Masters (snuker)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Masters
Lokacija Alexandra Palace,
London
Država Engleska
Osnovan 1975.
Organizacija WPBSA
Nagradni fond 600.000 funti[1]
Trenutni šampion Sjeverna Irska Mark Allen

Masters je profesionalni snukerski turnir i drugi najdugovječniji turnir nakon Svjetskog prvenstva. Iako nije rangirni, smatra se jednim od najprestižnijih turnira[2] i dio je tzv. trostruke krune. Od prvog izdanja bio je i ostao pozivni turnir, na koji se obično poziva prvih 16 igrača s WPBSA-liste, zbog čega i jest tako prestižan, uz 2–3 pozivnice u izdanjima od 1999. do 2010.

U historiji ovog turnira postignuta su tri maksimalna brejka i sva tri su ostvarili igrači iz prekomorskih zemalja: Kanađanin Kirk Stevens 1984, Kinez Ding Junhui 2007. i Marco Fu iz Hong Konga 2015.

Najviše uspjeha na Mastersu ima Ronnie O'Sullivan, koji je titulu osvajao sedam puta uz još pet finala, a slijedi ga Stephen Hendry sa šest titula i tri finala.

Historija[uredi | uredi izvor]

1975–1996.[uredi | uredi izvor]

Prvi Masters održan je 1975. u londonskom hotelu "West Center" i na njega je bilo pozvano deset igrača. Sponzor je bila duhanska kompanija Benson & Hedges. U finalu je pobijedio John Spencer rezultatom 9–8 protiv Raya Reardona, osvojivši 2.000 funti. Naredne godine turnir je premješten u New London Theatre, a 1979. u Wembley Conference Centre.[2]

1981. broj pozvanih igrača povećan je na 12, a 1983. još jednom je povećan na 16. Od 1984. do danas prvih 16 igrača s WPBSA-liste automatski su pozvani na turnir.[2] Godine 1984. Kirk Stevens postao je prvi igrač koji je postigao maksimalni brejk na Mastersu, u polufinalu protiv Jimmyja Whitea.[2][3] 1988. Mike Hallett postao je prvi i do danas jedini koji je izgubio meč u finalu Mastersa ne osvojivši ni frejm – Steve Davis "pomeo" ga je 9–0.[2] Stephen Hendry imao je nevjerovatan niz pobjeda na Mastersu koji je trajao od njegovog prvog nastupa 1989. do finala 1994, kad je u odlučujućem frejmu izgubio od Alana McManusa.[2] Hallett se 1991. plasirao u svoje drugo finale u četiri godine, ali je izgubio od Hendryja 8-9 iako je vodio 7–0 i 8–2. Ovaj poraz označio je kraj Hallettovog vremena kao jednog od najboljih igrača tih godina.[2]

Godine 1990. sponzori su uveli dvije pozivnice[2] koje je glavno snukersko izvršno tijelo dodjeljivalo po vlastitom nahođenju; ti igrači igrali bi protiv 15-og, odnosno 16. nosioca za mjesto u 1. kolu turnira. Sljedeće godine pokrenut je Benson & Hedges Championship, čiji je pobjednik dobijao jednu od dvije pozivnice.[2] Drugu je i dalje dodjeljivalo izvršno tijelo. Od 1996. finale se igra na deset dobijenih frejmova (prije se igralo na devet).[2]

1997–2006.[uredi | uredi izvor]

Trofej Mastersa koji se koristi od 2004.

U finalu 1997. Steve Davis pobijedio je Ronnieja O'Sullivana 10–8. Meč je ostao zapamćen po tome što je jedna gledateljica ušla u prostor za igrače potpuno naga.[4] Davis je zaostajao 4-8, ali je tada nanizao šest frejmova i osvojio titulu.[5] Finale naredne godine između Marka Williamsa i Stephena Hendryja odlučeno je na vraćenoj crnoj kugli.[6] Pobijedio je Williams iako je zaostajao 6–9.[7][8] U finalu 2000. Ken Doherty nije uspio ubaciti posljednju crnu kuglu za maksimalni brejk[9], a na kraju je i izgubio meč od Matthewa Stevensa.[10]

