Marko Martinović
Marko Martinović | |
|---|---|
| Rođenje | 8. mart 1933. Travnik, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 23. oktobar 2003 (70 godina) Vitez, Bosna i Hercegovina |
| Zanimanje | pjesnik |
Marko Martinović - Car (Polje kod Travnika, 8. marta 1933. - 23. oktobra 2003.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, novinar i pisac. Radio je kao poštanski službenik u Vitezu.
Književno djelo[uredi | uredi izvor]
Uvršten je u antologiju Hrvatska proza u BiH od Matije Divkovića do danas" (1995.) priređivača Veselka Koromana. Prema riječima kritičara Željka Grahovca:
...Izuzimajući književno djelo pokojnog Vitomira Lukića, doista bi se teško mogao pronaći u novijoj književnosti bosanskohercegovačkih Hrvata pripovjedač ravan Martinoviću".[1]
Smatra ga se predvodnikom "Viteškog novog književnog naraštaja" (kamo se ubrajaju Ivo Totić, Željko Kocaj, Ivica Maros, Đurđica Čilić-Škeljo, Anto Zirdum i drugi). Po njemu se zove i književna nagrada "Marko Martinović Car"[2], utemeljena 2007. koja se dodjeljuje u Vitezu
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 1995. Zlatna povelja Matice hrvatske za zbirku priča "Isus u podrumu".
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Zvona i tišine (pjesme, 1962.)
- Tražio sam Augusta (priče, 1981.)
- Ljudi u vremenu (reportaže, 1987.)
- Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.)
- Vitez i lov (1990.)
- Isus u podrumu (priče, 1995.)
- Zvona i tišine (pjesme, 1996. - ponovljeno i dopunjeno izdanje)
- Propitivanje: post scriptum (književne kritike i eseji, 1998.)
- Gutači žaba (priče, 1999.)
- Prosinačke kiše (priče, 2002.)
- Salon namještaja (priče, 2003.)
Reference[uredi | uredi izvor]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Matica Hrvatska - sjećanje Arhivirano 6. 12. 2008. na Wayback Machine