Mark IX (tenk)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mark IX
Mark IX tank IWM Q 14515.jpg
Svojstva
Posada 4
Dužina 9.7 m
Širina 2.5 m
Visina 2.64 m
Težina 27 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 20-50 mm
Osnovno naoružanje 2x 7.9 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon Ricardo benzinski motor
150 KS
Brzina na cesti 6.9 km/h
Domet 32 km

Mark IX je bio tenk Britanskog Carstva tijekom Prvog svjetskog rata. Za razliku od prijašnjih tenkova, nema klasične topove i na svojim bokovima ima po dvoja vrata za izlazak pješadije. Smatra se prvim borbenim oklopnim transporterom korištenim na ratištu.[1]

Za transport pješadije na ratište je već prije isproban koncept sa tenkom Mark V* koji je bio neuspješan zbog loše ventilacije. Britanci nisu odustali od ideje da tenk sa sobom prevozi pješadija i popratnu opremu na ratište i dizajnirali su Mark IX. Dizajnirao ga je u septembru 1917. poručnik G. J. Rackham kao vozilo na gusjenicama slično tenku. Motor je smješten sprijeda, odmah iza vozačeve kabine. Tako smješteni motor omogućio je veliki prostor u stražnjem dijelu tenka u kojem se moglo prevoziti do 50 vojnika ili 10 tona opreme. Iz vozila se izlazilo na dvoja ovalna vrata koja su se nalazila na oba boka tenka.[1]

Zbog tereta u vozilu čime je dobiveno na težini, motor koji je ugrađen i u Mark V se pokazao preslab. Mark IX nikada nije korišten u borbama. Prvi primjerak je dovršen u oktobru 1918. kada je rat već bio pri kraju, a do kraja rata je izgrađeno ukupno 35 primjeraka.[1]

Amfibijska verzija testirana je poslije rata. Dobila je naziv "Mark IX Duck" (hrv. patka), a plutanje je omogućeno sa velikim zračnim bubnjevima pričvršćenim na bokove vozila.[1]

Izvor[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d B. T. White, "British tanks 1915-1945", London, 1963., str. 31.