Masakri u Sarajevu (1992–1995)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Masakri počinjeni u Sarajevu tokom rata 1992–1995. bili su rezultat sistematske kampanje teroriziranja stanovnika Sarajeva koju su vršili: VRS, JNA i druge paravojne formacije odane Republici Srpskoj. Te snage su tokom rata u Bosni i Hercegovini njen glavni grad Sarajevo držali pod opsadom. Tokom opsade Sarajeva koja je trajala 1.425 dana i koja je predstavljala najdužu opsadu glavnog grada u historiji modernog ratovanja ubijeno je 11.541 stanovnika od čega preko 1.600 djece. Kampanja granatiranja grada, primarno stambenih naselja i držanja glavnih saobraćajnica pod snajperskom vatrom rezultirali su višestrukim masakrima i smrću civila.

Cilj[uredi | uredi izvor]

Sistematsko granatiranje civila i civilnih objekata što neminovno rezultira ljudskim žrtvama i materijalnom štetom tokom ratnih dejstava je taktika sa psihološkim efektom kako bi se izazvao strah kod stanovništva i osjećaj nemogućnosti boravka na takvim područjima koja su uglavnom izolovana od slobodne teritorije ili pod opsadom. To tzv. razvlačenje pameti stanovnicima Sarajeva, termin koji je upotrebio Ratko Mladić prilikom naredbe za granatiranje Velešića, imalo je za cilj dezorjentirati i uplašiti stanovništvo Sarajeva. Kampanjom bezočnog granatiranja (samo tokom jednog dana 22. jula 1993. na Sarajevo je palo 3.777 granate)[1][2] vojne snage bosanskohercegovačkih Srba, su indirektno vršile pritisak na političko i vojno rukovodstvo sa ciljem ostvarivanja zacrtanih ciljeva i boljeg početnog položaja kod eventualnih pregovora oko uslova primirja i prekidanja neprijateljskih dejstva.

Masakri[uredi | uredi izvor]

Iako je granatiranje Sarajeva bilo svakodnevno, ciljano su birani dijelovi grada gdje je frekvencija kretanja stanovništva bila učestala. Kao takva mjesta se ističu ulica Ferhadija, Markale (tržnica), mjesta gdje su ljudi čekali u redu za vodu ili hranu, igrališta, prostori ispred škola, parkovi i sl. S obzirom na činjenicu da je kampanja granatiranja bila sistematska i da se od iste očekivalo da poluči psihološke efekte takva mjesta su birana a veći broj žrtava je značio i jači postignuti psihološki efekat. Najužasniji masakr se desio 5. februara 1994. godine kada je na području Markala od eksplozije minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja ubijeno 68 ljudi a njih 144 je ranjeno. Na istom mjestu, pred kraj rata 28. augusta 1995. na isti način stradalo je 43 osobe a 84 je ranjeno.

Posebno su stravični zločini kada su ciljevi granatiranja bile škole ili igrališta i djeca koja su se tamo nalazila. Kao primjer takvih zločina su: Masakr na Trgu ZAVNOBiH-a (9. novembra 1993. - stradalo 3 učenika i učiteljica, teže ili lakše povrijeđeno 23 učenika), jedan od zločina je i masakr na Dobrinji kada je 1. juna 1993. granatirano igralište na Dobrinji kojom prilikom je ubijeno 15 mladih osoba a oko 80 ih ranjeno,[3] kao i masakr na Bistriku kada je 26. juna 1993. od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijeno sedmoro djece.

U sljedećoj tabeli dati su neki od zločina počinjeni tokom opsade Sarajeva.