Godine 2003. Benson & Hedges morao je prekinuti sponzoriranje Mastersa zbog novih ograničenja za reklamiranje duhanskih proizvoda u Ujedinjenom Kraljevstvu; tako je 2004. turnir bio bez sponzora. Iduće godine pojavio se novi sponzor – Rileys Club. Kvalifikacijski turnir nije održan, a obje pozivnice dodijelilo je izvršno tijelo, no vraćen je u kalendar u sljedećoj sezoni.[11] Osiguranje SAGA preuzelo je sponzoriranje 2006, a kasnije je potpisan ugovor s tom firmom do 2009.[12] Izdanje za 2006. godinu bilo je posljednje koje je održano u Wembley Conference Centreu prije njegovog potpunog rušenja u ljeto kako bi se dobilo na prostoru za nove građevinske projekte.[13] Nakon što je u oktobru iste godine Paul Hunter, koji je tri puta u četiri godine osvojio Masters, izgubio bitku protiv raka, Jimmy White pokrenuo je inicijativu da se trofej za pobjednika Mastersa nazove po Hunteru.[14] Paulova udovica Lindsey kasnije je izrazila istu želju tvrdeći da "...svi to očekuju. Svaki igrač s kojim sam razgovarala, svaki navijač, misli da je to definitivna stvar".[15] World Snooker, glavno upravno snukersko tijelo, odlučilo je da se trofej ne preimenuje, izjavivši: "Naš odbor jednoglasno se slaže da je Stipendija 'Paul Hunter' najprikladnija počast. Kao što je i Hunter vješto napredovao kroz amaterske nivoe, ova stipendija pružit će priliku nadarenim mladim igračima da upotpune svoj talent kroz vrhunski trening."[15]

2007–danas[uredi | uredi izvor]

Kao manja promjena, 2007. dodijeljena je dodatna pozivnica, povećavši ukupni broj učesnika na 19.[16] Turnir je održan u Wembley Areni.[17] 2008. ukinuta je ova dodatna pozivnica.[18]

O'Sullivan je igrao četiri uzastopna finala (2004-2007), pobijedivši u dvama (2005. i 2007). Hunter je pobijedio u prvom od ova četiri finala rezultatom 10–9, nadoknadivši zaostatak 2–7, napravivši usput pet trocifrenih brejkova.[19] To je bila Hunterova treća titula na Mastersu u četiri godine.[2] O'Sullivan je izveo sjajnu predstavu u finalu 2005, pobijedivši Johna Higginsa 10–3.[20] Finale se ponovilo i sljedeće godine, a nivo igre bio je jako visok. U drugom i trećem frejmu O'Sullivan je počistio stol brejkovima od 138 i 139 poena da bi zatim izgubio pet frejmova zaredom. Ipak, uspio se vratiti i izboriti odlučujući frejm, u kojem je napravio brejk od 60 poena, ali je tada pogriješio i dozvolio Higginsu da se vrati u igru. Higgins je to iskoristio, počistivši stol brejkom od 64 poena i osvojivši titulu na posljednjoj crnoj kugli.[21][22] Međutim, O'Sullivan se iskupio godinu kasnije protiv Ding Junhuija, pobijedivši dominantnom igrom 10–3, ali i utješivši vidno uznemirenog Kineza odmah nakon meča.[23][24] Iste godine Junhui je postao drugi igrač u historiji koji je postigao maksimalni brejk na Mastersu učinivši to u pretkolu (za igrače s pozivnicom) protiv Anthonyja Hamiltona.[2][3][18][25]

U ljeto 2008. SAGA se povukla kao sponzor turnira,[26] tako da je izdanje za 2009. bilo bez sponzora.[2] Sljedeće godine sponzor je bio PokerStars.com.[27] Za 2011. godinu ponovo je ukinut kvalifikacijski turnir (koji još nije vraćen u kalendar) i nisu dodijeljene pozivnice[28], a sponzor je bio Ladbrokes Mobile.[2][29] Finale ovog turnira ušlo je u historiju jer su prvi put u finalu igrala dva igrača iz Azije.[30] Godine 2012. turnir je premješten u Alexandra Palace u Londonu[31], a sponzor je bio BGC Partners.[32] Turnir trenutno sponzorira Dafabet, koji će ostati sponzor najmanje do 2017.[33]

