Idi na sadržaj

Masakr u Ma'alotu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Masakr u Ma'alotu
Mjesto napada
LokacijaMa'alot, Izrael
Koordinate33°01′00″N 35°17′09″E / 33.01667°N 35.28583°E / 33.01667; 35.28583
Datum15. maj 1974; prije 51 godine (1974-05-15)
MetaIzraelci
Vrsta napadaLančani ubica
Taoci
Pucnjava u školi
Mrtvih34 (31 Izraelac i 3 napadača)
Ranjenih70 Izraelaca
PočiniociDemokratski front oslobođenja Palestine

Masakr u Ma'alotu[1] bio je palestinski teroristički napad koji se dogodio 14. i 15. maja 1974, a u kojem je 115 Izraelaca, uglavnom školske djece, uzeto za taoce, završilo je ubistvom 25 talaca i šest drugih civila. Počelo je kada su se tri naoružana pripadnika Demokratskog fronta oslobođenja Palestine (DFLP)[2] infiltrirala u Izrael iz Libana. Ubrzo nakon toga napali su kombi, ubivši dvije izraelske Arapkinje, a treću ranili, te ušli u stambenu zgradu u gradu Ma'alotu, gdje su ubili par i njihovog četverogodišnjeg sina.[3] Odatle su se uputili prema osnovnoj školi Netiv Meir u Ma'alotu, gdje su u ranim jutarnjim satima 15. maja 1974. uzeli za taoce više od 115 ljudi, uključujući 105 djece. Većina talaca bili su učenici od 14 do 16 godina[4] iz srednje škole u Safadu na predvojnoj ekskurziji u Gadni, koji su prenoćili u Ma'alotu.

Otmičari su ubrzo izdali zahtjeve za puštanje 23 palestinska militanta i još 3 osobe iz izraelskih zatvora, u suprotnom će ubiti studente. Izraelska strana je pristala, ali otmičari nisu uspjeli dobiti očekivanu kodiranu poruku iz Damaska. Dana 15. maja, nekoliko minuta prije roka od 18:00 sati koji je DFLP postavio za ubistvo talaca, komandosi Sayeret Matkala upali su u zgradu. Tokom preuzimanja, otmičari su ubili djecu granatama i automatskim oružjem. Na kraju je ubijeno 25 talaca, uključujući 22 djece, a još 68 je ranjeno.

Napad

[uredi | uredi izvor]

Ma'alot, smješten na visoravni u brdima regije Galileja u Izraelu, 9,7 km južno od libanonske granice,[5] je grad u razvoju koji su 1957. osnovali jevrejski imigranti, uglavnom iz Maroka i Tunisa. Napad su izvela tri člana Demokratskog fronta oslobođenja Palestine (DFLP) obučena u uniforme Izraelskih obrambenih snaga.[6]

Teroristi DFLP-a infiltrirali su se kroz prirodni rezervat Nahal Mattat južno od libanonskog sela Rumaysh. Grupa je ušla u Izrael u blizini Moshav Zar'it u nedjelju navečer, 13. maja. Bili su naoružani automatskim puškama AK-47, granatama i plastičnim eksplozivom čehoslovačke proizvodnje. Skrivali su se do sljedeće noći u voćnjacima u blizini druzskog sela Hurfeish. Jedinica granične patrole otkrila je njihove otiske stopala, ali ih nije uspjela pronaći.[7]

Nastavljajući prema Ma'alotu vijugavim putem, militanti su naišli na kombi kojim su upravljali Druzi, stanovnik Hurfeisha, koji je dovozio arapske kršćanke iz sela Fassuta kući s posla u tekstilnoj tvornici ATA u području Haifskog zaljeva. Vođa militanata, Linou, stao je na cestu i otvorio vatru na vozilo, odmah ubivši jednu ženu i ranivši vozača i ostale radnike, od kojih je jedan kasnije preminuo od zadobijenih rana. Vozač je ugasio farove i vozio unazad uzbrdo prema Moshavu Tzuriel. Izraelski vojnici su pozvani na mjesto događaja, ali ih nisu uspjeli uhvatiti.[7]

Stigavši ​​u Ma'alot, militanti su pokucali na vrata nekoliko kuća.[3] Kada su došli do kuće Fortune i Yosefa Cohena, dvojica od njih, izraelskih Arapa, rekli su na hebrejskom da su policija koja traži teroriste. Kada su se vrata otvorila, militanti su upali unutra i ubili par, njihovog četverogodišnjeg sina Eliahua i ranili njihovu petogodišnju kćerku Miriam. Fortuna, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, pokušala je pobjeći od uljeza, ali je i ona ubijena. Jedini u porodici koji je preživio bio je 16-mjesečni Yitzhak, gluhonijemi. Odatle su se militanti uputili prema osnovnoj školi Netiv Meir gdje su bili smješteni učenici na školskoj ekskurziji. Usput su sreli Yaakova Kadosha, radnika čistoće, i pitali ga za upute do škole. Zatim su ga upucali i ranili.[3][7]

