Mehmed Handžić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mehmed Handžić
Mehmed Handzic.jpg
Rođenje (1906-12-16) 16. decembar 1906.
Sarajevo, Austro-Ugarska
Smrt 26. juli 1944(1944-07-26) (37 god.)
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija

Mehmed Handžić (16. decembar 1906, Sarajevo, Austrougarska26. juli 1944, Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija[1]) bio je jedan od inicijatora Sarajevske rezolucije i predsjednik Odbora narodnog spasa.

Školovanje i karijera[uredi | uredi izvor]

Završio je mekteb i ruždiju, a zatim i Šerijatsku gimnaziju 1926. godine. Poslije završene gimnazije otišao je u Kairo, gdje je 1930. godine završio univerzitet Al-Azhar kao najbolji student.[2] Po povratku sa studija Mehmed je počeo raditi kao predavač u Gazi Husrev-begovoj medresi, u kojoj su učenici organizirali štrajk zbog Mehmedovih pokušaja da učvrsti disciplinu u medresi.[3] Poslije medrese Mehmed je od 1937. godine radio i kao upravnik i bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke.[4]

Sarajevska rezolucija[uredi | uredi izvor]

Sarajevska rezolucija bila je rezolucija koju je tokom Drugog svjetskog rata u Sarajevu (tada u sastavu Nezavisne Države Hrvatske) 14. augusta 1941. na prijedlog glavnog odbora usvojila Skupština udruženja ilmije (muslimanski vjerski službenici[5]) "El-Hidaje".[6] Ovom rezolucijom konstatira se teška situacija u kojoj su se našli muslimani Bosne i Hercegovine, a za koju se navodi da je posljedica smišljene politike ustaša da izazovu sukobe pravoslavaca i muslimana, javno se osuđuju zločini pojedinih muslimana nad Srbima), konstatira se obespravljenost muslimana koju sprovode katolici i zahtijeva uspostavljanje reda i mira, kažnjavanje odgovornih za zločine i pružanje pomoći žrtvama.[7]

Odbor narodnog spasa[uredi | uredi izvor]

Odbor narodnog spasa je 26. augusta 1942. osnovan u Sarajevu s ciljem da organizira naoružavanje muslimana.[8] Predsjednik odbora bio je Salih Safvet Bašić, ali je presudnu ulogu u donošenju odluka imao Uzeir-aga Hadžihasanović, koji je bio poznati trgovac iz Sarajeva i bivši senator.[9]. Jedan od prvih 48 članova odbora je bio i Kasim Dobrača.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Mehmed Handžić je umro 26. jula 1944. od posljedica operacije bruha. Postoje kontroverze o uzroku smrti koje nikada nisu bile potkrijepljene čvrstim materijalnim dokazima.[10]

