Menkesova bolest

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Menkesova bolest
(Trihopoliodistrofija)
(Bolest transporta bakra)
(Bolest čelične dlake)
(Bolest kovrdžave kose)
Protein ATP7B
Pogođeno dijete
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E83.0
ICD-9759.89
ICD-O:?
OMIM309400
DiseasesDB8029
MedlinePlus001160
eMedicineneuro/569 ped/1417 derm/715
MeSHD007706

Menkesova bolest (MNK), znana i kao Menkesov sindrom,[1][2] je X-vezani recesivni poremećaj usljed mutacija gena koji kodiraju transport bakra proteina ATP7A,[3] što izaziva nedostatak bakra.[4][5] Karakteristični nalazi uključuju čudnu kosu, neuspjeh u rastu i pogoršanje nervnog sistema. Kao i svi recesivni X-vezani poremećaji, i Menkesova bolest češća je u muškaraca nego u žena. Poremećaj je prvi put opisao John Hans Menkes 1962.[6]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Oboljela dojenčad mogu biti prerano rođena. Znakovi i simptomi pojavljuju se tokom dojenačke dobi, obično nakon dvomjesečnog razdoblja normalnog ili blago usporenog razvoja, što je praćeno gubitkom ranog zaostajanja urazvojnim vještinama i naknadnim zastojem u razvoju. Pacijenti imaju hipotoniju (slab mišićni tonus, neuspjeh u napredovanju, hipotermiju (subnormalna tjelesna temperatura), opuštene crte lica, napade i širenje metafiza. Kosa djeluje upečatljivo neobično: nabrijana, bezbojna ili srebrnasta i lomljiva. Može biti prisutna opsežna neurodegeneracija u sivoj tvari u mozgu.[7] Arterije u mozgu također se mogu iskriviti oštećenim i podijeljenim unutrašnjim zidovima. To može dovesti do puknuća ili začepljenja arterija. Oslabljene kosti (osteoporoza) mogu rezultirati prijelomima.

Sindrom okcipitalnog roga (ponekad se zvanog X-vezani cutis laxa ili Ehlers-Danlosov sindrom tip 9 blagi je oblik Menkesovog sindroma[8], koji počinje u ranom do srednjem djetinjstvu. Karakteriziraju ga naslage kalcija u kosti na dnu lobanje (potiljačna kost), grube dlaku, opuštenu kožu i zglobove.

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Mutacije u genu ATP7A, smještenom na spolnom hromosomu X, pozicija Xq21.1]],[9] što izaziva Menkesov sindrom.[10] Ovo se stanje nasljeđuje se po u X-vezanom recesivnom obrascu.[11] Oko 30% slučajeva MNK nastaje zbog novih mutacija, a 70% nasljeđuje se, gotovo uvijek od majke. Iako je bolest češća u muškaraca, žene i dalje mogu biti nositelji bolesti. Kao posljedica mutacije gena ATP7A, bakar se slabo distribuira u čelije u tijelu. Bakar se nakuplja u nekim tkivima, poput onog u tankom crijevu i bubrezima, dok mozak i druga tkiva imaju neobično nisku razinu. Smanjena opskrba bakrom može smanjiti aktivnost brojnih enzima koji sadrže bakar, potrebnih za strukturu i funkciju kostiju, kože, dlake, krvnih sudova i živčanog sistema, kao što je lizil-oksidaza.[12] Kao i kod ostalih X-vezanih poremećaja, ženska djeca majke nositeljice imaju jednake šanse da nose taj poremećaj, ali obično su dobro; muška djeca imaju čak šanse da imaju poremećaj ili da se oslobode od njega. Genetička konsultacija može imati korisne savjete.

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Mikroskopski pregled dlake otkriva klasični znak pili torti.

