Mlađa žućkasta
Žućkasta mlāđa Corydalis ochroleuca | |
---|---|
Status zaštite: Ugroženi | |
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Koljeno | ? |
Razred | ? |
Red | ? |
Porodica | Papaveraceae |
Rod | Corydalis |
Vrsta | C. ochroleuca |
Mlāđa žućkasta ili žućkasta mlāđa − (lat. Corydalis ochroleuca Koch, sbsp. leiosperma (Conr.) Hayek − sinonimi: C. leiosperma Conr.; C. ochroleuca Koch var. longibracteata Rohlena) − je biljka iz porodice Papaveraceae: makovi. Hromosomska garnitura se javlja u više varijanti: 2n = 28, 2n = 32 i 2n = 64 (?), što znači da može biti diploid, triploid pa i heksaploid.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Žućkasta mlāđa je višegodisnja biljka, sa brojnim uspravnim, mesnatim stabljikama. Visoke su do 40 cm, golei krte; formiraju veći ili manji busen. Listovi su joj naizmjenično raspoređeni, a 2-3 puta su perasto sastavljeni. Peteljke su im na rubovima usko okriljene, a modrikasto zeleni listići su klinasto obrnuto jajoliki, u gornjem dijelu manje-više trokrpasti.
Sezona cvjetanja traje od aprila do septembra, ponegdje i do oktobra. Cvjetovi formiraju jednostavne grozdove sa 14-22 pojedinačnih, koji imaju drške. Svijetložuti cvjetovi su zigomorfni, dugi oko 1,4-1,7 cm. Nalaze se na kraćim ili dužim drškam u pazuhovima brakteja, koje su lancetaste, šiljaste, jednako duge ili pak duže od cvjetnih drški.Kod individua C. ssp. ochroleuca, brakteje su znatno kraće od cvjetne drške. Krunica je dvostruka, od dva malena lapa, koji brzo otpadaju, i četiri latice koje su u osnovi srasle. Gornja pri dnu ima vrlo kratku šuplju ostrugu; na gornjem dijelu je tamnožuta.
Plod je duguljasti tobolac, dug oko 10 mm, duži od njegove drške. Uspravan je, a otvara se pomoću dva zaklopca, slićnih komuški. Sadrži više jajoliko bubrežastih sjemenki, koje su crne s bijelim privjeskom (karunkula), glatke i sjajne.
Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Ova biljka naseljava krecnjačke sipare, često među kamenim blokovima i gromadama u bukovim i bukovo-jelovim šumama, a ponekad i u pukotinama stijena.Raste na siparskim i pukotinskim sirozemima u planinskom i subalpskom pojasu.
Areal ove vrste je od Apenina do Balkana, a subsp. C. leio sperma je endemska podvrsta Jugozapadnog Balkana: Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora i Makedonija.
Locus classicus je u Bosni[potrebna odrednica]: brdo Hum kod Jajca (Conrath, P. 1888.), zbog čega je i ubrštena u spisak bosanskohercegovačkih endema.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.