Malijev likovac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Malijev likovac
Daphne malyana
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Malvales
Porodica Thymelaeaceae
Rod Daphne
Vrsta D. malyana
Blečić

Malijev likovac (lat. Daphne malyana Blečić je endemska biljka iz porodice Thymelaeaceae: likovci.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Malijev likovac je uvijek zeleni patuljasti, polegli grmić, obično visine 5-10 pa do 30 Prema općem habitusu izgleda kao da je srastao s okomitom stjenovitom liticom,gdje obično raste. Grane i ogranci su brojni, ali kratki i ispresavijani, sa kvrzicastim ožiljeima od ranije opalih listova. Kora mu je sivkasta ili smeđecrvena, pot­puna gola. Listovi sitni, dugi oko 15-18 mm, a široki oko 6 mm. Lopatasti su, a produžuju se u kratku peteljku. Zatupljeni su, a rijetko sa malim šiljkom, kožasti. Obod im je obrubljen, lice zeleno, a naličje modrozeleno sa razasutim prileglim dla­čieama.

Cvjeta u aprilu. Cvjetište je cjevasto produženo, slično ocvijeću. Dlakavo je ili gotovo golo, a nije naduveno. Na rubu cvjetišta ima 4 čašična, jajolika lapa koji su zašiljeni ili lancetasti. Kraći su od cvje­tišta ili jednako dugi.

Plodnica je svilenkasto-dlakava ili skoro gola, jednodijeln, sa jednim sjemenim zametkom. Njuška tučka je sjedeća, slabo maljava. Plod je suha, jajolika, zelenkasta jednosjemena koštunica, poput bobe; rano sazrijeva.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Malijev likovac raste na teško pristupačnim, okomitim krečnjačkim liticama, na nadmorskim visinama od oko 600 do 1.750 (ponegdje i 1.800) m. Na nižim visi­nama uspijeva na sjenovitijim staništima, dok se na višim javlja na južnim ekspozicijama. Na bosanskim planinama je obično u sastavu en­demo-reliktne biljne zajednice koje, uz njega, obilježavaju vrste roda Edraianthus.

Ova vrsta je endem Jugoistočnih Dinarida. U bosni se najčešće susreće na slijedećim planinama:

Locus classicus je u Crnoj Gori: ka­njon Pive - Seljani, Rudinice, Bezuje i Mratinje (Biečić, V. 1953.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]