Gen ATP7A kodira transmembranski protein koji transportira bakar kroz ćelijske membrane. Nalazi se u cijelom tijelu, osim u jetri. U tankom crijevu protein ATP7A pomaže u kontroli apsorpcije bakra iz hrane. U drugim ćelijama protein putuje između Golgijevog aparata i ćelijske membrane, kako bi održao koncentraciju bakra. Protein se obično nalazi u Golgijevom aparatu, što je važno za modificiranje proteina, uključujući enzime. U Golgijevom aparatu, protein ATP7A daje bakar određenim enzimima, koji su kritični za strukturu i funkciju kostiju, kože, dlake, krvnih sudova i živčanog sistema.[13] Jednom od enzima, lizil-oksidazi, za pravilan rad, potreban je bakar. Ovaj enzim umrežava tropokolagen u jake kolagenske fibrile. Neispravan kolagen doprinosi mnogim od gore pomenutih manifestacija vezivnog tkiva u ovoj bolesti.

Ako razina bakra postane prekomjerna, protein će putovati do ćelijskee membrane i eliminirati višak bakra iz ćelije. Mutacije u genu ATP7A, kao što su delecije i insercije, dovode do toga da se dijelovi gena deletiraju, što rezultira skraćenim proteinom ATP7A. To sprečava proizvodnju funkcionalnog proteina ATP7A, što dovodi do oslabljene apsorpcije bakra iz hrane, a bakar se neće isporučivati određenim enzimima.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Menkesov sindrom može se dijagnosticirati razine bakra i ceruloplazmina u testovima krvi, biopsijom kože i optičkim mikroskopskim pregledom dlake radi uočavanja karakterističnih Menkesovih abnormalnosti. RTG-i lobanje i skeleta provode se radi traženja abnormalnosti u formiranju kostiju. Urinski omjer homovanilnska kiselina / vanililmandelinska kiselina predložen kao alat za provjeru koju podržava ranije otkrivanje.[14][15] Budući da je 70% slučajeva MNK naslijeđeno, može se obaviti genetičko testiranje majke, za traženja mutacije u genu ATP7A.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Ne postoji lijek za Menkesovu bolest. Rano liječenje injekcijama sa dodatkom bakra (acetata ili glicinata) može biti od neke blage koristi. Među 12 novorođenčadi kojima je dijagnosticiran MNK, 92% je bilo živo u dobi od prosječnih 4,6 godina.[16] Ostali načini liječenja su simptomatski i podržavajući. Tretmani koji pomažu u ublažavanju nekih simptoma uključuju lijekove protiv bolova, lijekove protiv napadaja, sondu za hranjenje kada je to potrebno te fizičku i radnu terapiju.[17] The earlier treatment is given, the better the prognosis.[18]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Jedna europska studija izvijestila je o stopi od 1 na 254.000;[19] a japanska je našla stopu odstu 1 na 357.143.[20] Nije poznata povezanost s drugim naslijednim osobinama ili s etničkim porijeklom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ OMIM: 309400
  2. ^ James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Saunders. str. 765. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  3. ^ "Menkes syndrome" na Dorland's Medical Dictionary
  4. ^ Vest, Katherine E.; Hashemi, Hayaa F.; Cobine, Paul A. (2013). "Chapter 13 The Copper Metallome in Eukaryotic Cells". u Banci, Lucia (ured.). Metallomics and the Cell. Metal Ions in Life Sciences. 12. Springer. str. 417–50. doi:10.1007/978-94-007-5561-1_12. ISBN 978-94-007-5560-4. PMID 23595679. electronic-book ISBN 978-94-007-5561-1 ISSN 1559-0836 electronic-ISSN 1868-0402
