Maróczyjev sistem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
a b c d e f g h
8alt= crni top alt= crni lovac alt= crna kraljica alt= crni kralj alt= crni lovac alt= crni konj alt= crni top8
7alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak alt= crni pješak7
6 alt= crni konj alt= crni pješak 6
5 5
4 alt= bijeli pješak alt= bijeli konj alt= bijeli pješak 4
3 3
2alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak alt= bijeli pješak2
1alt= bijeli top alt= bijeli konj alt= bijeli lovac alt= bijela kraljica alt= bijeli kralj alt= bijeli lovac alt= bijeli top1
a b c d e f g h
Tipična pozicija u Maróczyjevom sistemu, koja nastaje iz Ubrzane zmajeve varijante

Maróczyjev sistem jest pješačka formacija u šahu, nazvana po mađarskom velemajstoru Gézi Maróczyju, koja se prvenstveno primjenjuje protiv Sicilijanske odbrane. Karakteriziraju ga bijeli pješaci na c4 i e4, dok je bijeli d-pješak razmijenjen za crnog c-pješaka.

Bijeli c- i e-pješak kontroliraju polje d5, što crnom otežava da oslobodi poziciju s ...d5; umjesto toga obično se mora zadovoljiti manje aktivnim ...d6. Također često primjenjuje jež-formaciju protiv ovog sistema.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva partija u kojoj je zabilježen Maróczyjev sistem bila je Swiderski – Maróczy u Monte Carlu 1904.[1] Čudno, ali nije poznata nijedna partija u kojoj ga je Maróczy odigrao kao bijeli. Ipak, u izdanju Wiener Schachzeitunga za mart–april 1906. reproducirane su iz Magyar Sakklapa Maróczyjeve anotacije za partiju Tarrasch – Marshall iz Nürnberga 1905 (koja je počela 1. e4 c5 2. d4 cxd4 3. Sf3 a6 4. Sxd4 g6 5. Le2 Lg7 6. Sc3 Sc6). "U četiri uzastopna poteza (potezi 3–6) Maróczy je naglasio vrijednost poteza c4."[2]

Nekoliko decenija generalno se smatralo da crni pravi pozicijski previd dozvoljavajući igranje Maróczyjevog sistema.[3] Naprimjer, Harry Golombek, u Capablankinih 100 najboljih partija (1947), stavio je upitnik iza četvrtog poteza crnog u varijanti 1. e4 c5 2. Se2 d6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 g6, obliku Ubrzane zmajeve varijante Sicilijanske odbrane, rekavši da je potez 4...Sf6 "potreban" da se bijeli natjera da blokira svog c-pješaka s 5. Sc3 i tako izbjegne (Maróczyjev) sistem. Stavio je uzvičnik iza 5. c4, kojim se uspostavlja Maróczyjev sistem, objašnjavajući: "Ovaj snažni potez daje bijelom kontrolu nad centrom i crni se mora namučiti da bi pronašao protivnapad."[4] Reuben Fine, pišući 1948, također je smatrao sistem vrlo snažnim za bijelog.[5]

Od 1950-ih šahisti su se počeli manje pribojavati Maróczyjevog sistema jer su pronađene nove metode za crnog da mu se suprotstavi. U devetom izdanju Modernih šahovskih otvaranja (1957) navodi se da se crni "oslobodio" ograničenjâ Maróczyjevog sistema.[6] Larry Evans napisao je u desetom izdanju (1965) da je u odgovoru na Ubrzanu zmajevu varijantu Maróczyjev sistem "nekad smatran pobijanjem, ali je sada izgubio mnogo na snazi. Bijeli zadržava prednost u prostoru, ali je pozicija crnog fundamentalno zdrava."[7] To ostaje prevladavajuće mišljenje, ali neki noviji autori i dalje ističu da crni mora naći aktivnu protivigru ili će inače biti "zadavljen".[8][9] Međutim, John Nunn i Joe Gallagher primjećuju:[10]

Iako je Maroczyjev sistem blago pasivan za crnog, igrači poput Larsena, Péturssona i Velimirovića pokazali su da, strpljivo čekajući pad koncentracije bijelog, ova varijanta može crnom ponuditi šanse za pobjedu. Teoretsko je mišljenje da bi bijeli trebao zadržati blagu prednost, ali niko ne bi trebao vjerovati da je ovo varijanta u kojoj bijeli ne može izgubiti.

