Idi na sadržaj

Međusobna razumljivost jezika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U lingvistici, međusobna razumljivost jest odnos između jezikâ ili dijalekata u kojem govornici različitih, ali srodnih varijanti mogu razumjeti jedni druge bez namjenskog učenja ili posebnog napora. Ona se obično koristi kao najvažniji kriterij za razlikovanje jezika od dijalekata mada se za to često koriste i sociolingvistički faktori.

Razumljivost među jezicima može biti asimetrična, kad govornici jednog jezika bolje razumiju drugi nego što govornici drugog razumiju prvi. Kad je ona relativno simetrična, karakterizira se kao "međusobna" (uzajamna). Ona postoji u različitim stepenima među mnogim srodnim ili geografski bliskim jezicima, često u kontekstu dijalekatskog kontinuuma.

Razumljivost

[uredi | uredi izvor]

Da bi pojedinac stekao prosječnu sposobnost govorenja ili razumijevanja nekog jezika (zvanog J2) osim svog maternjeg (J1), to obično zahtijeva dosta vremena i truda kroz učenje i praktičnu primjenu. Međutim, mnoge grupe jezika međusobno su djelomično razumljive, tj. većini govornika jednog jezika relativno je lahko postići određen stepen poznavanja nekog srodnog jezika (ili više njih). Često su jezici srodni po nastanku i velike su šanse da imaju sličnu gramatiku, leksički fond, izgovor ili neke druge osobine. Primjer za par jezika srodnih po nastanku jesu kreolski jezik i jezik iz kojeg je on nastao.

Razumljivost među jezicima može varirati između pojedinaca ili grupa unutar jezičke populacije u zavisnosti od njihovog poznavanja raznih registara i leksičkog fonda u vlastitom jeziku, zanimanja za druge kulture ili upoznatosti s njima, domena diskusije, psiho-kognitivnih crta, načina na koji se jezik koristi (pismeno : usmeno) i ostalih faktora.

Međusobno razumljivi jezici ili varijante jednog jezika?

[uredi | uredi izvor]

Nema formalne razlike između dvaju različitih jezika i dvaju varijeteta jednog jezika, ali lingvisti općenito koriste međusobnu razumljivost kao jedan od primarnih faktora kao kriterij u odlučivanju između tih dviju stvari.[1][2] Postoje tvrdnje da je međusobna razumljivost, barem u idealnom slučaju, glavni kriterij koji razdvaja jezike od dijalekata. S druge strane, govornici vrlo srodnih jezika često mogu komunicirati jedni s drugima do pristojnog stepena; prema tome, postoje različiti stepeni međusobne razumljivosti, a često se koriste i drugi kriteriji. Kao primjer, u slučaju linearnog dijalekatskog lanca koji se postepeno mijenja između varijeteta, gdje govornici blizu centra lanca mogu razumjeti varijetete na obama krajevima, ali govornici na jednom kraju ne mogu razumjeti one na drugom, cijeli lanac često se smatra jednim jezikom. Ako zatim izumru varijeteti u centru i prežive samo oni na krajevima, onda bi oni mogli biti reklasificirani kao dva jezika, čak i ako se ne dogodi stvarna promjena u jeziku.

U dodatku na ovo, političke i društvene konvencije često nadjačavaju razmatranja o međusobnoj razumljivosti. Naprimjer, varijante kineskog ili arapskog jezika često se smatraju jednim jezikom čak i ako ne postoji međusobna razumljivost između geografski udaljenih varijanti. Suprotno od toga, postoji znatna međusobna razumljivost između skandinavskih jezika, ali, s obzirom na to da svaki od njih ima svoju standardiziranu formu, klasificiraju se kao različiti jezici. Kako bi se nauka nosila s konfliktima u slučajevima poput arapskog, kineskog ili njemačkog jezika, ponekad se upotrebljava termin Dachsprache (sociolingvistički "opći jezik"): arapski, kineski i njemački jesu jezici u sociolingvističkom smislu iako neki govornici ne mogu razumjeti jedni druge bez pribjegavanja standardiziranoj formi.

Asimetrična razumljivost

[uredi | uredi izvor]

Ona se odnosi na dva jezika koja se smatraju djelomično međusobno razumljivima, ali pritom jedna grupa govornika ima više teškoća da razumije drugi jezik nego obratno. Za to može biti više razloga. Ako je, npr., jedan jezik srodan drugome, ali je pojednostavio svoju gramatiku, govornici originalnog jezika mogu razumjeti pojednostavljeni jezik, ali ne i obratno. Naprimjer, govornici holandskog mogu lakše razumjeti afrikans nego obratno, kao rezultat pojednostavljene gramatike afrikansa.

