Melendorfova žumenica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Melendorfova žumenica
(Alyssum moelendorffianum)
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Angiospermae
Razred Eudicotiledonae
Red Brassicales
Porodica Brassicaceae
Rod Alyssum
Vrsta A. moelendorffianum
Ascherson ex G. Beck

Melendorfova žumenica (lat. Alyssum moelendorffianum, Ascherson ex G. Beck) je bosanskohercegovačka endemska biljka iz porodice Brassicaceae, bivše Cruciferae (krstašice). Diploidna hromosomska garnitura joj sadrži 2n=16.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Zumenica je višegodisnja zeljasta biljka, koja poliježe po podlozi u dužinu do oko 5-15 cm. Svi nadzemni organi su joj pre­kriveni gustim sivosrebrenastim višekrakim zvjezda­stim dlačicama, dijametra oko 0,4 mm.

Listovi su sa obje strane srebrenasto sjajni. Naizmjenično su postavljeni, cjeloviti, duguljasto-lopatasti ili okru­glasto-jajasti. Klinasto se sužavaju u kratku peteljku. Dugi su oko 10-15 mm, a široki 3-6 mm.

Cvjeta u maju i junu. Lapovi čašice su dugi oko 2-2,5 mm, a žute i orubljene la­tice u krunici, 5-6 mm. Komuščice su skoro okrugle, kao odrezane iii izrubljene, duge 4,5-5 mm, na peteljkama dužine oko 2-2,5 mm. Za­klopci ploda na hrbatu su pljosnati, a sje­menke su odvojene širokim opnastim pretincem. Sjemenke su smeđe, širine oko 1,7-2 mm i također pljosnate a rubovi im okriljeni.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Melendorfova zumenica ima važnu ulogu u formiranju pionirske vege­tacije, odnosno prvih biocenoza na ogoljelim dolomitima, pa je karakte­ristična vrsta biljnih zajednica u svom uslom arealu. lzrazito je heliofita ili se­ miskiofita.

Ova rijetka stenoendemska biljka raste na dolomitskim kompleksima u okolini Ko­ njica (Sorci, Vrabac, Galat, Koznik) Ima je i uzvodno, dolinom Neretve do Orlovog kuka kod Glavatičeva.

Locus classicus: Hercegovina - dolina Tresanice kod Konjica (O. Blau i O. Moellendorff, 1869) [Beck, G. 1887].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]