  5. ^ de Bie P, Muller P, Wijmenga C, Klomp LW (Nov 2007). "Molecular pathogenesis of Wilson and Menkes disease: correlation of mutations with molecular defects and disease phenotypes". J. Med. Genet. 44 (11): 673–688. doi:10.1136/jmg.2007.052746. PMC 2752173. PMID 17717039.
  6. ^ Menkes JH, Alter M, Steigleder GK, Weakley DR, Sung JH (1962). "A sex-linked recessive disorder with retardation of growth, peculiar hair, and focal cerebral and cerebellar degeneration". Pediatrics. 29: 764–779. PMID 14472668.
  7. ^ Barnes N, Tsivkovskii R, Tsivkovskaia N, Lutsenko S (2005). "The copper-transporting ATPases, Menkes and Wilson disease proteins, have distinct roles in adult and developing cerebellum". J Biol Chem. 280 (10): 9640–5. doi:10.1074/jbc.M413840200. PMID 15634671.
  8. ^ Menkes Disease na eMedicine
  9. ^ OMIM: 300011
  10. ^ Voskoboinik I, Camakaris J (2002). "Menkes copper-translocating P-type ATPase (ATPTA): biochemical and cell biology properties, and role in Menkes disease". J Bioenerg Biomembr. 34 (5): 363–71. doi:10.1023/A:1021250003104. PMID 12539963.
  11. ^ Kim BE, Smith K, Meagher CK, Petris MJ (novembar 2002). "A conditional mutation affecting localization of the Menkes disease copper ATPase. Suppression by copper supplementation". J. Biol. Chem. 277 (46): 44079–84. doi:10.1074/jbc.M208737200. PMID 12221109.
  12. ^ Scheiber, Ivo; Dringen, Ralf; Mercer, Julian F. B. (2013). "Chapter 11. Copper: Effects of Deficiency and Overload". u Astrid Sigel, Helmut Sigel and Roland K. O. Sigel (ured.). Interrelations between Essential Metal Ions and Human Diseases. Metal Ions in Life Sciences. 13. Springer. str. 359–387. doi:10.1007/978-94-007-7500-8_11. ISBN 978-94-007-7499-5. PMID 24470097.
  13. ^ "ATP7A gene". Genetics Home Reference. 7. 12. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2015.
  14. ^ Matsuo M, Tasaki R, Kodama H, Hamasaki Y (2005). "Screening for Menkes disease using the urine HVA/VMA ratio". J. Inherit. Metab. Dis. 28 (1): 89–93. doi:10.1007/s10545-005-5083-6. PMID 15702409.
  15. ^ "Role of optic microscopy for early diagnosis of Menkes disease". ResearchGate. Pristupljeno 10. 12. 2015.
  16. ^ Kaler SG, Holmes CS, Goldstein DS (februar 2008). "Neonatal diagnosis and treatment of Menkes disease". N. Engl. J. Med. 358 (6): 605–14. doi:10.1056/NEJMoa070613. PMC 3477514. PMID 18256395.
  17. ^ Kaler, Stephen G.; Holmes, Courtney S.; Goldstein, David S.; Tang, Jingrong; Godwin, Sarah C.; Donsante, Anthony; Liew, Clarissa J.; Sato, Susumu; Patronas, Nicholas (7. 2. 2008). "Neonatal Diagnosis and Treatment of Menkes Disease". New England Journal of Medicine. 358 (6): 605–614. doi:10.1056/NEJMoa070613. ISSN 0028-4793. PMC 3477514. PMID 18256395.
  18. ^ "Research Overview". themenkesfoundation.org. Arhivirano s originala, 12. 2. 2017. Pristupljeno 8. 4. 2018.
  19. ^ Tønnesen T, Kleijer WJ, Horn N (februar 1991). "Incidence of Menkes disease". Hum. Genet. 86 (4): 408–10. doi:10.1007/BF00201846. PMID 1999344.
  20. ^ Gu YH, Kodama H, Shiga K, Nakata S, Yanagawa Y, Ozawa H (2005). "A survey of Japanese patients with Menkes disease from 1990 to 2003: incidence and early signs before typical symptomatic onset, pointing the way to earlier diagnosis". J. Inherit. Metab. Dis. 28 (4): 473–8. doi:10.1007/s10545-005-0473. PMID 15902550.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Patologija metabolizma minerala

Šablon:Poremećaji ionske pumpe

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Menkesova_bolest&oldid=3379330"