20. aprila 2016, pola godine prije desete godišnjice Hunterove smrti, trofeju je ipak dato Hunterovo ime, a glavni čovjek World Snookera Barry Hearn rekao je da ova organizacija "zabrljala" što ovo nije učinila ranije.[34]

Godine 2017. O'Sullivan je osvojio svoju sedmu titulu na Mastersu i prestigao Hendryja, koji ih ima šest. Učinio je to odbranivši prošlogodišnju titulu, osvojivši je treći put u četiri godine. To mu je bilo i 12. finale Mastersa (u 23 nastupa na turniru).

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

[2][35][36]

Godina Pobjednik Finalist Rezultat Sezona
1975. Engleska John Spencer Vels Ray Reardon 9–8 1974/75.
1976. Vels Ray Reardon Engleska Graham Miles 7–3 1975/76.
1977. Vels Doug Mountjoy Vels Ray Reardon 7–6 1976/77.
1978. Sjeverna Irska Alex Higgins Kanada Cliff Thorburn 7–5 1977/78.
1979. Flag of South Africa (1928–1994).svg Perrie Mans Sjeverna Irska Alex Higgins 8–4 1978/79.
1980. Vels Terry Griffiths Sjeverna Irska Alex Higgins 9–5 1979/80.
1981. Sjeverna Irska Alex Higgins Vels Terry Griffiths 9–6 1980/81.
1982. Engleska Steve Davis Vels Terry Griffiths 9–5 1981/82.
1983. Kanada Cliff Thorburn Vels Ray Reardon 9–7 1982/83.
1984. Engleska Jimmy White Vels Terry Griffiths 9–5 1983/84.
1985. Kanada Cliff Thorburn Vels Doug Mountjoy 9–6 1984/85.
1986. Kanada Cliff Thorburn Engleska Jimmy White 9–5 1985/86.
1987. Sjeverna Irska Dennis Taylor Sjeverna Irska Alex Higgins 9–8 1986/87.
1988. Engleska Steve Davis Engleska Mike Hallett 9–0 1987/88.
1989. Škotska Stephen Hendry Engleska John Parrott 9–6 1988/89.
1990. Škotska Stephen Hendry Engleska John Parrott 9–4 1989/90.
1991. Škotska Stephen Hendry Engleska Mike Hallett 9–8 1990/91.
1992. Škotska Stephen Hendry Engleska John Parrott 9–4 1991/92.
1993. Škotska Stephen Hendry Tajland James Wattana 9–5 1992/93.
1994. Škotska Alan McManus Škotska Stephen Hendry 9–8 1993/94.
1995. Engleska Ronnie O'Sullivan Škotska John Higgins 9–3 1994/95.
1996. Škotska Stephen Hendry Engleska Ronnie O'Sullivan 10–5 1995/96.
1997. Engleska Steve Davis Engleska Ronnie O'Sullivan 10–8 1996/97.
1998. Vels Mark Williams Škotska Stephen Hendry 10–9 1997/98.
1999. Škotska John Higgins Irska Ken Doherty 10–8 1998/99.
2000. Vels Matthew Stevens Irska Ken Doherty 10–8 1999/00.
2001. Engleska Paul Hunter Irska Fergal O'Brien 10–9 2000/01.
2002. Engleska Paul Hunter Vels Mark Williams 10–9 2001/02.
2003. Vels Mark Williams Škotska Stephen Hendry 10–4 2002/03.
2004. Engleska Paul Hunter Engleska Ronnie O'Sullivan 10–9 2003/04.
2005. Engleska Ronnie O'Sullivan Škotska John Higgins 10–3 2004/05.
2006. Škotska John Higgins Engleska Ronnie O'Sullivan 10–9 2005/06.
2007. Engleska Ronnie O'Sullivan Kina Ding Junhui 10–3 2006/07.
2008. Engleska Mark Selby Engleska Stephen Lee 10–3 2007/08.
2009. Engleska Ronnie O'Sullivan Engleska Mark Selby 10–8 2008/09.
2010. Engleska Mark Selby Engleska Ronnie O'Sullivan 10–9 2009/10.
2011. Kina Ding Junhui Hong Kong Marco Fu 10–4 2010/11.
2012[37] Australija Neil Robertson Engleska Shaun Murphy 10–6 2011/12.
2013[38] Engleska Mark Selby Australija Neil Robertson 10–6 2012/13.
2014[39] Engleska Ronnie O'Sullivan Engleska Mark Selby 10–4 2013/14.
2015[40] Engleska Shaun Murphy Australija Neil Robertson 10–2 2014/15.
2016[41] Engleska Ronnie O'Sullivan Engleska Barry Hawkins 10–1 2015/16.
2017[42] Engleska Ronnie O'Sullivan Engleska Joe Perry 10–7 2016/17.
2018[43] Sjeverna Irska Mark Allen Engleska Kyren Wilson 10–7 2017/18.

