Idi na sadržaj

Muhamed Hevaija Uskufija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Mehmed Uskufi)
Muhamed Hevaija Uskufija
Rođenje1601.
Dobrnja kod Tuzle, Zvornički sandžak, Osmansko Carstvo
Smrtposlije 1651.
nepoznato
Zanimanjepjesnik, leksikograf
Jezikbosanski jezik, turski jezik
Period[17. stoljeće
Žanralhamijado književnost, vjersko-didaktička poezija, rječnik u stihu

Muhamed Hevaija Uskufija (turski: Muhammed Hevāī Üskūfī; Dobrnja kod Tuzle, 1601 – poslije 1651) bio je bosanski alhamijado pjesnik i leksikograf. Pisao je na turskom i na maternjem jeziku, koji je u svojim djelima nazivao bosanskim.[1] Najpoznatiji je kao autor Makbul-i arifa (arapski: مقبول عارف, Maqbūl-i ʿĀrif), poznatog i kao Potur-Šahidija, stihovanog tursko-bosanskog rječnika završenog 1041. po hidžretskom kalendaru, odnosno 1631/32.[2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

O njegovom životu sačuvano je malo pouzdanih podataka. Rođen je u Dobrnji kod Donje Tuzle 1601, u tadašnjem Zvorničkom sandžaku. Potjecao je iz begovske porodice iz tuzlanske okolice i rano je ostao bez roditelja. Mjesto njegovog školovanja nije poznato, ali se iz djela vidi da je poznavao turski, arapski i perzijski jezik.[1]

Njegovo lično ime u literaturi nije uvijek jednako čitano, jer arapski zapis nije vokaliziran, pa se javljaju oblici Muhamed i Mehmed. Prezime mu nije zabilježeno. Hevaija je njegovo pjesničko ime, dok se Uskufija tumači kao nadimak povezan s nazivom visoke kape koju su nosili janjičarski oficiri i dvorski službenici.[1] Uz ime je upotrebljavao i odrednicu Bosnevi, a u svojim tekstovima izričito je isticao bosansku pripadnost i naziv bosanskog jezika.[2]

Prema jednoj pretpostavci, neko vrijeme boravio je u Carigradu i bio u dvorskoj službi sultana Murata IV, kojeg spominje u svom djelu. Druga mišljenja vezuju ga za Zvornički sandžak, bilo kao penzioniranog dvorskog službenika, bilo kao kadiju. Posljednji sigurni podatak o njemu jeste da je bio živ 1651.[1]

Dana 16. septembra 2016. u Dobrnji je otkrivena spomen-ploča s njegovim imenom i godinama rođenja i smrti.[3]

Književni rad

[uredi | uredi izvor]

Pisao je u okviru alhamijado tradicije, odnosno književnosti bosanskih muslimana na narodnom jeziku i arapskom pismu. Njegov pjesnički rad obuhvata vjersko-didaktičke i moralističke pjesme, u kojima se javljaju motivi pobožnosti, nepravde, podmitljivosti, nemorala činovništva, progona, samoće i sukoba istine i laži.[4]

Među njegovim poznatijim pjesmama navode se "Molimo se tebi Bože", "Bože jedini, ti nas ne kinji", "Višnjem Bogu koji sve sazda", "Poziv na viru" i "Savjet ženama". Pjesma "Poziv na viru" različito je tumačena: kao poziv kršćanima da pređu na islam, kao poziv inovjercima na saradnju i suživot, ali i kao opća vjerska pouka o zajedničkom ljudskom porijeklu.[5] Uskufiji se pripisuje i moralno-religijski spis "Pouka oštroumnima" (arapski: تبصرة العارفين, Tebṣiret el-ʿārifīn), pisan dijelom na turskom, a dijelom na bosanskom jeziku.[4]

Makbul-i arif

[uredi | uredi izvor]

Makbul-i arif, poznat i pod nazivom Potur-Šahidija, najpoznatije je Uskufijino djelo. Riječ je o stihovanom tursko-bosanskom rječniku, koji je autor završio 1041. po hidžretskom kalendaru, odnosno 1631/32.[2] Popularni naziv Potur-Šahidija nije autorov; djelo je sastavljeno po uzoru na Šahidijin perzijsko-turski stihovani rječnik Tuhfe-i Şâhidî.[1][2]

Rječnik ima predgovor i trinaest poglavlja.[6] U njemu su protumačene riječi i izrazi iz svakodnevnog, vjerskog i društvenog života, raspoređeni po širim tematskim cjelinama, među kojima su Bog i čovjek, boje, priroda, srodstvo, tijelo i duša, putovanje, smrt, bilje, kuća i brojevi.[7] Sam rječnički dio pisan je u stihu i sadrži više od 700 riječi bosanskog jezika u oko 330 stihova.

U uvodu rječnika Uskufija obrazlaže razlog zbog kojeg piše djelo na bosanskom jeziku:

Mnogo je lijepih rječnika napisano,

Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem.

