Milan Mučibabić
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Milan Mučibabić, književnik i novinar, rođen 1922. u Nevesinju /Bosna i Hercegovina/. Nakon završene Građanske škole, zaposlio se u Željezari Zenica a odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata je kao skojevac već od 1941. učestvovao u odbrani zemlje. Poslije rata je radio kao omladinski aktivist a zatim kao novinar u redakciji “Oslobođenja”, gdje ostaje sve do privremenog penzionisanja 1969, kada se u potpunosti posvećuje književnom radu. Kao novinar je bio zanimljiv i po svojim reportažama o selu, poljoprivredi, te raznim zapisima o događajima i ljudima iz vremena NOBa i poslijeratnog perioda.
Nosilac je brojnih novinarskih i književnh nagrada a također i visokog društvenog priznanja Šestoaprilske nagrade Grada, koju je dobio za svoj književni rad.
Objavio je niz knjiga, među kojima je najzapaženija trilogija Kamen i pepeo, za koju je dobio i veliko priznanje za najbolji roman sa ratnom tematikom. Time je praktičmo i zaokružen ciklus romana i literature na temu Drugog svjetskog rata.
Umro je 1985. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen.
Knjige:
- S onu stranu rovova /1958./
- Međaši /1964./
- Povijest o našoj mladosti /1967./
- Kameno more /1970./
- Bezdanica /1973./
- Romanija koja živi /1974./
- Boje ocvalog ljeta /1975./
- Vremenom nepokoreni /1978./
- Kamen i pepeo I i II /1982./
- Kad se djeca nisu igrala rata /1984./
- Kamen i pepeo III /1984./
- Na kraju tamnih dubokih šuma /1990./
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 1984. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;