Megara

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Megara pećina, poznata još i pod nazivom Kuvija, nalazi se u zapadnom dijelu planinskog sklopa Bjelašnice (Preslica planina, na sjeverozapadnoj padini brda Orlovca), na području općine Hadžići, Bosna i Hercegovina.

Najlakši pristup je od Tarčina, dolinom potoka Bioča (Bjelašnica) u početku asfaltnom, a kasnije dobrom makadamskom cestom prema Mehinoj Luci i dalje, do Laništa, širokog proplanka gdje su se nekad nalazile šumarske kuće, a danas uređeno izletište sa ognjištima i nadstrešnicama.

Odatle do pećine vodi šumska staza, oko 500 m vazdušne linije, ali za uspon treba oko pola sata hoda. Ulaz u pećinu nalazi se na 1.290 m apsolutne nadmorske visine.

Morfologija[uredi | uredi izvor]

U morfološkom pogledu pećina je vrlo jednostavnog oblika i sastoji se od jednog jedinog kanala ukupne dužine od nešto preko 220 metara. Od ulaza koji je dosta prostran pećina se pruža prema sjeveroistoku u obliku širokog iprostranog hodnika. Dužina tog dijela je oko 30 m. Odatle se prvac pružanja naglo mijenja i do kraja pećine zadržava generalni pravac prema jugoistoku. Na 60 m od ulaza hodnik se širi u prostranu dvoranu dužine oko 70, najveće širine 25 i visine preko 10 metara. To je tzv. „Fialina dvorana“, prema poznatom arheologu Fiali. Iza ove dvorane pećina nastavlja nešto užim hodnikom u dužini od oko 30 m do završne dvorane. Dimenzije ove dvorane tako-đer su impresivne: dužina oko 40 , širina 27 i visina preko 13 metara.

Gotovo cijela unutrašnjost pećine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama: stalagmitima, stalaktitima, stubovima, raznobojnim saljevima sa pojavom pećinskog mlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadržavaju vodu. Posebno je karakterističan saljev koji svojim izgledom podsjeća na neku mitsku životinju i koji bi mogao biti zaštitni znak pećine. Po svom bogatstvu pećinskih ukrasa pećina Megara se ubraja među najljepše pećine u Bosni i Hercegovini.


Arheologija[uredi | uredi izvor]

Pećina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazišta pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus) koji je živio u vrijeme posljednjeg ledenog doba. Prva iskopavanja su vršena 1892. godine (F. Fiala iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine) i imala su velikog odjeka u tadaš-njem naučnom svijetu u Evropi zbog svojih nalaza, posebno zbog nalaza najveće lubanje pe-ćinskog medvjeda u ovom dijelu Evrope (radi poređenja, lubanje iz Megare veće su od svih poznatih lubanja pećinskog medvjeda). Na tlu pećine i danas se mogu naći brojne kosti pe-ćinskih medvjeda, a na bočnim zidovima mogu se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji datiraju od početka 20. stoljeća do naših dana. Zbog velikog broja istraživanja dno pećine je potpuno prekopano, ali i kasnijih traganja SFOR-a za oružjem. [1]

U ovoj pećini snimljena je i prva fotografija u unutrašnjosti jedne pećine u Bosni i Hercegovini.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Iz evropskih fondova finansira se projekat „Pećina Megara – održiv turistički proizvod“ koji je kao i pećina Orlovača na Palama, ušao u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podržava „Razvoj agroturizma u planinskim područjima BiH“. Sredstva predviđena za uređenje pećine Megare u ovoj fazi projekta iznose oko 75.000 eura. [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ mr. Jasminko Mulaomerović, Ivo Lučić, dr. Jasmina Osmanković –Sarajevo, 2008 -KRŠ I PEĆINE BOSNE I HERCEGOVINE
  2. ^ Jasminko Mulaomerović -Zbornik radova -Čovjek i krš Međugorje 2011-Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]