinteza proteina.[19] Proces tretmana također koristi sposobnost HPD-a da se akumulira na višim nivoima u malignim tkivima u poređenju sa većinom drugih tkiva.[17]

U slučaju duboko pigmentiranih ili većih tumora, potreban je jači tok ovog procesa liječenja da bi bio efikasan.[17]

Hipertermija[uredi | uredi izvor]

Maligniteti se mogu liječiti upotrebom hipertermije, primjenom hirurške perfuzije ili intersticijskih tehnika na tijelo.[20] Upotreba ovog tipa tretmana u velikoj mjeri zavisi od činjenice da maligne i normalne ćelije imaju različite odgovore na upotrebljeni izvor energije.[20] Ova ovisnost je posljedica unutarćelijsknih promjena koje nastaju tokom hipertermije; jer nukleinske kiseline, ćelijska membrana i citoskelet unutar svake ćelije podliježu indirektno i/ili višestrukim putevima.[20] Kombinacija ovih unutarćelijskih promjena znači nema specifičnog cilja ćelijske smrti u hipertermičnom procesu.[20]

Hemoterapija[uredi | uredi izvor]

Hemoterapija se obično koristi ili kao primarni tretman ili u kombinaciji s drugim oblicima liječenja, kao što su radioterapija ili operacija.[21] Može se primijeniti putem "injekcije, intraarterijski (IA), intraperitoneumsku (IP), unutar teke (IT), intravenozno (IV), lokalno ili oralno".[21]

Svrha hemoterapije je korištenje citotoksičnih agenasa koji ubijaju ćelije koje se brzo dijele unutar tijela.[22] It targets the cellular mechanisms which allow the development of malignancy throughout the body.[23] Ne postoje specifična područja koja su ciljana, tako da postoji nedostatak diferencijacije između normalnih i malignih ćelija,[23] što rezultira nizom nuspojava. Ovo uključuje supresiju koštane srži, gastrointestinalne probleme i alopeciju.[22] Neke nuspojave su specifične za lijek protiv raka koji se koristi, a najčešća je supresija koštane srži jer koštana srž ima sposobnost da se brzo podijeli zbog visoke frakcije rasta.[22] To je zato što lijekovi protiv raka imaju najveću aktivnost u tkivima sa visokim rastom.[22]

Alkilacijska sredstva koriste se u hemoterapijama jer su to hemijski reaktivni lijekovi koji formiraju kovalentne veze kada reagiraju s DNK.[23] Ovo rezultira prekidima unutar DNK lanaca koji uzrokuju bilo koje među- umrežavanje lanca ili unutar lanca DNK.[23] Potklase alkilirajućih agenasa su "dušik-iperiti, oksazafosforini, alkil-alkan, sulfonati, nitrozoureja, tetrazini i aziridini."[23]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Malignosti su stalna globalna zdravstvena briga već niz godina, što je rezultiralo značajnim društvenim i ekonomskim uticajima na pojedince sa malignošću i njihove porodice.[24] Rizik od razvoja malignosti je 20,2%.[25] U 2018. godini, 18 miliona pacijenata je dijagnostikovano sa malignim tumorom pluća, dojke i prostate. koji su najčešći oblik.[25] Pored toga, bilo je približno 10 miliona smrtnih slučajeva od raka u 2020.[3] i postoji opći trend koji je pokazao da je smrtnost od malignih bolesti porasla za 28% u posljednjih 15 godina.[25]

Rak pluća ima najveću stopu smrtnosti u odnosu na ostale oblike raka, a vodeći uzrok razvoja je pušenje.[26] Broj pušača u Kini ubrzano raste, a duhan ubija oko 3.000 ljudi svakog dana.[26] Dijagnoza karcinoma pluća je najčešća u starosnoj grupi od 50 do 59 godina.[25] Dalje, uzrok je 1,8 miliona smrtnih slučajeva samo u 2020.[3]

Kod onih koji imaju 14 godina ili mlađih, leukemija je najčešći oblik malignodti mozga i nervnog sistema koji kasni.[25] Ove osobe čine približno 1% stope smrtnosti od raka – oko 110.000 djece svake godine.[27] Najčešći oblik malignosti u starosnoj grupi od 15 do 49 godina je rak dojke paa jetre i rak pluća.[25] Konačno , oni od 60 i više godina uglavnom razvijaju plućnu, kolorektomsku, želučanu i jetrenu malignost.[25]

Upotreba "malignog" u onkologiji uključuje:

