Idi na sadržaj

Mikročip

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vennov dijagram ocrtava i suprotstavlja neke aspekte polja bio-MEMS, laboratorija na čipu, μTAS.

Mikročip, mikromreža, mikromatrica ili mikroniz, preciznije biomikročip (široko rasprostranjen i engleski naziv microarray) je multipleksna laboratorija na čipu. To je dvodimenzijskii niz na čvrstoj podlozi – obično staklena pločica ili silikonska tankoslojna ćelija – ispitivanje velike količine biološkog materijala, korištenjem prosijavanja velike propusnosti minijaturnih, multipleksiranih i paralelnih metoda obrade i detekcije. Koncept i metodologija mikromreža prvi put predstavljen je i ilustriran u mikromrežama antitijela (također zvanim i matrica antitela) od Tse Wen Changa 1983. godine u jednoj naučnoj publikaciji[1] i seriji patenata.[2][3][4] Industrija "genskih čipova" počela je značajno rasti nakon članka iz 1995. u Science Magazine, koji su objavili Ron Davis i Pat Brown na Univerzitetu Stanford.[5] Osnivanjem kompanija, kao što su Affymetrix, Agilent, Applied Microarrays, Arrayjet, Illumina, i druge, tehnologije DNK microarray postaju najsofisticiraniji i najčešće korištene, dok se upotreba proteinskih, peptidnih i ugljikohidratnih mikronizova[6] širi.

Mikročipovi su laboratorijski alat koji se koristi za otkrivanje ekspresije hiljada gena u isto vrijeme. DNK mikročipovi su mikroskopski dijapozitivi koji su odštampani sa hiljadama sitnih znakova u definizanim položajima, a svako mjesto sadrži poznatu sekvencu ili gen DNK. Tipovi mikročipova/mikromreža uključuju:

Na području biotehnologije CMOS -a razvijaju se novi tipovi mikročipova. Nakon što se napajaju magnetne nanočestice, pojedinačne ćelije se mogu neovisno i istovremeno pomicati na mikronizu magnetnih zavojnica. Mikročip nuklearne magnetne rezonance mikrozavojnica je u razvoju.[7]

Izrada i rad

[uredi | uredi izvor]

Veliki broj tehnologija nalazi se u osnovi platforme mikročipa, uključujući materijalne podloge,[8] obilježavanje biomolekulnih nizova,[9] i mikrofluidno pakovanje u obliku čipova.[10]

Stakođer pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Tse-Wen Chang, TW (1983). "Binding of cells to matrixes of distinct antibodies coated on solid surface". Journal of Immunological Methods. 65 (1–2): 217–23. doi:10.1016/0022-1759(83)90318-6. PMID 6606681.
  2. US patent 4591570, "Matrix of antibody-coated spots for determination of antigens"
  3. US patent 4829010, "Immunoassay device enclosing matrixes of antibody spots for cell determinations"
  4. US patent 5100777, "Antibody matrix device and method for evaluating immune status"
  5. Schena, M.; Shalon, D.; Davis, R. W.; Brown, P. O. (1995). "Quantitative Monitoring of Gene Expression Patterns with a Complementary DNA Microarray". Science. 270 (5235): 467–70. Bibcode:1995Sci...270..467S. doi:10.1126/science.270.5235.467. PMID 7569999. S2CID 6720459.
  6. Wang, D; Carroll, GT; Turro, NJ; Koberstein, JT; Kovác, P; Saksena, R; Adamo, R; Herzenberg, LA; Herzenberg, LA; Steinman, L (2007). "Photogenerated glycan arrays identify immunogenic sugar moieties of Bacillus anthracis exosporium". Proteomics. 7 (2): 180–184. doi:10.1002/pmic.200600478. PMID 17205603. S2CID 21145793.
  7. Ham, Donhee; Westervelt, Robert M. (2007). "The silicon that Moves and Feels Small Living Things". IEEE Solid-State Circuits Newsletter. 12 (4): 4–9. doi:10.1109/N-SSC.2007.4785650. S2CID 35867338.
  8. Guo, W; Vilaplana, L; Hansson, J; Marco, P; van der Wijngaart, W (2020). "Immunoassays on thiol-ene synthetic paper generate a superior fluorescence signal". Biosensors and Bioelectronics. 163: 112279. doi:10.1016/j.bios.2020.112279. PMID 32421629.
  9. Barbulovic-Nad; et al. (2008). "Bio-Microarray Fabrication Techniques—A Review". Critical Reviews in Biotechnology. 26 (4): 237–259. doi:10.1080/07388550600978358. PMID 17095434. S2CID 13712888.
  10. Zhou; et al. (2017). "Thiol–ene–epoxy thermoset for low-temperature bonding to biofunctionalized microarray surfaces". Lab Chip. 17 (21): 3672–3681. doi:10.1039/C7LC00652G. PMID 28975170.