Manganin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Otpornik od manganina napravljen 1900.

Manganin je trgovačko ime za leguru obično sačinjenu iz 84% bakra, 12% mangana i 4% nikla. Prvi ju je razvio hemičar Edward Weston 1892, nakon što je unaprijedio svoju raniju leguru konstantan iz 1887. godine.

Folija i žica od manganina koriste se za proizvodnju otpornika, naročito za takozvani shunt za ampermetar, jer praktično ima nultu vrijednost temperaturnog koeficijenta otpora[1] i dugoročnu stabilnost. Neki manganinski otpornici služili su kao zvanični standard za jedinicu om u SAD u periodu od 1901. do 1990.[2] Žica od manganina se također koristila kao električni otpornik u kriogenim sistemima, čime se minimizirao transfer toplote između tačaka koje su trebale biti u električnoj vezi.

Manganin se također koristio za proučavanja visokotlačnih udarnih talasa (kao što su oni nastali putem detonacije eksploziva) jer ova legura ima vrlo nisku osjetljivost na deformaciju a istovremeno i visoku osjetljivost na hidrostatički pritisak.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]