Neonkološki poremećaji koji se nazivaju "maligni" uključuju:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Martin LJ (2020). "Cancer Symptoms". WebMD – Cancer Centre.
  2. ^ "Cancer statistics". National Cancer Institution. 2. 4. 2015.
  3. ^ a b c "Cancer". World Health Organisation (WHO). 21. 9. 2021.
  4. ^ Wilkins EM (april 2008). "The Patient with Cancer". Clinical Practice of the Dental Hygienist Workbook. Lippincott Williams & Wilkins. str. 858–869. ISBN 978-1-58255-838-7.
  5. ^ Tuna M, Amos CI (novembar 2013). "Genomic sequencing in cancer". Cancer Letters. 340 (2): 161–170. doi:10.1016/j.canlet.2012.11.004. PMC 3622788. PMID 23178448.
  6. ^ Swanton C (oktobar 2012). "Intratumor heterogeneity: evolution through space and time". Cancer Research. 72 (19): 4875–4882. doi:10.1158/0008-5472.CAN-12-2217. PMC 3712191. PMID 23002210.
  7. ^ a b c d e Brazier Y (21. 8. 2019). "What are the different types of tumor?". Medical News Today.
  8. ^ a b "Signs and Symptoms of Cancer – Do I have cancer?". American Society of Clinical Oncology (ASCO). Arhivirano s originala, 30. 11. 2020. Pristupljeno 31. 5. 2021.
  9. ^ a b c d e Callahan CM, Vincent AL, Greene JN, Sandin RL (maj 1999). "Infectious Causes of Malignancy". Cancer Control. 6 (3): 294–300. doi:10.1177/107327489900600314. PMID 10758560.
  10. ^ a b c d e Greten FR, Grivennikov SI (juli 2019). "Inflammation and Cancer: Triggers, Mechanisms, and Consequences". Immunity. 51 (1): 27–41. doi:10.1016/j.immuni.2019.06.025. PMC 6831096. PMID 31315034.
  11. ^ a b c d Rossi AP, Klein CL (februar 2019). "Posttransplant Malignancy". The Surgical Clinics of North America. 99 (1): 49–64. doi:10.1016/j.suc.2018.09.004. PMID 30471741. S2CID 53756320.
  12. ^ Collett D, Mumford L, Banner NR, Neuberger J, Watson C (august 2010). "Comparison of the incidence of malignancy in recipients of different types of organ: a UK Registry audit". American Journal of Transplantation. 10 (8): 1889–1896. doi:10.1111/j.1600-6143.2010.03181.x. PMID 20659094. S2CID 40192165.
  13. ^ a b c d e f g h i j Donohue JH (2008). "Principles of cancer surgery.". u Norton JA, et al. (ured.). Surgery. New York, NY: Springer. str. 1965–1984. doi:10.1007/978-0-387-68113-9_95. ISBN 978-0-387-30800-5.
  14. ^ "What is cancer surgery?". American Society of Clinical Oncology (ASCO). 31. 3. 2011.
  15. ^ a b c d e "How Surgery Is Used for Cancer?". American Society of Clinical Oncology (ASCO).
  16. ^ "Hematoporphyrin derivative". NCI Dictionary of Cancer Terms. 2021. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  17. ^ a b c d e f Dougherty TJ, Kaufman JE, Goldfarb A, Weishaupt KR, Boyle D, Mittleman A (august 1978). "Photoradiation therapy for the treatment of malignant tumors". Cancer Research. 38 (8): 2628–2635. PMID 667856.
  18. ^ Hrycay EG, Bandiera SM (2015). "Involvement of Cytochrome P450 in Reactive Oxygen Species Formation and Cancer". u Hardwick JP (ured.). Cytochrome P450 Function and Pharmacological Roles in Inflammation and Cancer. Advances in Pharmacology. 74. str. 35–84. doi:10.1016/bs.apha.2015.03.003. ISBN 9780128031193. PMID 26233903.
  19. ^ Papadimitraki ED, Bertsias G, Chamilos G, Boumpas DT (januar 2011). Systemic Lupus Erythematosus. Academic Press. str. 1083–1108. doi:10.1016/B978-0-12-374994-9.10058-0. ISBN 9780123749949.
  20. ^ a b c d Christophi C, Winkworth A, Muralihdaran V, Evans P (1998). "The treatment of malignancy by hyperthermia". Surgical Oncology. 7 (1–2): 83–90. doi:10.1016/s0960-7404(99)00007-9. PMID 10421511.
  21. ^ a b Nazzario B (8. 2. 2021). "Chemotherapy: How it works and how you'll feel". WebMD – Cancer Centre.
  22. ^ a b c d MacDonald V (juni 2009). "Chemotherapy: managing side effects and safe handling". The Canadian Veterinary Journal. 50 (6): 665–668. PMC 2684058. PMID 19721789.
  23. ^ a b c d e Lind MJ (2011). "Principles of cytotoxic chemotherapy". Medicine. 39 (12): 711–716. doi:10.1016/j.mpmed.2011.09.009.
  24. ^ "Cancer data in Australia, cancer incidence and survival by stage data visualisation". Australian Institute of Health and Welfare.
  25. ^ a b c d e f g Mattiuzzi C, Lippi G (decembar 2019). "Current Cancer Epidemiology". Journal of Epidemiology and Global Health. 9 (4): 217–222. doi:10.2991/jegh.k.191008.001. PMC 7310786. PMID 31854162.
  26. ^ a b Bender E (septembar 2014). "Epidemiology: The dominant malignancy". Nature. 513 (7517): S2–S3. doi:10.1038/513S2a. PMID 25208070. S2CID 577152.
  27. ^ Roser M, Ritchie H (2015). "Cancer". Our World in Data.
Portal iconPortal Biologija
Portal iconPortal Medicina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Malignost&oldid=3473631"