Mario Čerkez

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mario Čerkez
Rođenje (1959-03-27) 27. mart 1959. (starost: 60)
Vitez, Bosna i Hercegovina

Mario Čerkez (Rijeka, Vitez, 27. marta 1959.), bosanskohercegovački Hrvat, zapovjednik Viteške brigade Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) od njenog osnivanja 1992. do kraja maja 1993., te u vrijeme kad je HDZ BiH/HVO preuzeo općinske funkcije u općini Vitez. Zbog ratnih zločina u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio ga je na 6 godina zatvora.[1]

Suđenje u Haagu[uredi | uredi izvor]

1995. ICTY je podignuo optužnicu protiv Čerkeza koji se predao 1997. Pred sudskim vijećem se očitovao da nije kriv ni po jednoj tački optužbe.[1] Suđenje je započelo 12. aprila 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. decembra 2000: zasjedalo se 240 dana. Svjedočio je ukupno 241 svjedok, od kojih 122 za tužilaštvo, 117 za odbranu, a dva su svjedočila kao svjedoci suda. Tužilaštvo je podnijelo 30 transkripata iskaza svjedoka iz drugih predmeta pred Međunarodnim sudom. Odbrana je podnijela 53 afidavita i 10 transkripata. Predano je 4665 dokaznih predmeta, od kojih je 2721 predala optužba, a 1643 odbrana.[2]

Proglašen je krivim zbog progona na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; zatvaranje; protivpravno zatvaranje civila (zločin protiv čovječnosti)[1] Sudsko vijeće je zaključilo da Mario Čerkez snosi individualnu kaznenu odgovornost za zatvaranje i protivpravno zatvaranje bošnjačkih civila u kino-dvorani u Vitezu i zgradi SDK u Vitezu do kraja aprila 1993. U kino-dvorani je bilo zatočeno oko 200-300 muškaraca svih dobi, koji su bili uhapšeni. Mnogi su bili podvrgnuti okrutnim postupcima, prisiljeni da kopaju rovove, te korišteni kao taoci i/ili ljudski štit.[1] Neki od onih koji su bili prisiljeni kopati rovove nisu se vratili. Zatočenici iz zgrade SDK odvođeni su na kopanje rovova. Neki su morali kopati rovove po pet dana blizu bojišnice, gdje je bilo vrlo opasno. Kao zapovjednik brigade, Čerkez je bio dogovoran za postupanje sa zatvorenicima.[1]

ICTY navodi da dokazi jasno pokazuju da su na početku Hrvati i Bošnjaci bili ujedinjeni u borbi protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, Srba. Međutim, kad su se njihovi odnosi pogoršali krajem 1992. i početkom 1993., izbile su borbe između Bošnjaka i Hrvata. Sukob između HVO-a i ABiH koji je uslijedio, preklopio se sa sukobom između Hrvata i Bošnjaka s jedne strane, i Srba s druge.[2]

"Iako se prisustvo dijela trupa Hrvatske vojske koje su vidjeli promatrači i druga tijela može objasniti dobrovoljnim braniocima, to ne objašnjava ogromnu većinu trupa Hrvatske vojske viđenih u susjednim područjima od strateškog značaja za sukob. Vijeće primjećuje da, čak i ako te osobe nisu formalno bile u sastavu Hrvatske vojske, one su hrvatski državljani vojno uključeni u borbu između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana u koju je bila uključena i Hrvatska."[2]

Nadalje, ICTY je donio sljedeću presudu o sukobu Hrvata i Bošnjaka:

"Sudsko vijeće zaključuje da je predsjednik Tuđman gajio teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini, koje su bile dio njegovog sna o Velikoj Hrvatskoj koja bi uključivala zapadnu Hercegovinu i Srednju Bosnu".[2]

Kao zapovjednik, učestvovao je u napadima na Vitez, Stari Vitez i Večerisku, ali je oslobođen krivnje za pokolj u Ahmićima. Isprva je osuđen na 15 godina,[3] ali mu je pravomoćnom presudom smanjena kazna te je osuđen na 6 godina zatvora. 2004. je pušten na slobodu. U Splitu su ga dočekali supruga Slavica s kćerima koje žive u Splitu, majka, brat, članovi uže porodice te drugi prijatelji.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e "“LAŠVANSKA DOLINA” (IT-95-14/2) KORDIĆ i ČERKEZ". ICTY. 2006. Pristupljeno 2010-11-08. 
  2. ^ a b c d "Tužitelj protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza - Presuda". ICTY. februar 2001. Pristupljeno 8.11.2010.  Provjerite vrijednost datuma kod: |date= (pomoć)
  3. ^ Marlise Simons (27.2.2001). "Hague Tribunal Convicts Bosnian Croat for War on Muslims". New York Times. Pristupljeno 8.11.2010. 
  4. ^ "Mario Čerkez dočekan u Splitu". Index.hr. 3.12.2004. Pristupljeno 7.12.2010.