Malostonski zaliv

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Uzgoj školjki u Stonu

Malostonski zaliv je dio Jadranskog mora između kopna i poluostrva Pelješca. Dvije trećine zaliva se nalazi u hrvatskim, a jedna trećina u bosanskohercegovačkim teritorijalnim vodama. Dio zaliva koji se nalazi u Bosni i Hercegovini je dio u blizini Neuma, a ujedno čini i jedinu obalu Bosne i Hercegovine. Pomorska granica između njih je, prema zajedničkim standardima za teritorijalne vode, jednako udaljena linija između poluostrva Pelješca u Hrvatskoj na jugozapadu i poluostrva Klek u Bosni i Hercegovini na sjeveroistoku. Zaliv je dug 21 km i maksimalne širine 2,2 km. Dubina je između 7 i 28 m.

Klima ovog područja obilježena je blagom zimom i suvim ljetom. Količina padavina u najsušnijem mesecu manja je od 40 mm. Ukupna godišnja količina padavina je 1316 mm. Najučestaliji vjetar je iz pravca sjevera, sjeveroistoka i sjeverozapada.

Zbog svojih čistih voda, Malostonski zaliv je 1983. god. proglašen rezervatom prirode, ukupne površine 4821 ha.[1] Za potrebe efikasnog upravljanja i održavanja, rezervat je veći od čiste vodene površine i dužina iznosi 28 km, a širina djelimično i 6,1 km. Zaštićenim područjem upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.[2]

Bosanskohercegovački dio zaliva

Zbog povoljnih hidrografskih prilika u zalivu se od antičkih vremena uzgajaju školjke, pa je Malostonski zaliv najznačajnije mesto za uzgoj školjki u Hrvatskoj. Ovdje nikada nema valova, a zbog blizine ušća Neretve, i brojnih izvora rijeka ponornica, voda je manje slana. Sve je to razlog zašto se u ovom zalivevu uzgajaju najkvalitetnije školjke u Hrvatskoj poput kamenica i dagnji. [3]

Tragovi uzgoja ostriga (kamenica) u Malostonskom zalivu postoje još iz doba antike i vlasti Rimljana ovim prostorom. Prvi pisani dokumenti o izlovu školjaka potiču iz 16., a o uzgoju iz 17. vijeka, iz vremena Dubrovačke republike.[4]

Ljudi su rano prepoznali njihovu prehrambenu vrijednost i kakvoću, pa se može reći da je kamenica kao kultura veoma stara. Uzgajanje kamenice je moguće samo na određenim prostorima zbog njezinih „istančanih“ zahtjeva u pogledu uslovaa u okolišu i njezine velike osjetljivosti. Unatoč tome, kamenica se s različitim uspjehom uzgaja na relativno velikom prostoru u različitim krajevima svijeta, na različite načine, pod raznoraznim uvjetima i s različitim uspjehom.

Tijelo kamenice je smješteno unutar dviju nesimetričnih ljuštura, lijeva udubljena ljuštura služi za prihvatanje za podlogu, desna je ravna, a spaja ih jaki mišić. Kamenica spada u dvospolne životinje, tj. nosi i jaja i sjeme.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zaštićena područja u Hrvatskoj". Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2021.engleski: '
  2. ^ Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije - 5.3.2022
  3. ^ Malostonski zaljev - Vaš vodič u Dubrovniku, dubrovnikdigest.com - 5.3.2021
  4. ^ O uzgoju kamenica - web.archive.org - 5.3.2022