R. broj Masakr Datum Broj stradalih Počinioci Napomena
1. Masakr u Ferhadiji 27. maj 1992. 26 poginulih
108 ranjenih[4][5]
VRS
2. Masakr na Alipašinom Polju (prvi) 30. august 1992. 11 poginulih VRS
3. Masakr u Boljakovom Potoku 28. septembar 1992. 9 poginulih
20 ranjenih
VRS Granata ispaljena na ljude koji su obavljali dženazu
4. Masakr u Isevića sokaku 15. januar 1993. 7 poginulih
19 ranjenih
VRS
5. Masakri na Dobrinji (prvi) 1. juni 1993. 15 poginulih
80 ranjenih
VRS Nogometni turnir povodom Kurban-bajrama
6. Masakr u Budakovićima 12. juni 1993. 10 poginulih
3 ranjeno
VRS Poginuli su se nalazili na mezarju u vrijeme kada se obavljala dženaza.
7. Masakr djece u Bakarevoj 26. juni 1993. 7 poginulih VRS
8. Masakri na Dobrinji (drugi) 12. juli 1993. 13 poginulih
15 ranjeno
VRS Poginuli su čekali u redu za vodu
9. Masakri na Alipašinom Polju (drugi) 9. novembar 1993. 4 poginulih
23 ranjenih
VRS
10. Masakr u ulici Žrtava fašizma 10. novembar 1993. 9 poginulih
38 ranjenih[6]
VRS
11. Masakr na Drveniji 28. novembar 1993. 7 poginulih
4 ranjenih
VRS
12. Masakri na Alipašinom Polju (treći) 22. januar 1994. 6 ubijenih
6 povrijeđenih
VRS
13. Masakr u ulici Oslobodilaca Sarajeva 4. februar 1994. 9 ubijenih
16 povrijeđenih
VRS
14. Masakr na Markalama (prvi) 5. februar 1994. 68 poginulih
144 ranjenih
VRS
15. Masakri na Dobrinji (treći) 18. juna 1995. godine 7 poginulih
12 ranjeno
VRS (granata ispaljena iz Nedžarića) Poginuli su čekali u redu za vodu
16. Masakri na Dobrinji (četvrti) 21. juni 1995. godine 6 poginulih
15 ranjeno
VRS Poginuli su čekali u redu za vodu
17. Masakr na Markalama (drugi) 28. august 1995. 43 poginulih
84 ranjenih
VRS

Procesuiranje[uredi | uredi izvor]

Za terorisanje stanovništva Sarajevo, sistematično granatiranje grada, držanje stanovnika Sarajeva pod snajperskom vatrom i zločina protiv čovječnosti bivši komandant sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS general Stanislav Galić pred haškim sudom je osuđen prvobitno na 20 godina zatvorske kazne a potom mu je kazna preinačena u doživotnu zatvorsku kaznu. S druge strane politički inspirator i ideolog između ostalog i opsade Sarajeva[7], Radovan Karadžić je pred istim sudom osuđen na 40 godina zatvorske kazne.

Nasljednik Galića na mjestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa, general Dragomir Milošević,[8] je proglašen 2007. godine krivim za granatiranje Sarajeva i kampanju snajperskog teroriziranja njegovih stanovnika u periodu od augusta 1994. do kraja 1995. godine, uključujući i drugi masakr u Markalama. Osuđen je na 29 godina zatvora. ICTY je zaključio da je gradska pijaca Markale 28. avgusta 1995. godine pogođena minobacačkom granatom od 120 mm ispaljenim sa položaja koje je držao sarajevsko-romanijski korpus.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Najgrozomorniji rekord / Na današnji dan 1993. na Sarajevo je palo 3.777 granata". radiosarajevo.ba. Pristupljeno 5. 2. 2019.
  2. ^ "The most terrifying Record: Yesterday in 1993, 3,777 Grenades fell on Sarajevo". www.sarajevotimes.com.
  3. ^ "Blood and tears end a soccer game which no one could win". theguardian.com. Pristupljeno 5. 2. 2019.
  4. ^ "Sjećanje na masakr u Ferhadiji: Cvijeće i minuta šutnje za 26 građana ubijenih u redu za hljeb (FOTO) - Faktor.ba". Faktor.ba. 27. 5. 2016. Arhivirano s originala, 28. 5. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2019.
  5. ^ "SJEĆANJA Na današnji dan prije 24 godine počinjen masakr u Ferhadiji". www.avaz.ba. Arhivirano s originala, 5. 6. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2019.
  6. ^ "Prošla je 21 godina od masakra u sarajevskoj ulici Žrtava fašizma". Faktor.ba. 27. 5. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2019.
  7. ^ "Radovan Karadzic, a Bosnian Serb, Is Convicted of Genocide". www.nytimes.com. Pristupljeno 6. 2. 2019.
  8. ^ a b "ICTY: Suđenje Dragomiru Miloševiću" (PDF). ICTY. 12. 11. 2009. Pristupljeno 3. 3. 2010.