Marko Martinović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Marko Martinović
Rođenje (1933-03-08) 8. mart 1933.
Travnik, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 23. oktobar 2003(2003-10-23) (70 god.)
Vitez, Bosna i Hercegovina
Zanimanje pjesnik

Marko Martinović - Car (Polje kod Travnika, 8. marta 1933. - 23. oktobra 2003.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, novinar i pisac. Radio je kao poštanski službenik u Vitezu.

Književno djelo[uredi | uredi izvor]

Uvršten je u antologiju Hrvatska proza u BiH od Matije Divkovića do danas" (1995.) priređivača Veselka Koromana. Prema riječima kritičara Željka Grahovca:

...Izuzimajući književno djelo pokojnog Vitomira Lukića, doista bi se teško mogao pronaći u novijoj književnosti bosanskohercegovačkih Hrvata pripovjedač ravan Martinoviću".[1]

Smatra ga se predvodnikom "Viteškog novog književnog naraštaja" (kamo se ubrajaju Ivo Totić, Željko Kocaj, Ivica Maros, Đurđica Čilić-Škeljo, Anto Zirdum i drugi). Po njemu se zove i književna nagrada "Marko Martinović Car"[2], utemeljena 2007. koja se dodjeljuje u Vitezu

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Zvona i tišine (pjesme, 1962.)
  • Tražio sam Augusta (priče, 1981.)
  • Ljudi u vremenu (reportaže, 1987.)
  • Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.)
  • Vitez i lov (1990.)
  • Isus u podrumu (priče, 1995.)
  • Zvona i tišine (pjesme, 1996. - ponovljeno i dopunjeno izdanje)
  • Propitivanje: post scriptum (književne kritike i eseji, 1998.)
  • Gutači žaba (priče, 1999.)
  • Prosinačke kiše (priče, 2002.)
  • Salon namještaja (priče, 2003.)

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]