Rječnik pripada tipu rječnika u stihu, u kojem leksikografska građa nije uređena kao u modernim abecednim rječnicima, nego je uklopljena u metrički i rimovani tekst. Takav oblik imao je didaktičku funkciju: stih je olakšavao pamćenje riječi, a djelo je istovremeno pripadalo književnoj i praktičnoj jezičkoj tradiciji. Kerima Filan ističe da je Makbul-i arif prvo tursko-bosansko djelo te vrste u osmanskom periodu na Balkanu i da je važno za proučavanje osmanskoturske i bosanske leksike.[7]

Rukopisi i izdanja

[uredi | uredi izvor]

Autograf rječnika nije poznat. Djelo je sačuvano u više prijepisa, a u rukopisnoj tradiciji često je prenošen samo rječnički dio, bez predgovora.[6] Pojedini prijepisi čuvaju se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i Orijentalnom institutu u Sarajevu, a jedan primjerak nalazi se u Univerzitetskoj biblioteci u Uppsali, gdje je dospio iz Kaira 1924.[6]

U naučnu javnost uveo ga je Otto Blau, koji ga je objavio u knjizi Bosnisch-türkische Sprachdenkmäler 1868.[8] Derviš Korkut priredio je novo izdanje rječnika u Glasniku Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu 1942, a kasnija proučavanja ukazala su na razlike među prijepisima i izdanjima.[9][10] Alija Nametak posebno je obradio tri rukopisna primjerka Makbul-i arifa, a u novijim istraživanjima rječnik je proučavan s leksikološkog i književnohistorijskog stanovišta.[6][11]

Jezik i mjesto u književnosti

[uredi | uredi izvor]

Uskufijin jezik opisuje se kao pretežno ikavski. Rijetki jekavski i ekavski oblici u njegovim tekstovima obično se dovode u vezu s prepisivačkom tradicijom, a ne sa sigurnom slikom govora tuzlanske okolice u 17. stoljeću.[12] Alen Kalajdžija, analizirajući bosanske lekseme u Makbul-i arifu, ističe da rječnik obuhvata opću leksiku, arhaizme, dijalekatski ili regionalno obilježene riječi, idiolekatske neologizme, ali i stare posuđenice iz evropskih jezika.[11]

U pregledima književnosti bosanskohercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima Uskufija se posmatra kao autor koji je osmansku književnu i učenu tradiciju povezao s lokalnom pismenošću na narodnom jeziku.[4][13]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Blau, Otto (1868). Bosnisch-türkische Sprachdenkmäler (jezik: njemački). Leipzig: F. A. Brockhaus.
  • Nametak, Fehim (1989). Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku. Sarajevo: El-Kalem.
  • Huković, Muhamed; Kasumović, Ahmet; Smailović, Ismet (1990). Muhamed Hevai Uskufi. Tuzla: Univerzal.
  • Ljubović, Amir; Grozdanić, Sulejman (1995). Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Orijentalni institut.
  • Nametak, Alija (1968). "Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici". Građa za povijest književnosti hrvatske.
  • Nametak, Alija (1978). "Tri rukopisa "Makbuli-arifa": Potur-šahidije". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
  • Filan, Kerima (2005). "Turska leksika u riječniku Makbuli Arif Muhameda Hevaija Uskufija". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
  • Filan, Kerima (2015). "Dictionary in Verse: A Poetic and Lexicographic Work". Osmanlı Araştırmaları / The Journal of Ottoman Studies (jezik: engleski).
  • Kalajdžija, Alen (2012). "Classification of Bosnian Lexems in Makbuli Arif". Prilozi za orijentalnu filologiju.
  • Džanko, Muhidin (2020). "Izdanje Uskufijevog rječnika iz 1942/1943. s predgovorom Derviša M. Korkuta" (PDF). Društvene i humanističke studije.[mrtav link]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 Ćošković, Pejo. "Hevaji Uskufi, Muhamed". Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  2. 1 2 3 4 Filan, Kerima (2015). "Dictionary in Verse: A Poetic and Lexicographic Work". Osmanlı Araştırmaları / The Journal of Ottoman Studies (jezik: engleski).
  3. ↑ "U Dobrnji kod Tuzle: Otkrivena spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju". Anadolu Ajansı. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  4. 1 2 3 Nametak, Fehim (1989). Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku. Sarajevo: El-Kalem.
  5. ↑ Handžić, Mehmed (1940). Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih Muslimana. Sarajevo: Islamska dionička štamparija.
  6. 1 2 3 4 Nametak, Alija (1978). "Tri rukopisa "Makbuli-arifa": Potur-šahidije". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
  7. 1 2 Filan, Kerima (2005). "Turska leksika u riječniku Makbuli Arif Muhameda Hevaija Uskufija". Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
  8. ↑ Blau, Otto (1868). Bosnisch-türkische Sprachdenkmäler (jezik: njemački). Leipzig: F. A. Brockhaus.
  9. ↑ Korkut, Derviš M. (1943). "Makbûl-i 'âryf (Potur-Šahidija) Üsküfî Bosnevije". Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu.
  10. ↑ Džanko, Muhidin (2020). "Izdanje Uskufijevog rječnika iz 1942/1943. s predgovorom Derviša M. Korkuta" (PDF). Društvene i humanističke studije.[mrtav link]
  11. 1 2 Kalajdžija, Alen (2012). "Classification of Bosnian Lexems in Makbuli Arif". Prilozi za orijentalnu filologiju.
  12. ↑ Smailović, Ismet (1969). "Nova leksikografska studija". Jezik.
  13. ↑ Ljubović, Amir; Grozdanić, Sulejman (1995). Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Orijentalni institut.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Muhamed_Hevaija_Uskufija&oldid=3895043"