Mehanika čvrstih tijela

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mehanika kontinuuma
|
Naučnici

Mehanika čvrstih tijela je grana fizike i matematike koja se bavi proučavanjem ponašanja čvrstih pod uticajem vanjskih faktora (npr. vanjskih sila, temperaturnih promijena, i td.). Ona je dio šire oblasti pod nazivom mehanika kontinuuma.

Glavne oblasti[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko standardnih modela kako čvrsti materijali reaguju na napon:

  1. Elastično
  2. Viskoelastično
  3. Plastično

Jedna od najčešćih praktičnih primijena mehanike čvrstih tijela je Euler-Bernoullieva jednačina grede.

Mehanika čvrstih tijela ekstenzivno koristi tenzore da opiše stanja napona, naprezanja i odnose među njima.

tipično, mehanika čvrstih tijela koristi linearne modele kako bi dovela u vezu napone i naprezanja (pogledajte linearna elastičnost). Međutim, stvarni materijali često ispoljavaju nelinearno ponašanje.

Za specifičnije definicije napona, naprezanja i odnos među njima, pogledajte članak čvrstoća materijala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • L.D. Landau, E.M. Lifshitz, Course of Theoretical Physics: Theory of Elasticity Butterworth-Heinemann, ISBN 0-7506-2633-X
  • J.E. Marsden, T.J. Hughes, Mathematical Foundations of Elasticity, Dover, ISBN 0-486-67865-2
  • P.C. Chou, N. J. Pagano, Elasticity: Tensor, Dyadic, and Engineering Approaches, Dover, ISBN 0-486-66958-0
  • R.W. Ogden, Non-linear Elastic Deformation, Dover, ISBN 0-486-69648-0
  • S. Timoshenko and J.N. Goodier," Theory of elasticity", 3d ed., New York, McGraw-Hill, 1970.
  • A.I. Lurie, "Theory of Elasticity", Springer, 1999.
  • L.B. Freund, "Dynamic Fracture Mechanics", Cambridge University Press, 1990.
  • R. Hill, "The Mathematical Theory of Plasticity", Oxford University, 1950.
  • J. Lubliner, "Plasticity Theory", Macmillan Publishing Company, 1990.