Miocit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Mioblast)
Miocit
Opća struktura mišićne ćelije i nervno-mišične veze:
  1. Akson
  2. Nervno-mišićna veza
  3. Mišićno vlakno (Miocit)
  4. Miofibril
Detalji
LatinskiMyocytus
Identifikatori
THH2.00.05.0.00002
FMA67328
Anatomska terminologija

Miocit ili mišićna ćelija[1] je tip ćelija u mišićnom tkivu. Miociti su duge, cjevaste ćelije koje se nastaju iz mioblasta da formiraju mišićno tkivo u procesu poznatom kao miogeneza.[2] Postoje različiti specijalizovani oblici miocita sa karakterističnim svojstvima: ćelije srca, skeletnih i glatkih mišića označavaju se kao mišićna vlakna.[3]

Kardiomiociti su mišićna vlakna koja formiraju komore srca i imaju jedno centralno ćelijsko jedro.[4] Skeletna mišićna vlakna pomažu potpori i ktetnjama tijela ili njegovih dijelova i imaju periferna jedra.[5][6] Ćelije glatkih mišića kontroliraju nesvjesne, automatske pokrete, poput kontrakcija peristaltike u jednjaku i želucu.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Neuobičajena mikrostruktura mišićnih ćelija navela je citologe da stvore specijalizovanu terminologiju. Međutim, svaki izraz specifičan za mišićne ćelije ima ekvivalent koja se koristi u u opisu drugih tipova ćelija:

Mišićna ćelija Druge ćelije organizma
Sarkoplazma Citoplazma
Sarkoplazmatski retikulum Glatki ER
Sarkosom Mitohondrija
Sarkolema Ćelijska membrana

Sarkoplazma je citoplazma mišićnog vlakna. Većina je ispunjena miofibrilima, dugim proteinskim nitima od miofilamenata. Sarkoplazma također sadrži glikogen, polisaharida od glukoznih monomera, koji ćeliji daje energiju pri intenzivnoj aktivnosti i mioglobin, crveni pigment koji skladišti kiseik dok nije potreban za mišićnu aktivnost.[7]

Postoje tri tipa miofilamenata:[7]

  • Debeli filamenti, građeni od molekula proteina zvanog miozin. U poprečnoprugastim mišićnim trakama, to su tamne niti koje sačinjavaju A-prugu.
  • Tanki filamenti su od molekula proteina zvanog aktin. U poprečno prugastim trakama, to su lahka vlakna koja čine pojas I.
  • Elastični filamenti su od titina, velikog opružnog proteina; ove niti se učvršćuju debelim nitima na Z disku.

Ovi miofilamenti djeluju zajedno u kontrakciji mišića.

Sarkoplazmatski retikulum, specijalizirani tip glatkog endoplazmatsog retikuluma, tvori mrežu oko svakog miofibrila mišićnog vlakna. Mreža je sastavljena od grupa dva dilatatora, nazvana terminalni sudovi i jedne poprečne cijevi ili T tubule, koji prolaze kroz ćeliju i izlaze na drugu stranu. Te tri komponente zajedno čine trijade koje postoje unutar mreže sarkoplazmatskog retikuluma, u kojima svaka T-cijev ima po dva terminalna suda sa svake strane. Sarkoplazmatski retikulum djeluje kao rezervoar za ione kalcija, pa kada se akcijski potencijal širi preko T-tubula, on signalizira sarkoplazmatskom retikulumu da oslobadi kalcijske ione iz zapornih membranskih kanala. kako bi se stimulirala mišićna kontrakcija.[7][8]

Sarkolema je ćelijska membrana prugastih mišićnih vlakana koja prima i provodi podražaje. Na kraju svakog mišićnog vlakna, spoljni sloj sarkoleme se kombinira sa vlaknima tetiva.[9] Unutar mišićnog vlakna stisnutog uz sarkolemu nalaze se višestruko spljoštena jedra; ovo multinuklearno stanje rezultat je višestrukih mioblasta koji su spajeni pri foromiranju svakog mišićnog vlakna, gdje svaki mioblast donosi jedno jedro.[7]

Unutrašnja struktura[uredi | uredi izvor]

Skeltni mišić

Ćelijska membrana miocita ima nekoliko specijaliziranih područja, koja mogu uključivati nterkalarani disk i poprečni cjevasti sistem. Ćelijska membrana je pokrivena slojem lamine širine oko 50 nanometara. Laminarni pokrov može se odvojiti u dva sloja; lamina densa i lamina lucida. Između ta dva sloja može biti nekoliko različitih vrsta iona, uključujući kalcijeve.[10]

Ćelijska membrana je pričvršćena na ćelijskom citoskeletu ankerskim vlaknima koja su široka oko 10 nanometara. Ona se općenito nalaze na Z linijama, tako da formiraju brazde i poprečne cjevčice. U srčanim miocitima ovo oblikuje išaranu površinu.[10]

Citoskelet je temelj na kojem se gradi ostatak ćelije i ima dvije glavne uloge: stabilizira topografiju unutarćelijskih komponenti i kontrolira veličinu i oblik ćelije. Dok je prva funkcija važna za biohemijske procese, druga je presudna u definiranju odnosa površine i zapremine ćelije. To snažno utiče na svojstva električnog potencijala ćelija koje se mogu pobuđivati. Pored toga, odstupanje od standardnog oblika i veličine ćelije može imati negativan uticaj na uduće aktivnosti.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ al.], consultants Daniel Albert (2012). Dorland's illustrated medical dictionary (32nd izd.). Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. str. 321. ISBN 978-1-4160-6257-8.
  2. ^ Myocytes na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  3. ^ al.], consultants Daniel Albert ... [et (2012). Dorland's illustrated medical dictionary (32nd izd.). Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. str. 321 and 697. ISBN 978-1-4160-6257-8.
  4. ^ "Muscle tissues". Arhivirano s originala, 13. 10. 2015. Pristupljeno 7. 7. 2019.
  5. ^ Scott, W; Stevens, J; Binder-Macleod, SA (2001). "Human skeletal muscle fiber type classifications". Physical Therapy. 81 (11): 1810–1816. PMID 11694174. Arhivirano s originala, 13. 2. 2015.
  6. ^ "Does anyone know why skeletal muscle fibers have peripheral nuclei, but the cardiomyocytes not? What are the functional advantages?". ResearchGate. Arhivirano s originala, 19. 9. 2017.
  7. ^ a b c d Saladin, K (2012). Anatomy & Physiology: The Unity of Form and Function (6th izd.). New York: McGraw-Hill. str. 403–405. ISBN 978-0-07-337825-1.
  8. ^ Sugi, Haruo; Abe, T; Kobayashi, T; Chaen, S; Ohnuki, Y; Saeki, Y; Sugiura, S; Guerrero-Hernandez, Agustin (2013). "Enhancement of force generated by individual myosin heads in skinned rabbit psoas muscle fibers at low ionic strength". PLoS ONE. 8 (5): e63658. Bibcode:2013PLoSO...863658S. doi:10.1371/journal.pone.0063658. PMC 3655179. PMID 23691080.
  9. ^ Bentzinger, CF; Wang, YX; Rudnicki, MA (1. 2. 2012). "Building muscle: molecular regulation of myogenesis". Cold Spring Harbor Perspectives in Biology. 4 (2): a008342. doi:10.1101/cshperspect.a008342. PMC 3281568. PMID 22300977.
  10. ^ a b c Ferrari, Roberto. "Healthy versus sick myocytes: metabolism, structure and function" (PDF). oxfordjournals.org/en. Oxford University Press. Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2015. Pristupljeno 12. 2. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]