Osnovna škola Netiv Meir bila je trospratna betonska zgrada sa stambenim zgradama u izgradnji u blizini. Militanti su ušli u zgradu u 4 sata ujutro i uzeli za taoce 102 tinejdžera koji su bili u posjeti. Tinejdžeri su provodili noć u školskoj zgradi u sklopu trodnevnog izleta. Bili su to učenici iz srednje škole u Safadu. Navodno je jedan od roditelja ubijenih tinejdžera molio direktora da otkaže izlet nakon što je saznao da su militanti ušli u područje. Do tada se smatralo da je prekasno za otkazivanje izleta jer su svi aranžmani već bili napravljeni. Militanti su namjeravali čekati djecu koja stižu sljedećeg dana i nisu očekivali da će tamo pronaći toliko učenika.[7][8] Troje od četvero nastavnika pobjeglo je skokom kroz prozor i ostavilo svojih 90 učenika, što je izazvalo veliko ogorčenje među roditeljima. Lokalne vlasti su odmah suspendovale nastavnike s njihovih radnih mjesta.[8] 85 učenika i nekoliko nastavnika držano je kao taoci. Učenici su bili prisiljeni sjediti na podu pod prijetnjom oružjem, s eksplozivnim punjenjem između sebe.

Ujutro su militanti zahtijevali puštanje iz izraelskih zatvora 23 arapska i tri druga zatvorenika, uključujući Koza Okamota - japanskog državljanina uključenog u masakr na aerodromu Lod 1972. Ukoliko se ovi uslovi ne ispune, izjavili su da će ubiti učenike. Rok je bio postavljen na 18:00 sati istog dana.

U 10 sati ujutro, 27-godišnji Sylvan Zerach, kod kuće na odsustvu iz vojske, stajao je blizu podnožja visokog betonskog vodotornja nedaleko od školske zgrade kako bi bolje vidio šta se dešava. Jedan od militanata je otvorio vatru na njega, pogodivši Zeracha u vrat. Zerach je kasnije preminuo u bolnici.

Na hitnoj sjednici Kneseta donesena je odluka o pregovorima, ali su otmičari odbili zahtjev za dodatno vrijeme.[9]

Upad specijalaca

[uredi | uredi izvor]

[[File:Ma'alot massacre 3.jpg|thumb|Mordechai Hod i Moshe Dayan pomažu u spašavanju djevojčice koja je bila talac

U 17:25, komandant elitne specijalne grupe Sayeret Matkal dobio je "zeleno svjetlo" za upad u zgradu. Napadna snaga je podijeljena u tri jedinice; dvije su trebale provaliti kroz ulaz, dok se treća trebala popeti uz ljestve i ući kroz prozor okrenut prema sjeveru. Odredi su se pomjerili na pozicije sa slijepe strane prema istoku, iz okvira nekih stambenih zgrada u izgradnji. Operacija je trebala biti koordinisana istovremenom snajperskom vatrom na trojicu otmičara talaca. U 17:32, prvi odred je ušao u zgradu kroz glavni ulaz na prvom spratu, koji je bio blokiran stolovima i stolicama. Prvi tročlani tim, predvođen Yuvalom Galilijem iz kibuca Geva, pogođen je vatrenim oružjem na stepenicama koje vode do drugog sprata. Galili je bacio fosfornu granatu u hodnik na drugom spratu kako bi stvorio dimnu zavjesu. Dim od eksplozije zaslijepio je drugi tim predvođen Amiranom Levineom, kojem je naređeno da eliminiše Linoua, koji se u to vrijeme nalazio na prozoru trećeg sprata gdje je pucao u Zeracha.

Kada su provalili u učionicu u kojoj su bili zatočeni učenici, Harbi je zgrabio učenika, Gabija Amsalema, i držao ga na nišanu pištoljem na podu. Rahim je upucan, ali je Linou uspio doći do učionice, zgrabiti nekoliko okvira sa nastavničkog stola i ponovo napuniti svoje oružje. Zatim je po učenicima pucao iz mitraljeza i bacio granate kroz prozor. Kada mu je rafal slomio lijevi zglob, bacio je dvije granate na grupu djevojaka koje su se skupile na podu. Nekoliko učenika je skočilo s prozora na zemlju, oko 3m niže.

Pored trojice militanata DFLP-a, u napadu je ubijeno dvadeset i dvoje srednjoškolaca, a preko pedeset ih je ranjeno. Žrtve učenika su sahranjene u svom rodnom gradu, Safedu.[10] Neki od 10.000 ožalošćenih koji su prisustvovali sahrani skandirali su "smrt teroristima".[4]

Nakon istrage, državni tužilac Meir Shamgar odlučio je da tri nastavnika koji su pobjegli i napustili svoje učenike nisu učinili ništa loše. Roditelji žrtava ljutito su odbacili izvještaj.[11]

Masakr je doveo do stvaranja specijalne policijske jedinice Yamam.[12][13]

Amos Horev, predsjednik Tehniona u Haifi - Izraelskog tehnološkog instituta, predvodio je Istražnu komisiju u maju 1975. koja je istraživala masakr. U naknadnom izvještaju Komisije naveden je niz grešaka koje su napravile vlada i snage sigurnosti, te je dato nekoliko preporuka.[14]

