Međunarodno krivično pravo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pod pojmom međunarodnog krivičnog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od OUN ili ugovorima između država kojima se određuju međunarodna krivična djela i odgovornost učinilaca tih djela.

U takva djela spadaju narušavanje mira, povrede čovječnosti u miru i ratu, kao i napadi na druge vrijednosti koje su od značaja za čovječanstvo u cjelini.

U dosadašnjem periodu više se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju međunarodni karakter budu utvrđena kao kažnjiva u svim zemljama, nego što je govoreno o jednom kompleksnom međunarodnom krivičnom pravu. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zločin, zločin genocida i neka krivična djela protiv međunarodnih odnosa.

Načela međunarodnog krivičnog prava[uredi | uredi izvor]

Rezolucijom Generalna skupština UN od 11.12.1946. godine potvrđena su načela međunarodnog prava usvojena Statutom i presudom Nirnberški sud. Značaj tih načela je višestruk, a najveći je domet načela o nadmoćnosti međunarodnog prava nad nacionalnim pravom, kao i načela o individualnoj odgovornosti po međunarodnom pravu, odnosno o pojedincu kao subjektu međunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost države kao pravnog lica.

Zločin genocida[uredi | uredi izvor]

Zločini protiv mira i ratni zločini uglavnom su bili predviđeni u Haškim i Ženevska konvencija (iz 1907. i 1929. godine). Zločini protiv čovječnosti su prvi put predviđeni kao međunarodni delikti tek Statutom i presudom Nirnberškog suda. Određujući zločine protiv čovječnosti, Statut je dao elemente posebnog zločina, nazvanog genocidom.

Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih grupa, protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti, a u cilju da se unište određene rase i klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske grupe, naročito Jevreja, Poljaka, Cigana i drugih.

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946. godine usvojen je naziv “genocid” za zločin uskraćivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Generalna skupština UN je 09.12.1948. godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Ovom konvencijom je utvrđeno da je genocid međunarodno krivično djelo, bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata, a države potpisnice se obavezuju da će sprečavati i kažnjavati za genocid.

Ženevske konvencije o zaštiti žrtava rata[uredi | uredi izvor]

Na inicijativu MKCK, na diplomatskoj konferenciji u Ženeva 12.08.1949. godine donesene su 4 konvencije i to:

  • Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima;
  • Konvencija o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata;
  • Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga;
  • Konvencija o poboljšanju ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oružanih snaga.

Svaka od ovih konvencija sadrži i krivičnopravne odredbe po kojima su sve države potpisnice obavezne da svojim krivičnim zakonima odrede krivične sankcije protiv lica koja svojim djelima povrijede propise ovih konvencija.

Konvencije o rasnoj diskriminaciji[uredi | uredi izvor]

Međunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije počele su Deklaracijom UN o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.11.1963. godine.

Uslijedile su Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine, koja je stupila na snagu 04.01.1969. godine, te Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973. godine.

Države članice preuzele su obavezu da kažnjavanjem sprečavaju svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj nadmoćnosti ili mržnji, svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili drugog etničkog porijekla, kao i svaku pomoć pruženu rasističkim djelatnostima.

Konvencije o napadima na međunarodni civilni zračni promet

Posebno su značajne 2 konvencije i to:

  1. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz 1970. godine (tzv. Haška konvencija) – njome su se države obavezale da u svom krivičnom zakonodavstvu predvide krivično djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo;
  2. Konvencija o suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971. godine (tzv. Montrealska konvencija) – države potpisnice su se obavezale da kao krivična djela u svom zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, a koji su izvršeni protupravno i sa umišljajem.

Ostale konvencije i međunarodni akti[uredi | uredi izvor]

Poseban značaj ima:

  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine;
  • Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti iz 1968. godine;
  • Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine;
  • Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961. godine;
  • Konvencija o psihotropnim supstancama iz 1971. godine itd.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]