Milan Antončić (narodni heroj)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Antončić
Datoteka:Antoncic Milan.jpg
Milan Antončić
Rođenje (1918-10-02) 2. oktobar 1918.
Smrt24. oktobar 1997(1997-10-24) (79 godina)
NacionalnostSrbin
Druga imenaVelebit
Obrazovanjevojno lice
Zanimanjegeneral-potpukovnik JNA
Poznat(a) poNarodni heroj Jugoslavije
Supružnik/ciMilena Antončić
Nagrade
Orden narodnog heroja
Orden za vojne zasluge Orden partizanske zvijezde sa srebrnim vijencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Milan Antončić — Velebit (Gospić, 2. oktobar 1918 — Beograd, 24. oktobar 1997), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 2. oktobra 1918. godine u Gospiću. Potiče iz siromašne radničke porodice. U Gospiću je pored osnovne škole, završio i četiri razreda niže gimnazije. Zbog teškog materijalnog stanja nije mogao da nastavi školovanje u gimnaziji, pa je upisao Podoficirsku školu Jugoslavenske vojske. Poslije završetka školovanja službovao je u Skoplju, kao rukovodilac administracije artiljerijske baterije. Tu je došao u dodir s revolucionarnom omladinom i radničkim pokretom. Godine 1939. odbio je da sa svojim vodom puca u demonstrante koji su na skopskim ulicama protestovali zbog okupacije Albanije od strane fašističke Italije. Zbog toga je bio uhapšen, i poslije izlaska iz zatvora premešten u Kraljevo. Tu se povezao s radnicima iz Fabrike vagona i uključio se u rad njihovog sportskog društva "Železničar".

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Poslije Aprilskog rata i kapitulacije Jugoslavenske vojske, 1941. godine, Nijemci su ga dva puta zarobljavali, ali je oba puta uspio da pobjegne i vrati se u Kraljevo. Čim su počele pripreme za oružani ustanak, Milan se uključio u pripreme i po zadatku Partije, otišao je na planinu Goč. Tamo se pridružio grupi partizana i učestvovao u prvim oružanim akcijama na području Kraljeva. Poslije Prve neprijateljske ofanzive i nalazio se među partizanskim jedinicama koje su se povukle u Sandžak, krajem novembra 1941. godine. Kada je 21. decembra 1941. godine u Rudom formirana Prva proleterska udarna brigada, postavljen je za komandira Čete pratećih oruđa, a zatim je bio zamenik komandanta Četvrtog kragujevačkog i komandant Šestog beogradskog bataljona. Učestvovao je u svim velikim borbama koje je Prva proleterska brigada vodila na području Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1942. godine. Prilikom napada na Teslić, na Novu 1943. godinu, nalazio se na čelu bataljona, kada je jurnuo u grad i zarobio topove. Zatim je gađajući iz streljačkog stroja pomogao u zauzimanju utvrđenih zgrada i granatama iz topa uništio oklopni voz. Time je omogućeno drugim jedinicama, koje su tada napadale na grad, da lakše izvrše svoj zadatak. U napadu na Šujicu, decembra 1943. godine, bio je ranjen. U proljeće 1944. postavljen je za komandanta Prve brigade Šeste ličke proleterske divizije. Njom je komandovao u toku borbi i marševa od desanta na Drvar do prodora jedinica NOVJ u Srbiju, zatim u razbijanju četnika u Srbiji, oslobođenju Valjeva i Beogradskoj operaciji. Poslije oslobođenja Beograda, primio je dužnost komandanta artiljerije Šeste ličke proleterske divizije, a zatim i njene artiljerijske brigade, i na toj dužnosti učestvovao na Sremskom frontu.

Poslijeratni period[uredi | uredi izvor]

Poslije oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu vojnu akademiju "Vorošilov" u Sovjetskom Savezu i Višu vojnu akademiju JNA. Obavljao je visoke vojne dužnosti u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO). Penzionisan je 1976. godine u činu general-potpukovnika JNA. Bio je u braku sa Milenom Antončić Cvrčak, rođenom Bokić (1923—2007), borcem-bolničarkom Prve čete Kraljevačkog bataljona Prve proleterske brigade, s kojom se vjenčao decembra 1942. godine. Umro je 24. oktobra 1997. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslavenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, Orden partizanske zvijezde sa srebrnim vijencem, Orden za hrabrost i Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1982, str. 29.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija tom I. Beograd. 1970.
  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.

Šablon:Narodni heroji iz Hrvatske