Statistika[uredi | uredi izvor]

Finalisti[uredi | uredi izvor]

Plasman Igrač Titule Finala
1. Engleska O'Sullivan, RonnieRonnie O'Sullivan 7 5
2. Škotska Hendry, StephenStephen Hendry 6 3
3. Engleska Selby, MarkMark Selby 3 2
4. Kanada Thorburn, CliffCliff Thorburn 3 1
5. Engleska Davis, SteveSteve Davis 3 0
5. Engleska Hunter, PaulPaul Hunter 3 0
7. Sjeverna Irska Higgins, AlexAlex Higgins 2 3
8. Škotska Higgins, JohnJohn Higgins 2 2
9. Vels Williams, MarkMark Williams 2 1
10. Vels Griffiths, TerryTerry Griffiths 1 3
10. Vels Reardon, RayRay Reardon 1 3
12. Australija Robertson, NeilNeil Robertson 1 2
13. Kina Junhui, DingDing Junhui 1 1
13. Engleska Murphy, ShaunShaun Murphy 1 1
13. Vels Mountjoy, DougDoug Mountjoy 1 1
13. Engleska White, JimmyJimmy White 1 1
17. Sjeverna Irska Allen, MarkMark Allen 1 0
17. Južnoafrička Republika Mans, PerriePerrie Mans 1 0
17. Škotska McManus, AlanAlan McManus 1 0
17. Engleska Spencer, JohnJohn Spencer 1 0
17. Vels Stevens, MatthewMatthew Stevens 1 0
17. Sjeverna Irska Taylor, DennisDennis Taylor 1 0
23. Engleska Parrott, JohnJohn Parrott 0 3
24. Irska Doherty, KenKen Doherty 0 2
24. Engleska Hallett, MikeMike Hallett 0 2
26. Engleska Perry, JoeJoe Perry 0 1
26. Engleska Hawkins, BarryBarry Hawkins 0 1
26. Hong Kong Fu, MarcoMarco Fu 0 1
26. Engleska Lee, StephenStephen Lee 0 1
26. Engleska Miles, GrahamGraham Miles 0 1
26. Irska O'Brien, FergalFergal O'Brien 0 1
26. Tajland Wattana, JamesJames Wattana 0 1
26. Engleska Wilson, KyrenKyren Wilson 0 1
  • Aktivni igrači napisani su podebljanim slovima.

Pobjednici po državama[uredi | uredi izvor]