Danas jedna ulica u Sarajevskom naselju Bjelave nosi njegovo ime.[11]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Uvod u tefsirske i hadiske nauke
  • Udžbenik za islamsku dogmatiku "Ilmul-kelam"
  • Arapska gramatika za medrese srednje škole (koautor)
  • Vazovi
  • Više od tri stotine članaka, studija i teoloških rasprava [12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Pristupljeno 21. 7. 2010. Mehmed-efendija rođen je 16. decembra 1906, a iznenada umro 26. jula 1944. [mrtav link]
  2. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Pristupljeno 21. 7. 2010. Poslije mekteba i ruždije završio je Šerijatsku gimnaziju 1926 godine,nakon čega je otišao u Kairo,upisao i 1931. godine završio Džamiul-Azher... 1930. godine polaže završni ispit na El-Azharu kao najbolji student. [mrtav link]
  3. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Pristupljeno 21. 7. 2010. "Ubrzo po njegovom dolasku u Gazijinu medresu izbio je štrajk učenika. Štrajk je bio pokrenut zbog discipline, jer je moj brat htio da se u tu školu vrati i ojača disciplina među učenicima" - iz intervjua s Mehmedovim bratom Mustafom Handžićem. [mrtav link]
  4. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Pristupljeno 21. 7. 2010. ...da bi 1937. godine bio postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke... [mrtav link]
  5. ^ "Ulema u odbrani života i čovjeka". Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. 5. 6. 2007. Pristupljeno 11. 7. 2010. Bosanska ulema i bošnjački intelektualci su potpisali i objavili više rezolucija, međutim, rezolucija El-Hidaje (Udruženja ilmijje/ islamskih vjerskih službenika) donesena u Sarajevu 18. oktobra 1941. godine bila je začetak svim rezolucijama koje su uslijedile. 
  6. ^ "Internet stranica grada Sarajeva, Historija, Period 1918-1945.". Arhivirano s originala, 28 Novembar 2010. Pristupljeno 7. 7. 2010. Već u ljeto 1941. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sandžaka bili izloženi masovnim četničkim napadima na njihove živote i imovinu. Sa druge strane, ustaške vlasti su odmah počele sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba, Jevreja, "bijelih Cigana" i svih antifašista bez obzira na vjersku i etničku pripadnost te njihovim deportovanjem u logore smrti.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  7. ^ "Internet stranica grada Sarajeva, Historija, Period 1918-1945.". Arhivirano s originala, 28 Novembar 2010. Pristupljeno 7. 7. 2010. U tim okolnostima, u Sarajevu je na skupštini Udruženja ilmije "El-Hidaje" 14. augusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su učestvovali u njihovom vršenju.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  8. ^ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 20 Juni 2010. Pristupljeno 20. 7. 2010. Istovremeno je osnovan Odbor narodnog spasa u cilju naoružavanja Bošnjaka... Odbor narodnog spasa je konstituiran na skupu održanom u Sarajevu 26. VIII 1942. godine. Među 48 članova Odbora, pored ostalih, bili su Edhem Mulabdić, književnik, Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva, Mehmed Handžić, predsjednik Udruženja ilmije "El-Hidaje", zatim ugledni sarajevski advokati dr. Jusuf Tanović i dr. Zaim Šarac, hafiz Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, dr. Asim Musakadić, gradski fizikus, te dr. Vejsil Bičakčić, poznati sarajevski ljekar.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  9. ^ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 20 Juni 2010. Pristupljeno 20. 7. 2010. Na čelu Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, tadašnji naibu-reis, dok je Odbor stvarno vodio Uzeir-aga Hadžihasanović, čuveni sarajevski trgovac i bivši senator.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  10. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Internet stranica Šadrvan. Pristupljeno 2. 8. 2010. Mehmed ef. Handžić je umro 1944. godine, poslije bezazlene operacije bruha. Nije umro od operacije, već navodno od zgrušavanja krvi, od tromboze, kada mu je ugrušak krvi dospio do srca. A bio se potpuno oporavio od operacije. Mustafa Handžić sjeća se zadnjih dana bratova života: 'Na pet-šest minuta prije nego što će umrijeti kod njega je bio jedan od braće i s njim lijepo razgovarao, kao sa potpuno oporavljenim insanom. Samo što je brat izišao od njega, nije ni kući stigao, Mehmed je umro(!?). Bilo je to za cijelu porodicu iznenađenje i žalost. Imao je tek 38 godina života i bio u najboljoj i fizičkoj i umnoj snazi, ali, eto, umro je.' Umro je alim u najboljim godinama života, a u najtežem periodu kroz koji su prolazili njegovi sunarodnjaci. O pravim razlozima njegove smrti se svašta nagađalo. Niko nikad nije otkrio pravi razlog prerane smrti. Možda odgovor treba tražiti u godini njegova preseljenja na Ahiret. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo. Tarih na Mehmedovim nišanima napisao je jedan od njegovih najboljih prijatelja, Kasim ef. Dobrača. [mrtav link]
  11. ^ "Ulica Mehmeda Handžića". navigator.ba. Pristupljeno 19. 11. 2015. 
  12. ^ Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić. "Mehmed Handžić". Pristupljeno 21. 7. 2010. Njegov rad u nastavno-obrazovnom procesu bio je posebno plodan, napisao je "Uvod u tefsirske i hadiske nauke", udžbenik za islamsku dogmatiku "Ilmul-kelam", a sudjelovao je u izradi arapske gramatike za medrese srednje škole... Objavio je više od tri stotine članaka i studija na bosanskome i arapskome jeziku, čisto teoloških rasprava, studija iz islamske prošlosti, islamske savremenosti i kulturne historije Bošnjaka. Svoje vazove objavio je u posebnoj knjizi "Vazovi". [mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]