Mezonefrički kanal

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mezonefroski kanal
(Wolfov kanal)
Urogenitalni sinus ženskog ljudskog embriona od osam i 8,25 sedmica
Detalji
LatinskiDuctus mesonephricus; ductus Wolffi
Carnegie stage11
Dani28
PrekurzorIntermedijarni mezoderm
Gives rise tovas deferens, sjemene vezikule, epididimis
Gray'sp.1205
TEE5.6.2.0.0.0.4
Anatomska terminologija

Mezonefroski kanal – poznat i kao Wolffov kanal, arhinefrički kanal, Leydigov kanal ili nefrički kanal – je parni organ koji se nalazi u sisara, uključujući i ljude tokom embriogeneze. Muške urogenitalne strukture koje nastaju iz mezonefričkog kanala uključuju epididimis, vas deferens i sjemenske vezikule.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Mezonefrosni kanal povezuje primitivni bubreg, mezonefros sa kloakom i predstavlja njegovu rudimentnu osnovu (zvanu anlag) za određene muške reproduktivne organe,

Razvoj[uredi | uredi izvor]

I u muškom i u ženskom mezonefroskom kanalu razvija se u trigon mokraćnog mjehura, kao dio njegovog zida. Međutim, daljnji razvoj razlikuje spolove u razvoju mokraćnih i reproduktivnih organa.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

U mužjaka razvija se u sistem povezanih organa između eferentnih kanala testisa i prostate, kao što su epididimis, vas deferens , i sjemenska vezikula. Prostata se formira iz urogenitalnog sinusa, a eferentni kanali se formiraju iz mezonefrosnih tubula.

Za to je ključno da su, tokom embriogeneze, kanali izloženi testosteronu. Testosteron se veže i aktivira androgeni receptor, utičući na unutarćelijske signale i mijenjajući ekspresiju brojnih gena.[1] Kod zrelih mužjaka, funkcija ovog sistema je da skladišti i sazrijeva spermatozoide i osigurava dodatnu sjemensku tečnost.

Ženke[uredi | uredi izvor]

Kod ženki, s nedostatkom izlučivanja antimullerskog hormona Sertolijevih ćelija i kasnije Müllerovskih apoptoza, mezonefrosni kanali se regresiraju, iako mogu biti prisutni. Mogu biti prisutni epooforon i Skeneove žlijezde. Također, bočno na zidu vagine može se stvoriti ostatak ili kao ostatak cista.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Seksualna diferencijacija[uredi | uredi izvor]

Historija[uredi | uredi izvor]

Jedno od imena, kanal je dobio po Casparu Friedrichu Wolffu koji je opisao mezonefros i njegove kanale u svojoj disertaciji 1759.[2]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Dijagrami koji prikazuju promjene u kloakama sisara tokom razvoja.
A – rani embrionskii stadij, koji pokazuje kloaku koja prima mokraćni mjehur, rektum i Wolffov kanal, kao kod nižih kičmenjaka.
B – u kasnijoj fazi, pokazuje početak nabora koji dijeli kloaku na ventralni urogenitalni sinus koji prima mokraćni mjehur, Wolffove kanale i uretere i na dorzalni dio koji prima rektum.
C – daljnji napredak nabora, dijeljenje kloake na urogenitalni sinus i rektum; ureter se odvojio od Wolffovog kanala i pomiče se prema naprijed.
D – završetak nabora, pokazuje potpuno odvajanje kloake na ventralni urogenitalni sinus i dorzalni rektum

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hannema SE, Print CG, Charnock-Jones DS, Coleman N, Hughes IA (2006). "Changes in gene expression during Wolffian duct development". Horm. Res. 65 (4): 200–9. doi:10.1159/000092408. PMID 16567946.
  2. ^ synd/2845 na Who Named It?

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]