Idi na sadržaj

Michael Hayböck

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Michael Hayboeck)
Michael Hayböck
Lične informacije
Rođenje5. mart 1991.
Linz
Visina181 cm
Karijera
KlubUVB Hinzenbach
Takmiči se zaAustrija Austriju
Lični rekord241,5 m (Planica 2015)
Svjetski kup
Sezone2006–2025.
Pobjede5 (+ 11 ekipno + 1 mješovito)
Pob. postolja26 (+ 33 ekipno + 1 mješovito)
Medalje
Olimpijske igre
Srebrna medalja – drugo mjestoSoči 2014.Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjestoFalun 2015.Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjestoLahti 2017.Mješovito
Srebrna medalja – drugo mjestoSeefeld 2019.Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjestoLahti 2017.Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjestoOberstdorf 2021.Mješovito
Svjetsko prvenstvo u letovima
Srebrna medalja – drugo mjestoTauplitz 2024.Ekipno
Bronzana medalja – treće mjestoTauplitz 2016.Ekipno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjestoŠtrbské Pleso 2009.Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjestoHinterzarten 2010.Pojedinačno
Zlatna medalja – prvo mjestoHinterzarten 2010.Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjestoOtepää 2011.Ekipno
Ažurirano: 16. 3. 2025.

Michael Hayböck austrijski je skijaš-skakač.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu takmiči se od 2006. Veoma dobre rezultate ostvario je na svjetskim juniorskim prvenstvima, s kojih ima tri ekipne zlatne medalje i jednu pojedinačnu.

Do rezultata karijere došao je na ZOI 2014. u Sočiju, gdje je kao član reprezentacije osvojio srebrnu medalju u ekipnim skokovima.[1] U pojedinačnoj konkurenciji također je bio vrlo solidan. Na maloj skakaonici bio je peti, a na velikoj osmi.

Na posljednjoj stanici Novogodišnje turneje 2014/15. u Bischofshofenu ostvario je svoju prvu pobjedu u Svjetskom kupu, a u ukupnom poretku turneje zauzeo je drugo mjesto; bolji je bio samo njegov zemljak Stefan Kraft.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Falunu s kolegama iz reprezentacije osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Tome je dodao ekipnu bronzu na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. na domaćem terenu u Tauplitzu. Na sljedećem svjetskom prvenstvu u Lahtiju 2017. osvojio je dvije ekipne medalje: srebrnu u mješovitim i bronzanu u standardnim skokovima, a 2019. u Seefeldu još jedno ekipno srebro. Sa Svjetskog prvenstva u letovima 2024, ponovo u Tauplitzu, vratio se s ekipnom srebrnom medaljom.

Početkom februara 2025. objavio je da se povlači nakon završetka sezone 2024/25.[2]

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 16. 1. 2014. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 137 m 130 m 261,2 3. Andreas Wellinger
2. 6. 12. 2014. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 123,5 m 141 m 294,0 3. Gregor Schlierenzauer
3. 7. 12. 2014. 141,5 m — 149,4 3. Roman Koudelka
4. 20. 12. 2014. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 133,5 m 131 m 276,2 3. Richard Freitag
4. 21. 12. 2014. 135,5 m 134,5 m 282,4 3. Roman Koudelka
6. 29. 12. 2014. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 137,5 m 132,5 m 285,0 2. Stefan Kraft
7. 6. 1. 2015. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 137,5 m 136,5 m 288,4 1. —
8. 13. 12. 2015. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 130 m 133,5 m 260,4 2. Peter Prevc
9. 20. 12. 2015. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-137 136,5 m 135,5 m 284,8 2.
10. 29. 12. 2015. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 130 m 139 m 304,2 2. Severin Freund
11. 6. 1. 2016. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 134 m 139 m 282,6 3. Peter Prevc
12. 24. 1. 2016. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 130,5 m 138 m 299,8 2. Stefan Kraft
13. 19. 2. 2016. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128 m 129 m 265,4 1. —
14. 21. 2. 2016. K-90 HS 100 98,5 m 100 m 241,4 1.
15. 23. 2. 2016. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 131 m 129 m 264,5 1.
16. 27. 2. 2016. Kazahstan Almati Gornji gigant K-125 HS 140 138 m 133 m 254,7 2. Peter Prevc
17. 17. 12. 2016. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 138 m 134 m 304,7 1. —
18. 30. 12. 2016. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 135 m 133 m 296,2 3. Stefan Kraft
19. 6. 1. 2017. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 130,5 m 142 m 283,3 2. Kamil Stoch
20. 19. 3. 2017. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 241,5 m 222,5 m 430,4 3.
21. 11. 3. 2018. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 133 m 130,5 m 255,6 3. Daniel-André Tande
22. 1. 3. 2020. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 118 m 125 m 259,1 3. Karl Geiger
23. 3. 1. 2024. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 128 131 m 135,5 m 254,0 3. Jan Hörl
24. 15. 12. 2024. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 145 m 143 m 290,0 2. Pius Paschke
25. 1. 1. 2025. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 145 m 137,5 m 289,0 3. Daniel Tschofenig
26. 26. 1. 2025. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 220 m 229,5 m 429,1 3. Domen Prevc

Ekipne pobjede

[uredi | uredi izvor]
Br.DatumMjestoSkakaonica
1.1. 3. 2014.Finska LahtiSalpausselkä
2.11. 3. 2017.Norveška OsloHolmenkollen
3.9. 2. 2019.Finska LahtiSalpausselkä
4.21. 11. 2020.Poljska WisłaMalinka
5.16. 1. 2021.Poljska ZakopaneWielka Krokiew
6.14. 1. 2023.
7.25. 3. 2023.Finska LahtiSalpausselkä
8.1. 4. 2023.Slovenija PlanicaLetalnica
9.20. 1. 2024.Poljska ZakopaneWielka Krokiew
10.10. 2. 2024^ Sjedinjene Američke Države Lake PlacidMacKenzie Intervale
11.23. 3. 2024.Slovenija PlanicaLetalnica

^ – takmičenje supertimova (dvojica skakača po timu)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Ski Jumping: Medalists - Team Men", olympics.org; pristupljeno: 12. 12. 2014.
  2. ↑ "Michael Hayboeck kończy karierę!". skijumping.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 9. 2. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Michael_Hayböck&oldid=3691480"