Manganat
Manganati su one negativno naelektrisane molekularne vrste sa manganom kao centralnim atomom.[1] Međutim, ovaj naziv se obično koristi za tetraoksidomanganatni(2−) anion, MnO2−
4, koji se naziva još i manganat(VI) jer sadrži mangan u oksidacijskom stanju +6.[1] Manganati su jedini poznati spojevi mangana(VI).[2]
Manganat(VI)[uredi | uredi izvor]
Ion manganat(VI) je tetraedarski, slično sulfatima i hromatima. Tačnije, manganati su često izostrukturni sa sulfatima i hromatima, što je prvi primijetio Mitscherlich 1831. godine.[3] Udaljenost između mangana i kisika iznosi 165,9 pm, što je približno 3 pm više nego u permanganatima.[3] Kao d1 ion, on je paramagnetičan, ali bilo kakva Jahn–Tellerova distorzija je isuviše malena da bi se mogla detektirati kristalografijom x-zracima.[3] Manganati su tamno zelene boje, sa maksimalnom vidljivom apsorpcijom pri λmax = 606 nm (ε = 1710 dm3 mol−1 cm−1).[4][5] Također detektovan je i Ramanov spektar.[6]
Dobijanje[uredi | uredi izvor]
Natrij i kalij-manganati se obično dobijaju u laboratoriji miješanjem ekvivalentnog permanganata u koncentriranom rastvoru (5–10 M) hidroksida tokom 24 sata[4] ili zagrijavanjem.[7]
- 4 MnO−
4 + 4 OH− → 4 MnO2−
4 + 2 H2O + O2
Kalij-manganat dobija se i industrijski, kao jedan od međuproizvoda za kalij-permanganat, tako što se mangan-dioksid rastvara u istopljenoj smjesi kalij-hidroksida sa kalij-nitratom ili zrakom kao oksidativnim sredstvom.[2]
- 2 MnO2 + 4 OH− + O2 → 2 MnO2−
4 + 2 H2O
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b IUPAC (2005). Nomenclature of Inorganic Chemistry (IUPAC Recommendations 2005). Cambridge (UK). str. 74–75, 77–78, 313, 338. ISBN 0-85404-438-8.
- ^ a b Cotton, F. Albert; Wilkinson, Geoffrey (1980). Advanced Inorganic Chemistry (4 izd.). New York: Wiley. str. 746. ISBN 0-471-02775-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b c Gus J. Palenik (1967). "Crystal structure of potassium manganate". Inorg. Chem. 6 (3): 507–11. doi:10.1021/ic50049a016.
- ^ a b A. Carrington; M. C. R. Symons (1956). "Structure and reactivity of the oxy-anions of transition metals. Part I. The manganese oxy-anions". J. Chem. Soc.: 3373–80. doi:10.1039/JR9560003373.CS1 održavanje: više imena: authors list (link).
- ^ Donald G. Lee; Tao Chen (1993). "Reduction of manganate(VI) by mandelic acid and its significance for development of a general mechanism of oxidation of organic compounds by high-valent transition metal oxides". J. Am. Chem. Soc. 115 (24): 11231–36. doi:10.1021/ja00077a023.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ A. H. Juberta; E. L. Varettia (1982). "Normal and resonance Raman spectra of some manganates". J. Mol. Struct. 79: 285–88. Bibcode:1982JMoSt..79..285J. doi:10.1016/0022-2860(82)85067-9.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Nyholm R. S.; Woolliams P. R. (1986). "Manganates(VI)". Inorg. Synth. 11: 56–61.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)