DFLP je drugi put pokušao uzeti taoce u hotelu u Ma'alotu 1979, ali su ih ubili izraelski vojnici.[15]

Avenija žrtava masakra u Ma'alotu (Sderot Kam) u Ramat Ganu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Sources describing the event as a "massacre":
    • Gervasi, Frank (1975). Thunder Over the Mediterranean. McKay. str. 443. Dan nakon masakra u Ma'alotu, koji su papa Pavle VI i većina zapadnih lidera osudili kao 'zlobno djelo...
    • Viorst, Milton (1987). Sands of Sorrow: Israel's Journey from Independence. I.B. Tauris. str. 192. Suočeni s javnim negodovanjem zbog masakra u Ma'alotu, zahtijevali su od Sirije obećanje da će zabraniti teroristima prelazak Golanske visoravni u Izrael..
    • Gilbert, Martin (2001). The Jews in the Twentieth Century: An Illustrated History. Schocken Books. str. 327. Dana 22. novembra 1974, šest mjeseci nakon masakra u Ma'alotu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija glasala je za prihvatanje Palestinske oslobodilačke organizacije kao...
    • Quandt, William B. (2001). Peace Process: American Diplomacy and the Arab-Israeli Conflict Since 1967. Brookings Institution Press. str. 432. Prethodnog dana Izrael je bio traumatiziran masakrom u Ma'alotu, koji je rezultirao smrću brojnih školske djece.
    • Chasdi, Richard J. (2002). Tapestry of Terror: A Portrait of Middle East Terrorism, 1994–1999. Lexington Books. str. 6. ...Zločini Organizacije za oslobođenje Palestine (PLO), poput masakra izraelskih sportista na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. i masakra djece u Ma'alotu 1974.
    • Schmid, Alex Peter; Jongman, A. J.; Stohl, Michael (2005). Political Terrorism: A New Guide to Actors, Authors, Concepts, Data Bases, Theories, & Literature. Transaction Publishers. str. 639. PFLP je bio odgovoran za masakr u Ma'alotu 15. maja 1974, tokom kojeg je ubijeno 22 izraelske djece.
    • Khoury, Jack (7. 3. 2007). "U.S. filmmakers plan documentary on Ma'alot massacre". Haaretz. Arhivirano s originala, 9. 3. 2007.
  2. ↑ Khoury, Jack (7. 3. 2007). "U.S. filmmakers plan documentary on Ma'alot massacre". Haaretz. Arhivirano s originala, 9. 3. 2007.
  3. 1 2 3 "Bullets, Bombs and a Sign of Hope". MIDDLE EAST. TIME. 27. 5. 1974. Arhivirano s originala, 24. 10. 2012. Pristupljeno 4. 10. 2023.
  4. 1 2 "1974: Dozens die as Israel retaliates for Ma'alot". On this day: 16 May 1974. BBC News. 16. 5. 1974. Pristupljeno 11. 12. 2008. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nevaljani nazivi, npr. možda ih je previše
  5. ↑ Mayhew, Iain (10. 8. 2006). "Israel's Front Line Children". Daily Mirror.
  6. ↑ Dolnik, Adam; Fitzgerald, Keith M.; Noesner, Gary (2008). Negotiating Hostage Crises with the New Terrorists. Greenwood Publishing Group. str. 28–29.
  7. 1 2 3 4 Bergman, Ronen. Rise and Kill First. str. 189–191.
  8. 1 2 "Suspend 3 Teachers Who Escaped from School Building in Maalot". JTA. 22. 5. 1974. Arhivirano s originala, 15. 4. 2013.
  9. ↑ Stohl, Michael (1983). "Demystifying Terrorism: The Myths and Realities of Contemporary Political Terrorism". u Stohl, M. (ured.). The Politics of Terrorism (2nd izd.). Marcel Dekker. str. 10.
  10. ↑ Shuman, Ellis (6. 9. 2004). "Where terrorists learned to attack schools". Israelinsider. Arhivirano s originala, 11. 3. 2007. Pristupljeno 11. 12. 2008.
  11. ↑ David Landau (4. 9. 1974). "Shamgar Says There is No Basis for Prosecution of Maalot Teachers, Hike Leader, Guide Who Fled from". JTA. Arhivirano s originala, 15. 4. 2013.
  12. ↑ "Identity of Outgoing Police Anti-terror Unit Chief Declassified". Haaretz (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 5. 2023.
  13. ↑ Watkin, Kenneth (2016). Fighting at the Legal Boundaries: Controlling the Use of Force in Contemporary Conflict (jezik: engleski). Oxford University Press. str. 438. ISBN 978-0-19-045797-6.
  14. ↑ Ami Pedahzur (20. 5. 1974). The Israeli secret services and the struggle against terrorism. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-14042-3.
  15. ↑ "Palestinian Guerrillas Are Killed in Assault on Hotel in Northern Israel". The New York Times. 14. 1. 1979.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Masakr_u_Ma%27alotu&oldid=3784482"