Michael W. Young
| Michael W. Young | |
|---|---|
.jpg) |
Michael Warren Young (rođen 28. marta 1949) američki je biolog i genetičar. Više od tri decenije posvetio je istraživanju proučavanja genetski kontroliranih obrazaca spavanja i budnosti kod Drosophila melanogaster.[1]
Na Univerzitetu Rockefeller, njegova laboratorija je dala značajan doprinos u polju hronobiologije identificirajući ključne gene koji su povezani s regulacijom unutrašnjeg sata odgovornog za cirkadijske ritmove. Uspio je razjasniti funkciju periodnog gena koji je neophodan da bi muha pokazala normalne cikluse spavanja. Young-ovoj laboratoriji se pripisuje i otkrivanje bezvremenskih i dvostrukih gena, što stvara proteine koji su također neophodni za cirkadijski ritam. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za 2017, zajedno s Jeffreyem C. Hallom i Michaelom Rosbashom "za njihova otkrića molekularnih mehanizama koji kontrolišu cirkadijski ritam".[2][3]
Godine 1971. diplomirao je biologiju na Univerzitetu u Teksasu u Austinu.[1] Nakon ljetnog istraživanja s Burkeom Juddom na genomu Drosophile, ostao je na UT-u kako bi završio doktorat iz genetike 1975.[4] Za vrijeme njegovog boravka ovdje, bio je fasciniran istraživanjima usredotočenim na Drosophilu .[5] Tokom diplomskog rada saznao je za rad Rona Konopke i Seymoura Benzera s cirkadijskim mutantima Drosophile, što je dovelo do njegovog budućeg rada na kloniranju periodičnog gena .
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "2009 Neuroscience Prize- Michael W. Young". Biology. Gruber Foundation. Pristupljeno 6. 4. 2015.
- ↑ Cha, Arlene Eujung (2. 10. 2017). "Nobel in physiology, medicine awarded to three Americans for discovery of 'clock genes'". Washington Post. Pristupljeno 2. 10. 2017.
- ↑ "The 2017 Nobel Prize in Physiology or Medicine – Press Release". The Nobel Foundation. 2. 10. 2017. Pristupljeno 2. 10. 2017.
- ↑ "Biographical Notes of Laureates". Biology. The Shaw Foundation. Arhivirano s originala, 26. 1. 2020. Pristupljeno 6. 4. 2015.
- ↑ "Autobiography of Michael Young". Biology. The Shaw Foundation. Arhivirano s originala, 10. 12. 2017. Pristupljeno 6. 4. 2015.
