Marin Barleti
Marin Barleti, poznat i kao Marin Skadranin (latinski: Marinus Barletius; italijanski: Marino Barlezio; oko 1450–1512. ili 1513), bio je humanist, historičar i rimokatolički svećenik, redovnik, slavenskog porijekla. Na kraju spisa o Skenderbegu napisao je: "Pisa o njemu ovo Marin Skadranin, rodom Sloven, na latinskom jeziku veoma učen".[1]
Njegovo najpoznatije djelo je životopis Skenderbega, Historia de vita et gestis Scanderbegi Epirotarum principis (Priča o životu i djelima Skenderbega, kneza Epira),[2] za koje su brojni autori utvrdili da posjeduje brojne greške kojima se favorizuje ličnost Skenderbega kao što je na primjer Barletijeva tvrdnja da je sultan umro zbog bolesti pod zidinama Kroje.[3]
Marin je 1478. učestvovao u odbrani Skadra od hordi sultana Mehmeda II, koji je tada lično predvodio svoju vojsku. Pad Skadra teško je doživio i emigrirao je u Veneciju. Vjerovatno jedno vrijeme živi i u Rimu gdje je objavljeno njegovo djelo o Skenderbegu, oko 1510, na latinskom jeziku. U djelu je izražena patriotska ideja humanističkog osjećanja slobode. Cetinjski ljetopis ovo djelo navodi kao Povijest o Skenderbegu Crnojeviću na svetom kršćenju nazvanom Đurađ, a Skenderbegovog oca Ivana navodi kao Crnojevića Kastriotu iz roda kraljeva makedonskih. Ova historija je kasnije doživjela još tri izdanja 1537. u Strasbourgu, 1578. u Frankurtu i 1743. u Zagrebu.[4]
Ivan Jastrebov pisao je o Skenderbegu, pa je spominjao i Barletija. O njemu je zapisao da u historiji o Skenderbegu sakupio i mnogo basni. Po Gibbonu, Barlecije ga je "učinio prije pozorišnim junakom nego stvarnim". Ta biografija Skenderbega od Barletija objavljena je 1573, a Skenderbeg je umro 1468, što je 105 godina nakon njegove smrti. Barleti je 1478. iz Skadra pobjegao u Veneciju i tamo je napisao tu biografiju. Izdavač je mnogo toga preradio i pripisao. U knjizi su netačne i godine rođenja i smrti Skenderbega. Nije bio talac sultana Murata. Laž je po Jastrebovu i snoviđenje Skenderbegove majke Vojisave, kada je bila trudna. Sanjala je da je rodila zmaja, čija su krila prekrila čitav Epir, a glava upirala u zidine Carigrada. Ta pjesma se pjevala kako u Dalmaciji tako i u Prizrenu i drugdje u Staroj Srbiji. Djela Skenderbega po Barletiju su ravna natprirodnim bićima ili podvizima Aleksandra Velikog (po kojem nosi ime Skenderbeg – Aleksandar beg) i Cezara.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Šekularac, Božidar (1996). Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, drugo, prevedeno izdanje. Cetinje. str. 23, 32, 93. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Barleti, Marin. Historia de uita et gestis Scanderbegi Epirotarum principis. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Edward Gibbon, 1788, History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Volume 6, Scanderbeg section
- ^ Šekularac, Božidar (1996). Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, drugo, prevedeno izdanje. Cetinje. str. 24., 30., 41. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Јастребов, Иван (2018). Стара Србија и Албанија. Београд: Службени гласник. str. 481., 486. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)