Međutim, možda najčešći razlog za asimetričnu razumljivost jest to što su govornici jednog varijeteta izloženiji drugom varijetetu nego obratno. Naprimjer, govornici škotskog engleskog često su izloženi američkom engleskom preko filmova i TV-programa dok govornici američkog engleskog rijetko imaju priliku čuti škotski engleski; stoga govornici američkog engleskog često imaju poteškoća u razumijevanju škotskog engleskog ili, naročito, škotskog (koji nije formalni standardni škotski engleski) dok Škoti imaju manje problema u razumijevanju američkog engleskog. Danski i švedski normalno imaju nisku međusobnu razumljivost,[3] ali Šveđani u Malmöu, s druge strane tjesnaca u odnosu na danski glavni grad Kopenhagen, razumiju danski nešto bolje.

U nekim slučajevima teško je napraviti razliku između međusobne razumljivosti i osnovnog poznavanja drugog jezika. Mnogi govornici bjeloruskog i ukrajinskog imaju široko poznavanje ruskog jezika i koriste ga kao drugi jezik ili kao lingua franca ili čak kao maternji jezik u javnosti ili na poslu. Stoga oni lahko mogu razumjeti ruski dok govornici ruskog mogu razumjeti bjeloruski i ukrajinski samo djelomično. Slično tome, u Njemačkoj i Italiji govornici standardnog njemačkog ili italijanskog imaju velike teškoće u razumijevanju "dijalekata" iz drugih regija mimo njihove vlastite, ali gotovo svi govornici "dijalekata" uče standardni jezik u školi i iz medija.

Norveški bokmål i standardni danski asimetrično su međusobno razumljivi. Govornici norveškog mogu razumjeti Dance bolje nego Danci govornike norveškog.[3] Razlog bi moglo biti to što su Norvežani naviknutiji slušati govornike iz različitih dijalekatskih pozadina.[3]

Spisak međusobno razumljivih jezika

[uredi | uredi izvor]

Ispod je naveden nepotpuni spisak potpuno i djelomično međusobno razumljivih jezika. Kako bi se neki jezici pojavili na ovom spisku, moraju postojati pouzdani izvori.

Pisane i govorne forme

[uredi | uredi izvor]

Samo govorne forme

[uredi | uredi izvor]

Samo pisane forme

[uredi | uredi izvor]

U starim vremenima

[uredi | uredi izvor]

