Mladen Pozajić
Mladen Pozajić | |
|---|---|
| Rođenje | 6. mart 1905. |
| Smrt | 28. mart 1979 (74 godine) |
| Zanimanje | Kompozitor, dirigent i muzički pedagog |
| Nagrade | Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva |
Mladen Pozajić (Županja, 06. mart 1905. - Sarajevo, 28. mart 1979.)[1] je bio hrvatski kompozitor, dirigent i muzički pedagog koji je dao značajan doprinos razvoju muzike na tlu Bosne i Hercegovine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Pozajić je još kao učenik prve lekcije iz klavira dobio od svoje majke Marije koja je radila kao učiteljica i svirala klavir. Završio je trogodišnju muzičku školu Hrvatskog muzičkog zavoda, a studij nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studirao je dirigovanje kod Frana Lhotke i kompoziciju kod Blagoja Berse,[2] teorijske predmete Kontrapunkt i Fugu kod Franje Dugana, Muzičku pedagogiju kod Zlatka Grgoševića i Klavir kod hrvatskog pijanističko-pedagoškog maga Svetislava Stančića. Godine 1924. postaje dirigent Obrtničko-umjetničkog društva "Matija Gubec", zatim preuzima Glazbeno pjevačko društvo "Sloga", a od 1927. godine preuzima "Oratorijski zbor Sv. Marka" u Zagrebu. Nakon diplomiranja te iste godine, odlazi na usavršavanje u Pariz kao stipendista francuske vlade. U Parizu je studirao kompoziciju na "Scholi Cantorum" kod Vincenta d'Indyja, dok je na Akademiji u Beču studirao kompoziciju kod Josepha Marxa.[3]
Po povratku sa studija u Zagreb, 1930. godine osnovao je vokalno-kamerni ansambl "Zagrebački madrigalisti" s kojim je nastupao jedanaest godina. Od 1930. do 1937. radio je kao nastavnik muzike na III. Realnoj gimnaziji u Zagrebu predavajući pjevanje i lijepo pisanje. Imenovan je 1936. za profesora Državne muzičke akademije u Zagrebu, gdje je radio do 1945. predavajući Dirigovanje i vodeći hor i orkestar ove ustanove. Godine 1944. je imenovan prorektorom Hrvatskog državnog konzervatorija, a bio je i tajnik Zagrebačke filharmonije i stalni dirigent hora i orkestra zagrebačke Radio stanice. Zbog svih tih položaja i muzičkih dužnosti u vrijeme rata osuđen je 3. 9. 1945. na 18 mjeseci prisilnog rada uz gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina. Međutim, već nekoliko dana kasnije, 11. 9. 1945. godine je pomilovan i oslobođen izdržavanja kazne, a časna građanska prava vraćena su mu 11. 9. 1949.[3] Nakon što je izgubio dignitet muzičara u Zagrebu, izdržavao je porodicu prodajom knjiga iz svoje biblioteke, sviranjem u zabavnom orkestru, korepeticijom i slično.
U Sarajevo dolazi 8. 3. 1947. godine i najprije je postao dirigent novoosnovane Sarajevske opere, a od 1950. do 1974. dirigent Sarajevske filharmonije. Bio je članom Udruženja kompozitora i muzičkih reproduktivnih umjetnika Bosne i Hercegovine od osnivanja 1948. Godine 1950. osnovao je "Ženski vokalni sekstet" i "Muški vokalni kvintet". Važan dirigentski nastup ostvario je i sa Kulturno-umjetničkim društvom "Proleter" na festivalu u engleskom gradu Llangollen na "International concert of mixed choirs with parties of folk dancers", gdje je osvojio šesto mjesto.[3]
Po osnivanju Muzičke akademije u Sarajevu 1955. postaje profesor predmeta Dirigovanje, Sviranje partitura i Hor. Nastupao je i kao klavirski pratilac mnogim bosanskohercegovačkim umjetnicima, a posebno baritonisti Milivoju Bačanoviću i sopranistici Ljiljani Molnar-Talajić. Pri Muzičkoj akademiji osnovao je i "Akademski kamerni zbor" od 16 pjevača koji je prvi put uspješno nastupio 15.04.1970. Vrlo važnu ulogu u osnivanju Muzičke akademije u Sarajevu je imao Cvjetko Rihtman, koji je pokrenuo proces osnivanja, ali prve nastavne planove i programe izradio je Mladen Pozajić koji su bili sasvim u skladu s muzičko-edukativnim curiculumima Evrope.[3]
U njegovoj ostavštini na Muzičkoj akademiji zavedeno je preko stotinu rukopisa o muzici. Prevodio je libreta francuskih i njemačkih opera i objavljivao različite stručne i naučne tekstove, članke, kritike i recenzije. Bio je jedan od urednika i pisaca članaka za drugo izdanje Muzičke enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda čiji je glavni urednik bio Krešimir Kovačević. Većinu svojih djela posvetio je vokalnim izvođačkim sastavima, od solo pjevača do horova različitih sastava. Instrumentalnoj muzici pripada manji dio opusa, također za različite sastave, od solo instrumenata uz pratnju klavira do kamernih sastava. Za orkestar je komponovao samo jednu kompoziciju pod naslovom Djeveruša (1936) i to za plesački performans zagrebačke balerine Nevenke Perko. Njegov stil je neoklasicistički s malo romantičkih efekata ubačenih tek toliko da šatiraju jasan meloharmonijski tok, a najdalje u čemu je otišao jeste ponešto od impresionističke rasutosti meloharmonijskog toka kao u Četiri preludija za klavir, komponovana 1928. godine.[3]
Za svoj umjetnički rad dobio je 1951. godine Pohvalu i nagradu sindikata Narodnog pozorišta u Sarajevu, a 1958. godine i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva[4].
Umro je u Sarajevu, 28. marta 1979.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Osnovna muzička škola Mladen Pozajić – Sarajevo". omsmp.edu.ba. Pristupljeno 21. 1. 2025.
- ↑ bartolomejstankovic.com (22. 1. 2020). "Putovanje / Voyage - Bartolomej Stanković Bartolomej Stanković". Bartolomej Stanković. Pristupljeno 21. 1. 2025.
- 1 2 3 4 5 Čavlović, Ivan (2017). Muzički portreti: izvori i sjećanja. Sarajevo: Buybook. str. 199–202. ISBN 978-953-7893-75-0.
- ↑ "Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas". Arhivirano s originala, 10. 3. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2009.