Uobičajene varijante[uredi | uredi izvor]

U varijante u kojima je Maróczyjev sistem uobičajen spadaju:

  • Ubrzana zmajeva varijanta Sicilijanske odbrane: 1. e4 c5 2. Sf3 Sc6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 g6, za čim slijedi 5. c4 (vidi dijagram).
  • Tajmanovljeva varijanta Sicilijanke: 1. e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 Sc6, za čim slijedi 5. Sb5 d6 6. c4.
  • Kanova varijanta Sicilijanke: 1. e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 a6, za čim slijedi 5. c4.
  • Petrosjanova varijanta Damine indijske odbrane: 1. d4 Sf6 2. c4 e6 3. Sf3 b6 4. a3 La6 5. Dc2 Lb7 6. Sc3 c5 7. e4 cxd4 8. Sxd4.
  • Klasična varijanta Nimcoindijske odbrane: 1. d4 Sf6 2. c4 e6 3. Sc3 Lb4 4. Dc2 c5 5. dxc5, za čim slijedi e4.
  • Moskovska varijanta Sicilijanke: 1. e4 c5 2. Sf3 d6 3. Lb5+ Ld7 4. Lxd7 Dxd7 5. c4, za čim slijede d4 i ...cxd4.
  • U jež-formaciji, protivnik (obično bijeli) ima vrstu Maróczyjevog sistema, naprimjer: 1. c4 c5 2. Sf3 Sf6 3. g3 b6 4. Lg2 Lb7 5. Sc3 e6 6. 0-0 a6 7. d4 cxd4 8. Dxd4 d6 9. e4 Le7 10. b3 Sbd7.
  • Čehoverova varijanta Sicilijanke: 1. e4 c5 2. Sf3 d6 3. d4 cxd4 4. Dxd4 Sc6 5. Lb5 Ld7 6. Lxc6 Lxc6 7. c4.
  • Varijanta s napredovanjem u Odbijenom Smith–Morraovom gambitu: 1. e4 c5 2. d4 cxd4 3. c3 d3 4. c4.

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Godine 1976. novozelandsko-australska rok-grupa Dragon objavila je pjesmu "The Dreaded Moroczy [sic] Bind" na B-strani pjesme "This Time", po svom gitaristu, koji je bio ljubitelj šaha.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prikaz partije Swiderski – Maróczy, Monte Carlo, 1904 na Chessgames.com (en)
  2. ^ Edward Winter, Kings, Commoners and Knaves: Further Chess Explorations, "Russell Enterprises", 1999, str. 147-148. ISBN 1-888690-04-6
  3. ^ Četvrto izdanje Modernih šahovskih otvaranja, objavljeno 1925, tipičan je primjer. Autori kažu da se u Sicilijanskoj odbrani 2...Sc6, za čim slijedi ...g6 i ...Lg7 "sada rijetko igra, jer se bijelom ostavlja prevelika kontrola nad tablom Maróczyjevim napadom". R. C. Griffith, J. H. White, M. E. Goldstein, Modern Chess Openings (4. izdanje, 1925), "Whitehead & Miller", str. 191.
  4. ^ H. Golombek, Capablanca's 100 Best Games of Chess, "David McKay", 1978, str. 154. ISBN 0-679-14044-1 (anotacije za partiju Capablanca – Yates, Bad Kissingen, 1928).
  5. ^ Fine je primijetio (konvertirajući svoju opisnu notaciju u algebarsku) da 1. e4 c5 2. Sf3 Sc6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 g6 "omogućuje snažan Maróczyjev sistem 5. c4!" Reuben Fine, Practical Chess Openings, "David McKay", 1948, str. 409. Jedan stupac svoje analize zaključio je ocjenom da bijeli ima veliku prednost. Ibidem, str. 428.
  6. ^ Walter Korn, John W. Collins, Modern Chess Openings (9. izdanje, 1957), "Pitman Publishing Corporation", str. 117.
  7. ^ Larry Evans, Modern Chess Openings (10. izdanje, 1965), "Pitman Publishing Corporation", str. 183.
  8. ^ Nick de Firmian kaže da 1. e4 c5 2. Sf3 Sc6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 g6 5. c4 "vodi mirnijoj, više pozicijskoj partiji" nego 5. Sc3, "ali crni će biti 'zadavljen' ako ne mogne naći aktivnu igru". Nick de Firmian, Modern Chess Openings (15. izdanje, 2008), "Random House Puzzles & Games", str. 271; ISBN 978-0-8129-3682-7. Četiri od šest stupaca analize u MCO-15 završava ocjenom da bijeli ima prednost. Ibidem, str. 287–289.
  9. ^ Slično tome, Gari Kasparov i Raymond Keene kažu za istu poziciju: "Ako je bijeli na visini zadatka, crni će patiti od nedostatka prostora i može biti polahko stegnut". Gari Kasparov, Raymond Keene, Batsford Chess Openings 2, "Collier Books", 1989, str. 285. ISBN 0-02-033991-7
  10. ^ John Nunn, Joe Gallagher, Beating the Sicilian 3, "Henry Holt", 1995, str. 144; ISBN 0-8050-4227-X
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Maróczyjev_sistem&oldid=2996771"