Idi na sadržaj

Međunarodna agencija za atomsku energiju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodna agencija za atomsku energiju
Zastava Međunarodne agencije za atomsku energiju
Zastava
Glavno sjedište Beč
Službeni jezik arapski, engleski, francuski, kineski, ruski, španski
Broj zemalja članica 177[1]
Zakonodavstvo
Datum osnivanja 29. juli, 1957
Veb-sajt www.iaea.org

Međunarodna agencija za atomsku energiju (eng. International Atomic Energy Agency - IAEA) je međunarodna organizacija i specijalizirana agencija Ujedinjenih nacija čija je svrha razvoj nuklearne energije u miroljubive svrhe kao i ograničenje upotrebe nuklearne energije u vojne svrhe pa i u izradu nuklearnog naoružanja. Agencija je osnovana kao samostalna organizacija 29. jula 1957. godine sa sjedištem u Beču. Iako je osnovana nezavisno od Ujedinjenih nacija na osnovu međunarodnog ugovora, IAEA statuta, agencija o svom radu izvještava i Generalnu skupštinu i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. IAEA ima dva regionalna ureda koji se nalaze u Torontu, u Kanadi i u japanskom Tokiju te tri laboratorije u: Beču i Seibersdorfu u Austriji i u Monaku.

Agencija je 2005. godine zajedno je sa svojim generalnim direktorom Mohamedom El-Baradeijem dobila Nobelovu nagradu za mir. Službeni jezici organizacije su: engleski, francuski, arapski, kineski, ruski i španski.

Članstvo

[uredi | uredi izvor]
  Države članice
  Države sa odobrenim članstvom
  Države koje su isključene iz članstva
  Države nečlanice

Agencija trenutno ima 177 država članica.[1] Većina članica UN-a su članice i ove agencije. Kape Verdeu, Tongi i Brunejima, kao nečlanicama, biće odobreno članstvo i postat će članice čim ostvare neophodne zakonske instrumente. Dvije države su se povukle iz članstva a to su: Sjeverna Koreja (članica u periodu 1974-1994) i Kambodža koja je povukla svoje članstvo 2003. godine i ponovo se pridružila 2009. godine.

Misija

[uredi | uredi izvor]

Misija Međunarodne agencije za atomsku energiju se obično opisuje posredstvom tri pravca djelovanja:

  • Korištenje u mirnodopske svrhe: Promovisanje upotrebe nuklearne energije od strane država članica u mirnodopske svrhe,
  • Zaštitne mjere: Implementacija zaštitnih mjera kako bi se osiguralo da se nuklearna energija ne koristi u vojne svrhe, i
  • Nuklearna sigurnost: Promocija visokih standarde za nuklearnu sigurnost[2]
Bečki međunarodni centar, lokacija sjedišta IAEA
Odnosi međunarodne politike u radiološkoj zaštiti

IAEA klasificira sigurnost kao jedan od svoja tri najveća prioriteta. Troši 8,9 posto od svojih 352 miliona eura (469 miliona dolara) redovnog budžeta u 2011. za obezbjeđenje postrojenja od nesreća. Njegovi resursi se koriste za druga dva prioriteta: tehnička saradnja i sprječavanje širenja nuklearnog oružja.[3]

Počevši od 1986. godine, kao odgovor na eksploziju nuklearnog reaktora i katastrofu u blizini Černobilja u Ukrajini, IAEA je povećala svoje napore na polju nuklearne sigurnosti.[4] Isto se dogodilo nakon katastrofe u Fukušimi 2011. godine u Fukušimi u Japanu.[5]

Laboratorijski tehničar u IAEA-inoj jedinici za uzgoj biljaka u Seibersdorfu provjerava bočicu koja sadrži mladu biljku banane
"UNO City" je drugo ime za bečki poslovni kompleks u kojem se nalazi sjedište IAEA
Stručnjaci IAEA-e u nuklearnoj elektrani 4 Fukushima Daiichi

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "List of Member States". www.iaea.org (jezik: engleski). 8. 6. 2016. Pristupljeno 25. 9. 2023.
  2. ^ http://www.iaea.org/About/mission.html
  3. ^ Jonathan Tirone (9. 12. 2011). "UN Atomic Agency Funds Anti-Terrorism, Not Safety". Bloomberg News.
  4. ^ Fischer, David (1997). History of the International Atomic Energy Agency: The First Forty Years (PDF). Vienna, Austria: International Atomic Energy Agency. str. 2, 108–109. ISBN 978-92-0-102397-1. Arhivirano (PDF) s originala, 16. 9. 2003. The Three Mile Island accident and especially the Chernobyl disaster persuaded governments to strengthen the IAEA's role in enhancing nuclear safety.
  5. ^ "IAEA Nuclear Safety Action Plan Approved by General Conference". International Atomic Energy Agency. 22. 9. 2011. Pristupljeno 2. 11. 2013.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]