Manganit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Manganit
Manganit
Općenito
KategorijaOksidni minerali
Hemijska formulaMnO(OH)
Identifikacija
Bojacrna, crnosmeđa
Kristalni habitustanki prizmatični kristali, masivni do vlaknasti
Kristalni sistemmonoklinski
Kristalno srastanjekontakt i urastanje po {011}
Kalavostpo {010} savršena, po {110} i {001} dobra
Lomljivostnejednaka
Čvrstoćakrhak
Tvrdoća4
Sjajsubmetalni, mat
Indeks prelamanjanα = 2,250(2)
nβ = 2,250(2)
nγ = 2,530(2)
Optičke osobinedvoosovinske (+)
Birefringencijaδ = 0,280
Disperzijavrlo jaka
Pleohroizamneznatan
Ogrebcrveno-smeđ do gotovo crn
Relativna gustoća4,29–4,34
Gustoća4,3 — 4,4 g/cm3
Dijafaneitetneproziran
Reference[1][2][3][4][5]

Manganit je mineral. Sastoji se iz mangan-oksid hidroksida MnO(OH), koji se kristalizira u monoklinskom sistemu (pseudo-ortorompski).[1] Kristali manganita su prizmatički i duboko su izbrazdani paralelno svojom dužinom, često su grupirani zajedno u snopove. Boja mu je tamno čelično-siva do željezno-crna, a sjaj brilijantan do submetalni. Ogreb mu je tamno crveno-smeđi. Po Mohsovoj skali tvrdoća mu je 4, a relativna gustoća 4,3. Ima savršenu kalavost paralelnu sa brahipinakoidom, te dobru kalavost paralelnu sa plohom prizme. Srasli kristali nisu česti.

Mineral sadrži oko 89,7% mangan seskvioksida. Rastvara se u hlorovodičnoj kiselini istiskujući iz nje hlor.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Handbook of Mineralogy
  2. ^ Mindat
  3. ^ Webmineral data
  4. ^ Klein, Cornelis i Cornelius S. Hurbut, Jr., Manual of Mineralogy, Wiley, 20. izd., 1985, str. 317 ISBN 0-471-80580-7
  5. ^ T. P. Moore, Famous Mineral Localities: Ilfeld, Harz Mountains, Thuringia, Germany, The Mineralogical Record, vol. 41, br. 6, 2010.