Moša Pijade

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Moša Pijade
Rođenje (1890-01-04) 4. januar 1890.
Beograd, Srbija
Smrt15. mart 1957(1957-03-15) (67 godina)
Pariz, Francuska

Moša Pijade (Beograd, 4. januar 1890. - Pariz, 15. mart 1957. godine)[1] bio je istaknuti srbijanski politički radnik i državnik u bivšoj Jugoslaviji. Rođen u trgovačkoj porodici u Beogradu. Studirao slikarstvo u Münchenu, a zatim Parizu. Međutim, svoj život nije posvetio slikarstvu. Bavio se novinarstvom. 1920. godine priključuje se Radničkom pokretu KPJ. Svestrano i neumorno radio na jačanju KPJ u predratnom, NOB-a u ratnom i SFRJ u poslijeratnom periodu. Prevodio Kapital, Bjedu filozovije itd. Tokom Drugog svjetskog rata bio je šef ekonomskog odsjeka Vrhovnog štaba. Učesnik AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine. Poslije rata biran je za člana Savezne narodne skupštine. Iznenadna smrt ga je zatekla u Parizu, pri povratku iz Engleske, gdje je bio na čelu jugoslovenske parlamentarne delegacije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 4. januara 1890. u Beogradu, u bogatoj sefardskoj židovskoj porodici. Završio je nižu gimnaziju, a zatim je studirao i slikarstvo u Beogradu, Münchenu i Parizu od 1905. do 1910. godine.

Pored ovoga, bavio se aktivno i novinarstvom. Svoje novinarske korake započeo je 1910. godine. Bio je sekretar Udruženja novinarskih saradnika (1911 i 1912.). Od 1913. do 1915. bio je nastavnik crtanja u gimnaziji u Ohridu. Od marta do decembra 1919. izdavao je napredni dnevnik „Slobodna reč“.

Član KPJ postaje 1. januara 1920. godine. Od 1921-1922. nalazio se na mjestu Izvršnog odbora KPJ, bio je i urednik „Slobodne reči“ i „Organizovanog radnika“. Od 1925. godine do 1939. proveo je na robiji u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi. U Lepoglavi se upoznao sa Titom i kao dug za dobro prijateljstvo naslikao mu je portret.

Nakon izlaska sa robije, Pijade od 1939. do 1941. živi i radi u Beogradu kao slikar. Tada je po drugi put osuđen i sproveden u koncentracioni logor u Bileći, gdje će provesti do početka rata.

Po izbijanju Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori, učestvuje u organizaciji ustanka, a od decembra 1941. prelazi u Vrhovni štab NOPOJ, u kome se kao načelnik ekonomskog odjeljenja i odjeljenja za pozadinske vlasti najviše bavio organizovanjem narodne vlasti i pozadine.

Tvorac je Fočanskih propisa, koji su izdate na slobodnoj partizanskoj teritoriji u prvoj polovini 1942. godine.

Novembra 1942. vijećnik je na prvom zasjedanju AVNOJ-a, a u novembru 1943. potpredsjednik AVNOJ-a. Jedan je od tvoraca historijskih odluka koje je donio AVNOJ na svom zasjedanju u Bihaću i Jajcu. U Jajcu je organizovao Telegrafsku agenciju nove Jugoslavije, Tanjug.

U jesen 1944. i početkom 1945. nalazi se u političkoj misiji u Moskvi. Po oslobođenju Jugoslavije, stalno je biran u Beogradu za narodnog poslanika Narodne skupštine FNRJ i Narodne skupštine NR Srbije prvog i drugog saziva.

Bio je Predsjednik Ustavotvornog, a zatim Zakonodavnog odbora Narodne skupštine FNRJ sve do januara 1953.

Od tada do 28. januara 1954. biva potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća, kada je izabran za predsjednika Savezne narodne skupštine. I kao potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća, a u svojstvu predsjednika Koordinacionog odbora, bavio se izgradnjom zakonodavstva i novog ustavnog uređenja.

U službu političke misije, poslan je na Konferenciji mira u Parizu 1946. Kao delegat FNRJ, a bio je i šef jugoslovenske delegacije u Engleskoj, Francuskoj, Turskoj, Grčkoj i Čehoslovačkoj.

Bio je jedno vrijeme i član Izvršnog komiteta CK SKJ i član CK SKS, član predsjedništva Saveznog odbora SSRNJ i centralnog odbora Saveza boraca.

Pored toga, bio je redovan član Srpske akademije nauka, Udruženja novinara i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije.

Iz političkog života se povukao 1955. godine. Odlazi u Pariz, gde je živio jedno vreme i prije rata. Umro je u Parizu 15. marta 1957. godine.

Moša Pijade je u ratu bio poznat pod pseudonimom „Čika Janko“. Naročito je bio poznat kao oštar i besprijekoran komunista. Vladavina Moše Pijade u Kolašinu (od početka 1942. do polovine 1942), praćena je i politikom "Levih skretanja", kojima se i sam Pijade pridružio.

Imao je čin general-majora JNA u rezervi.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovan je:

  • Ordenom narodnog heroja
  • Ordenom junaka socijalističkog rada
  • Ordenom bratstva i jedinstva
  • Ordenom partizanske zvijezde
  • Ordenom zasluge za narod I reda
  • Ordenom narodnog oslobođenja
  • Ordenom za hrabrost

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đurđević-Đukić, Olga, ured. (1975). Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]