Midhat Šamić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Midhat Šamić
Rođenje (1907-03-16) 16. mart 1907.
Sarajevo, Austro-Ugarska
Smrt23. januar 1990(1990-01-23) (82 godine)
NacionalnostBošnjak
Zanimanjeromanist, metodičar, metodolog, prevodilac
DjecaJasna Šamić (kći)

Midhat Šamić, romanist, metodičar, metodolog, prevodioc (1907 - 1990),[1] član ANU BiH.

Midhat Šamić rođen je u Sarajevu. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Završio je studij francuskog jezika i književnosti, uporedne književnosti sa jugoslovenskom književnošću i latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1931. U periodu 1931-1950. bio je profesor gimnazija u Prijedoru, Beogradu i Sarajevu, a u periodu 1946-1947. profesor francuskog jezika i književnosti na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu.

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu djeluje od 1950. do penzionisanja 1976. Odbranio je dvije doktorske disertacije iz uporedne književnosti na Sorboni 1958: Les Voyageurs français en Bosnie... (glavna teza) i Les Sources historiques de la Chronique de Travnik de Ivo Andrić (dopunska teza). Bio je nastavnik francuske književnosti. U periodu 1954-1956 predavao je kao lektor srpskohrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Sorboni. Obavljao i dužnost dekana Filozofskog fakulteta.

Osnovne oblasti Šamićevog naučnog djelovanja su francuska književnost i uporedna književnost. Pisao je o piscima raznih epoha, od 16. do 20. stoljeća (Rabelais, Montaigne, Molière, Pascal, J.-J. Rousseau, Victor Hugo, Roger Martin du Gard, André Gide i dr.). Pored toga, Midhat Šamić se bavio problemima metodike nastave i tehnike učenja živih jezika, te metodikom i tehnikom naučnoistraživačkog rada.

Od 1969. bio je dopisni član a od 1973. redovni član ANUBiH. Bio je potpredsjednik ANUBiH. Vršio je funkciju sekretara Odjeljenja za književnost i umjetnost pri ANU BiH od 1971. Bio je glavni urednik Radova Odjeljenja za književnost i umjetnost, kao i član Redakcionog odbora saveznog časopisa Filološki pregled. Bio je član i Međunarodnog udruženja za uporednu književnost, Udruženja književnika BiH i Udruženja književnih prevodilaca BiH.

Dobitnik je 27-julske nagrade za 1968, Nagrade ZAVNOBiH-a, Spomen-plakete Sarajeva, Plakete Univerziteta u Sarajevu, te odlikovanja (Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima).

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Metodika nastave i tehnike učenja živih jezika, Svjetlost, 2. izd., Sarajevo 1959.
  • Les Voyageurs français en Bosnie à la fin du 18e siècle et au début du 19e..., Didier, Paris 1960.
  • Istorijski izvori Travničke hronike Ive Andrića i njihova umjetnička transpozicija, Veselin Masleša, Sarajevo 1962.
  • Iz strane i uporedne književnosti, Svjetlost, Sarajevo 1968.
  • A. Gide i R. Martin du Gard: Književno prijateljstvo, ANUBiH, Sarajevo 1975.
  • Ličnost, djelo i doba A. Žida u svjetlu njegova dnevnika, ANUBiH, Sarajevo 1976.
  • Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost, Sarajevo 1977. (desetak izdanja)

Prevedene knjige[uredi | uredi izvor]

  • A. Tibode, Istorija francuske književnosti; izabrani odlomci iz djela Montaignea i Hugoa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Preminuli članovi". www.anubih.ba. Pristupljeno 1. 12. 2023.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Spomenica 60. godišnjice Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1950–2010), Filozofski fakultet, Sarajevo 2010, 267.
  • Midhat Šamić [1][mrtav link]