Martinje
Martinje (u Njemačkoj: Sankt-Martins-Tag ili Martinsfest; u Austriji: Martini, od (latinski: Festum Sancti Martini); u Sloveniji: Martinovo) je katoličkiblagdan svetoga Martina je dan koji se u srednjoj Evropi slavi u skladu s tradicijom i mnogim narodnim običajima: 11. novembar je datum na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa. Datum se obilježava i u pravoslavnim crkvenim kalendarima, evangelističkom kao i u anglikanskom bogosluženju.[1][2]
Historija[uredi | uredi izvor]
Različiti običaji ukorijenjeni su u dvije različite prilike. Tek u 19. vijeku počinju se mijenjati običaji vezani uz lik svetog Martina i legende o njemu, poput one o podjeli plašta:[3]
- U kršćanstvu pod utjecajem Bizanta Martinje je bilo na početku korizme, koja se od srednjeg vijeka do suvremenog doba - u pravoslavnim crkvama dijelom i danas - slavila uoči Božića. Posljednjeg dana prije početka korizme moglo se ponovno pirovati, analogno karnevalu.[4]
- Osim toga, Martinje je bio kraj ratarske godine, moglo se kušati mlado vino, bio je to datum tjeranja stoke ili završetka pašne godine i tradicionalni dan kada se plaćala desetina. Nekada se porez plaćao u naravi, pa tako i guske. Na ovaj dan započela su i završila razdoblja zaposlenja, najma, kamata i plaća. Kasnije je po tome nazvan i dan svetog Leonarda Limoškog, zaštitnika stoke, 6. novembra. Do danas se u ugovorima o zakupu zemljišta često spominje Martinje kao datum početka i završetka, budući da vrijeme odgovara početku i kraju prirodnog razdoblja uzgoja. Martinje se stoga nazivalo i kamatni dan.[5]
Običaji[uredi | uredi izvor]
Krštenje vina[uredi | uredi izvor]
U sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji na dan sv. Martina se njeguje tradicionalni narodnii običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino, tzv. "krštenje vina" ("krščenje mošta"[6]) odnosno blagoslov vinograda. U mjestima u kojim je sveti Martin zaštitnik prireduju se najveće tradicionalne muzičke i folklorne zabave na gradskim trgovima. Na proslavama najčešće se priprema martinjska guska i mlinci. Posebno velika slavlja su u Hrvatskoj u Svetom Martinu na Muri, Požegi, Kutjevu, Velikoj Gorici, Dugom Selu Sv. Ivanu Zelini.
Martinjska guska[uredi | uredi izvor]
![[icon]](/wiki/Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small} | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Slavljenje Martina[uredi | uredi izvor]
| Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Martinjska parada[uredi | uredi izvor]
| Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Martinjsko pjevanje[uredi | uredi izvor]
| Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ www.sanktmartinorden.de – Der Namenspatron: St. Martin v. Tours Arhivirano 25. 4. 2014. na Wayback Machine
- ^ Schäfer, Joachim. "Martin von Tours". heiligenlexikon.de (jezik: njemački). Ökumenisches Heiligenlexikon. Pristupljeno 14. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Manfred Becker-Huberti: Feiern – Feste – Jahreszeiten. Lebendige Bräuche im ganzen Jahr. Sonderausgabe, Herder Verlag, Freiburg (Breisgau) 2001, ISBN 3-451-27702-6, S. 34.
- ^ Manfred Becker-Huberti: Feiern – Feste – Jahreszeiten. Lebendige Bräuche im ganzen Jahr. Sonderausgabe, Herder Verlag, Freiburg (Breisgau) 2001, ISBN 3-451-27702-6, S. 36.
- ^ Dieter Pesch: Das Martinsbrauchtum im Rheinland. Wandel und gegenwärtige Stellung. (Dissertation vom 6. Februar 1970) Münster 1970, S. 29 ff.
- ^ Krščenje mošta
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Martinje |