Dijalekti ili registri jednog jezika koji se ponekad smatraju odvojenim jezicima

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Gröschel, Bernhard (2009). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit. Lincom Studies in Slavic Linguistics; vol. 34. München: Lincom Europa. str. 132–136. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL 15295665W. (de)
  2. ^ a b Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam (PDF). Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 101–108. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL 15270636W. Arhivirano (PDF) s originala, 8. 7. 2012. Pristupljeno 3. 8. 2012. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ a b c d e f g h i j k Gooskens, Charlotte (2007). "The Contribution of Linguistic Factors to the Intelligibility of Closely Related Languages" (PDF). Journal of Multilingual and Multicultural Development. Univerzitet u Groningenu. 28 (6): 445. doi:10.2167/jmmd511.0. Arhivirano s originala (PDF), 9. 10. 2022. Pristupljeno 19. 5. 2010.
  4. ^ a b "Language Materials Project: Turkish". UCLA International Institute, Center for World Languages. februar 2007. Arhivirano s originala, 11. 10. 2007. Pristupljeno 26. 4. 2007.
  5. ^ a b Sinor, Denis (1969). Inner Asia. History-Civilization-Languages. A syllabus. Bloomington. str. 71–96. ISBN 0-87750-081-9.
  6. ^ a b c Alexander M. Schenker (1993), "Proto-Slavonic", The Slavonic Languages, "Routledge", str. 60-121; str. 60: "Budući da je razlika između dijalekta i jezika maglovita, ne može biti jednoglasnog stava u vezi s ovim pitanjem u svim slučajevima..."
    C. F. Voegelin i F. M. Voegelin (1977), Classification and Index of the World's Languages, "Elsevier", str. 311: "U pogledu neposredne međusobne razumljivosti istočnoslavenska zona je jedan jezik."
    Bernard Comrie (1981), The Languages of the Soviet Union, Cambridge, str. 145-146: "Tri istočnoslavenska jezika veoma su bliska međusobno, s veoma visokim stepenom međusobne razumljivosti... Razdvajanje ruskog, ukrajinskog i bjeloruskog kao različitih jezika relativno je novijeg datuma... Mnogi Ukrajinci zapravo govore mješavinom ukrajinskog i ruskog jer im je teško držati ova dva jezika odvojene..."
  7. ^ a b Language profile Macedonian Arhivirano 11. 3. 2009. na Wayback Machine, UCLA International Institute
  8. ^ a b Trudgill, Peter (2004). "Glocalisation and the Ausbau sociolinguistics of modern Europe". u Duszak, Anna; Okulska, Urszula (ured.). Speaking from the Margin: Global English from a European Perspective. Polish Studies in English Language and Literature 11. Peter Lang. ISBN 0-8204-7328-6. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ a b c Bø, I (1976). "Ungdom od nabolad. En undersøkelse av skolens og fjernsynets betydning for nabrospråksforstålen". Rogalandsforskning. 4.
  10. ^ a b Beerkens, Roos (2010). Receptive Multilingualism as a Language Mode in the Dutch-German Border Area. Waxmann Publishing Co. str. 51. ISBN 978-3-8309-2346-6.
  11. ^ Kaufmann, Manuel (2006). "English in Scotland — a phonological approach". GRIN: 21. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. ^ a b Katzner, Kenneth (2002). The languages of the world. Routledge. str. 105. ISBN 0-415-25003-X.
  13. ^ Taagepera, Rein (1999). The Finno-Ugric republics and the Russian state. Routledge. str. 100. ISBN 0-415-91977-0.
  14. ^ a b Beswick, Jaine (2005). "Linguistic homogeneity in Galician and Portuguese borderland communities". Estudios de Sociolingüística. 6 (1): 39–64.
  15. ^ Bontok na Ethnologueu (17. izdanje, 2013)
  16. ^ http://www.siliconglen.com/Scotland/7_7.html
  17. ^ a b "The Internal Classification & Migration of Turkic Languages". Arhivirano s originala, 25. 7. 2013. Pristupljeno 23. 7. 2013.
  18. ^ a b Kirundi jezik
  19. ^ Makedonski jezik Arhivirano 11. 3. 2009. na Wayback Machine na UCLA
  20. ^ a b GAVILANES LASO, J. L (1996), Algunas consideraciones sobre la inteligibilidad mutua hispano-portuguesa u: Actas del Congreso Internacional Luso-Español de Lengua y Cultura en la Frontera, Cáceres, Universidad de Extremadura, 175-187.
  21. ^ a b Comparação Português e Castelhano
  22. ^ a b "Algumas observações sobre a noção de língua portuguesa" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 16. 7. 2011. Pristupljeno 23. 7. 2013.
  23. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 9. 11. 2011. Pristupljeno 23. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  24. ^ Wright, Sue (1996). Monolingualism and bilingualism: Lessons from Canada and Spain. Multilingual Matters Ltd. str. 80. ISBN 1-85359-354-0.
  25. ^ "Ausbau and Abstand languages". Ccat.sas.upenn.edu. 20. 1. 1995. Pristupljeno 8. 7. 2012.
  26. ^ a b "Tokelauan language". Arhivirano s originala, 8. 11. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2013.
  27. ^ Българският език през ХХ век (Bugarski jezik u 20. stoljeću)
  28. ^ a b c "Dari/Persian/Tajik languages" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 25. 10. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2013.
  29. ^ a b Avrum Ehrlich, Mark (2009). Encyclopedia of the Jewish Diaspora: origins, experience and culture, Volume 1. ABC-CLIO. str. 192. ISBN 978-1-85109-873-6.
  30. ^ a b Ausbau and Abstand languages
  31. ^ a b Hahn, Reinard F. (1998). "Uyghur". The Turkic Languages. Taylor & Francis. str. 379. ISBN 978-0-415-08200-6. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)
  32. ^ Barbour, Stephen (2000). Language and nationalism in Europe. Oxford University Press. str. 106. ISBN 978-0-19-925085-1.
  33. ^ Fortson, Benjamin W. (2004). Indo-European Language and Culture: An Introduction. Wiley-Blackwell. str. 315. ISBN 1-4051-0316-7.
  34. ^ Gumperz, John J. (februar 1957). "Language Problems in the Rural Development of North India". The Journal of Asian Studies. 16 (2): 251–259. doi:10.2307/2941382.
  35. ^ Swan, Michael (2001). Learner English: a teacher's guide to interference and other problems. Cambridge University Press. str. 279. ISBN 978-0-521-77939-5.
  36. ^ Kordić, Snježana (2004). "Pro und kontra: "Serbokroatisch" heute". u Krause, Marion; Sappok, Christian (ured.). Slavistische Linguistik 2002: Referate des XXVIII. Konstanzer Slavistischen Arbeitstreffens, Bochum 10-12. 9. 2002 (PDF). Slavistishe Beiträge; vol. 434. München: Otto Sagner. str. 110–114. ISBN 978-3876908854. OCLC 56198470. Arhivirano (PDF) s originala, 4. 8. 2012. Pristupljeno 9. 8. 2012. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |trans_title= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  37. ^ Greenberg, Robert David (2004). Language and identity in the Balkans: Serbo-Croatian and its disintegration. Oxford University Press. str. 14. ISBN 978-0-19-925815-4.
  38. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 12. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Međusobna_razumljivost_jezika&oldid=3657599"