Mars Reconnaissance Orbiter

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mars Reconnaissance Orbiter
Mars Reconnaissance Orbiter.jpg
OrganizacijaNASA
Glavni ugovaračiLockheed Martin Space Systems, Univerzitet u Arizoni, Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory, Italijanska svemirska agencija, Malin Space Science Systems, JPL
Trajanje misije6 godina
Masa2,180 kg sa gorivom

Mars Reconnaissance Orbiter je letjelica namijenjena za istraživanje Marsa. Ulaskom u orbitu oko Marsa u martu 2006., letjelica je postala njegov 4. vještački satelit. MRO je istražila područja za slijetanje rovera i letjelica na Mars: Phoenix i Mars Science Laboratory

Putovanje[uredi | uredi izvor]

Lansirana 12. augusta 2005. godine raketom Atlas V-401.[1] Letjelica je do Marsa došla za 7,5 mjeseci nakon 4 korekcije putanje, tj. u martu 2006. godine. 6 motora je moralo gorjeti 27 minuta da bi smanjili brzinu od 10450 km/h na 6800 km/h. Letjelica je ušla u jako eliptičnu orbitu najbližu Marsu na 300 km, a najudaljeniju od Marsa 45.000 km. Kasnije je tačka gdje je najudaljenija od Marsa smanjena na 450 km, a oko njega obilazi svakih 35 sati. Za smanjenje brzine korištena je metoda aerobrakinga.

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

Cilj MRO-a je potraga vode na Marsu i istraživanje tla. Na sebi nosi 6 naučnih instrumenata.

Kamere-HiRISE - Kamera visoke rezolucije, CTX - Konteksna kamera, MARCI - Kamera u boji

Spektrometri - Spektrometar za skupljanje podataka o Marsu

Radiometar - MCS (Mars Climate Sounder)

Radar - SHARAD (Shallow radar

Gravity Field Investigation Package - paket za istraživanje gravitacionog polja

Atmospheric Structure Investigation Accelerometers - istraživanje strukture atmosfere

Electra UHF Communications and Navigation Package - navigacijski paket

Optical Navigation Camera - optička kamera za navigaciju

Ka-band Telecommunications Experiment Package - telekomunikacijski paket

Energija[uredi | uredi izvor]

MRO antena

MRO dobiva energiju iz dviju solarnih ploča od kojih svaka ima 11 kvadratnih metara. Svaka se može pomicati gore-dole, lijevo-desno. Spojene daju napon od 32 V, a svaka od njih pretvori 26% Sunčeve energije u električnu. Za skladištenje energije se koriste dvije nikl-hidridne baterije. Također je kompjuter na MRO-u otporan u slučaju Sunčevih baklja.

Telekomunikacije[uredi | uredi izvor]

Za "razgovor" letjelice i kontrole misije se koristi velika antena sa dva pojačala. Postoje još dvije manje antene za hitne slučajeve.

Motori[uredi | uredi izvor]

Letjelica ima 1187 kg goriva, a čak 70 % se iskoristilo za ulazak u orbitu oko Marsa. Sonda ima 20 raketnih potisnika.

  • 6 velikih - zajedno stvaraju potisak od 1020 N
  • 6 srednjih - vrše korekcije putanje - svaki stvara 22 N potiska
  • 8 malih - vrše kontrolu visine - jedan stvara 0,9 N potiska

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "ILS To Launch Mars Reconnaissance Orbiter For NASA On Atlas V". International Launch Services. Arhivirano s originala, 11. 3. 2006. Pristupljeno 30. 6. 2006.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]