Država Broj igrača Ukupno Prva titula Posljednja titula
Engleska 7 19 1975. 2017.
Vels 5 6 1976. 2003.
Škotska 3 9 1989. 2006.
Sjeverna Irska 3 4 1978. 2018.
Kanada 1 3 1983. 1986.
Australija 1 1 2012. 2012.
Kina 1 1 2011. 2011.
Južnoafrička Republika 1 1 1979. 1979.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalb, Rolf (6. 1. 2015). "Snooker - Die Turnier-Infos zum Masters". Yahoo! Eurosport. Pristupljeno 15. 1. 2015. 
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n o The Masters, Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  3. ^ a b "Maximum Breaks", Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  4. ^ "The Masters - A Potted History", Global Snooker.
  5. ^ Benson & Hedges Masters 1997, snooker.org.
  6. ^ Kad je rezultat na kraju frejma izjednačen, vraća se crna kugla na stol (na svoju poziciju) i igrači nastavljaju s igrom dok je neko ne ubaci ili potpuno promaši.
  7. ^ "Williams is the Master", Liverpool Daily Post (arhivirano na TheFreeLibrary.com)
  8. ^ Benson & Hedges Masters 1998, snooker.org.
  9. ^ John Dee, "Doherty misses out on his maximum", The Daily Telegraph, 30. 3. 2005.
  10. ^ Benson & Hedges Masters 2000, snooker.org.
  11. ^ "Kvalifikacijski turnir za Masters", Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  12. ^ "SAGA Insurance sign until 2009", SportBusiness International Online, 13. 10. 2006.
  13. ^ "Search on for new Masters venue", BBC Sport, 18. 1. 2006.
  14. ^ "Hunter Masters tribute ruled out". BBC Sport. 5. 1. 2007. 
  15. ^ a b "Hunter's widow in Masters appeal". BBC Sport. 12. 1. 2007. 
  16. ^ "SAGA Insurance Masters 2007". Snooker.org. Pristupljeno 29. 12. 2010. 
  17. ^ "New Wembley home for the Masters". BBC Sport. 12. 10. 2006. Pristupljeno 14. 1. 2007. 
  18. ^ a b "SAGA Insurance Masters 2008". Snooker.org. Pristupljeno 1. 3. 2011. 
  19. ^ "Masters 2004". Snooker.org. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  20. ^ "Rileys Club Masters 2005". Snooker.org. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  21. ^ "SAGA Insurance Masters 2006". Snooker.org. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  22. ^ "Higgins claims Masters thriller". BBC Sport. 23. 1. 2006. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  23. ^ "SAGA Insurance Masters 2007". Snooker.org. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  24. ^ "Superb Rocket beats Ding in final". BBC Sport. 21. 1. 2007. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  25. ^ "Ding compiles maximum at Masters". BBC Sport. 14. 1. 2007. Pristupljeno 14. 1. 2007. 
  26. ^ "Snooker suffers blow as sponsors pull out". Marketing Week. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  27. ^ Garbett, Paul (6. 1. 2010). "Masters snooker seals sponsorship deal". London: The Daily Telegraph. Pristupljeno 6. 1. 2010. 
  28. ^ "The Masters 2011". Global Snooker. Pristupljeno 17. 12. 2010. 
  29. ^ "Ladbrokes Mobile to sponsor Masters". WPBSA. 27. 12. 2010. Pristupljeno 27. 12. 2010. 
  30. ^ "Ding Sets Up Historic Final". WPBSA. 14. 1. 2011. Pristupljeno 16. 1. 2010. 
  31. ^ "Masters Snooker Goes To Alexandra Palace". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 27. 4. 2011. 
  32. ^ "BGC Partners Sponsor The Masters". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 14. 1. 2012. 
  33. ^ "Dafabet Sponsor The Masters Until 2017". worldsnooker.com. WPBSA. 11. 11. 2014. Pristupljeno 11. 11. 2014. 
  34. ^ Phillips, Owen (20. 4. 2016). "Paul Hunter: Masters trophy renamed in honour of ex-champion". BBC Sport. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  35. ^ "The Masters – History". worldsnooker.com. WPBSA. Pristupljeno 25. 10. 2011. 
  36. ^ "The Masters". Snooker Scene. Pristupljeno 20. 1. 2012. 
  37. ^ "BGC Masters (2012)". Snooker.org. Pristupljeno 28. 10. 2011. 
  38. ^ "Betfair Masters (2013)". Snooker.org. Pristupljeno 8. 11. 2012. 
  39. ^ "Dafabet Masters (2014)". Snooker.org. Pristupljeno 9. 4. 2013. 
  40. ^ "Dafabet Masters (2015)". Snooker.org. Pristupljeno 16. 5. 2014. 
  41. ^ "Dafabet Masters (2016)". Snooker.org. Pristupljeno 18. 1. 2016. 
  42. ^ "Dafabet Masters (2017)". Snooker.org. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  43. ^ "Dafabet Masters (2018)". Snooker.org. Pristupljeno 21. 1. 2018.