Mikročip

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vennov dijagram ocrtava i suprotstavlja neke aspekte polja bio-MEMS, laboratorija na čipu, μTAS.

Mikročip, mikromreža, mikromatrica ili mikroniz, preciznije biomikročip (široko rasprostranjen i engleski naziv microarray) je multipleksna laboratorija na čipu. To je dvodimenzijskii niz na čvrstoj podlozi – obično staklena pločica ili silikonska tankoslojna ćelija – ispitivanje velike količine biološkog materijala, korištenjem prosijavanja velike propusnosti minijaturnih, multipleksiranih i paralelnih metoda obrade i detekcije. Koncept i metodologija mikromreža prvi put predstavljen je i ilustriran u mikromrežama antitijela (također zvanim i matrica antitela) od Tse Wen Changa 1983. godine u jednoj naučnoj publikaciji[1] i seriji patenata.[2][3][4] Industrija "genskih čipova" počela je značajno rasti nakon članka iz 1995. u Science Magazine, koji su objavili Ron Davis i Pat Brown na Univerzitetu Stanford.[5] Osnivanjem kompanija, kao što su Affymetrix, Agilent, Applied Microarrays, Arrayjet, Illumina, i druge, tehnologije DNK microarray postaju najsofisticiraniji i najčešće korištene, dok se upotreba proteinskih, peptidnih i ugljikohidratnih mikronizova[6] širi.

Mikročipovi su laboratorijski alat koji se koristi za otkrivanje ekspresije hiljada gena u isto vrijeme. DNK mikročipovi su mikroskopski dijapozitivi koji su odštampani sa hiljadama sitnih znakova u definizanim položajima, a svako mjesto sadrži poznatu sekvencu ili gen DNK. Tipovi mikročipova/mikromreža uključuju:

Na području biotehnologije CMOS -a razvijaju se novi tipovi mikročipova. Nakon što se napajaju magnetne nanočestice, pojedinačne ćelije se mogu neovisno i istovremeno pomicati na mikronizu magnetnih zavojnica. Mikročip nuklearne magnetne rezonance mikrozavojnica je u razvoju.[7]

Izrada i rad[uredi | uredi izvor]

Veliki broj tehnologija nalazi se u osnovi platforme mikročipa, uključujući materijalne podloge,[8] obilježavanje biomolekulnih nizova,[9] i mikrofluidno pakovanje u obliku čipova.[10]

Stakođer pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tse-Wen Chang, TW (1983). "Binding of cells to matrixes of distinct antibodies coated on solid surface". Journal of Immunological Methods. 65 (1–2): 217–23. doi:10.1016/0022-1759(83)90318-6. PMID 6606681.
  2. ^ US patent 4591570, "Matrix of antibody-coated spots for determination of antigens" 
  3. ^ US patent 4829010, "Immunoassay device enclosing matrixes of antibody spots for cell determinations" 
  4. ^ US patent 5100777, "Antibody matrix device and method for evaluating immune status" 
  5. ^ Schena, M.; Shalon, D.; Davis, R. W.; Brown, P. O. (1995). "Quantitative Monitoring of Gene Expression Patterns with a Complementary DNA Microarray". Science. 270 (5235): 467–70. Bibcode:1995Sci...270..467S. doi:10.1126/science.270.5235.467. PMID 7569999. S2CID 6720459.
  6. ^ Wang, D; Carroll, GT; Turro, NJ; Koberstein, JT; Kovác, P; Saksena, R; Adamo, R; Herzenberg, LA; Herzenberg, LA; Steinman, L (2007). "Photogenerated glycan arrays identify immunogenic sugar moieties of Bacillus anthracis exosporium". Proteomics. 7 (2): 180–184. doi:10.1002/pmic.200600478. PMID 17205603. S2CID 21145793.
  7. ^ Ham, Donhee; Westervelt, Robert M. (2007). "The silicon that Moves and Feels Small Living Things". IEEE Solid-State Circuits Newsletter. 12 (4): 4–9. doi:10.1109/N-SSC.2007.4785650. S2CID 35867338.
  8. ^ Guo, W; Vilaplana, L; Hansson, J; Marco, P; van der Wijngaart, W (2020). "Immunoassays on thiol-ene synthetic paper generate a superior fluorescence signal". Biosensors and Bioelectronics. 163: 112279. doi:10.1016/j.bios.2020.112279. PMID 32421629.
  9. ^ Barbulovic-Nad; et al. (2008). "Bio-Microarray Fabrication Techniques—A Review". Critical Reviews in Biotechnology. 26 (4): 237–259. doi:10.1080/07388550600978358. PMID 17095434. S2CID 13712888.
  10. ^ Zhou; et al. (2017). "Thiol–ene–epoxy thermoset for low-temperature bonding to biofunctionalized microarray surfaces". Lab Chip. 17 (21): 3672–3681. doi:10.1039/C7LC00652G. PMID 28975170.