Idi na sadržaj

Mona Brorsson

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mona Brorsson
Lični podaci
Puno imeMona Helen Brorsson
Državljanstvo Švedska
Rođenje (1990-03-28) 28. mart 1990 (36 godina)
Järnskog, Eda, Švedska
Visina167 cm
Težina64 kg
Karijera
KlubFinnskoga IF
TrenerJohannes Lukas
Statusneaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (b.)2 (2018, 2022.)
Medalje (b.)2 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)8 (2015, 2016, 2017, 2019, 2020, 2021, 2023, 2024.)
Medalje (b.)1 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)(2011/13.)
Pojedinačne pobjede (b.)[I]0
Timske pobjede[II]2
Plasman (b.)[III]
IBU[IV]
Prvi nastup2011/12.
Plasman14. (2012/13.)
Pojedinačne pobjede2
Fusnote
  1. Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.
Aktualizirano9. 3. 2026.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Mona Brorsson, rođena 28. marta 1990. u Järnskogu u Edi je nekadašnja švedska biatlonka i olimpijska pobjednica u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igrePoj.Spr.Pot.Mas.Šta.MŠ.
Južna Koreja Pyeongchang 2018. (Biatlon) 14 27 10 13 2 11
Kina Peking 2022. (Biatlon) 12 21 1

Mona Brorsson je nastupila dva puta na Zimskim olimpijskim igrama: na ZOI 2018. i ZOI 2022. Osvojila je jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju. Prvu, srebrnu medalju osvojila je na ZOI 2018. u štafeti s Annom Magnusson, Hannom Öberg i Linn Gestblom, kada su sa zaostatkom od 10.7 s bili sporiji od pobjedničke bjeloruske štafetu u sastavu: Nadzeja Skardzina, Irina Krjuko, Dinara Alimbekava i Darja Domračeva. Na ZOI 2022. osvojila je zlatnu medalju u štafeti s Linn Gestblom, Elvirom Öberg i Hannom Öberg, kada su s prednošću od 12.0 s bili brži od drugoplasirane ruske štafetu, koja je zbog kazne Ruskom biatlonskom savezu, nastupila po imenom Ruski olimpijski komitet u sastavu: Irina Kazakevič, Kristina Rezcova, Svjetlana Mironova i Uljana Nigmatulina. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat deseto mjesto na ZOI 2018. u utrci potjere na 10 km, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 1:54.5 min bila sporija od pobjednice, Njemice Laure Dahlmeier, koja je završila utrku s jednim promašajem.

Svjetska prvenstva

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvoPoj.Spr.Pot.Mas.Šta.MŠ.PŠ.
Finska Kontiolahti 2015. 23 28 38 8 16
Norveška Oslo 2016. 29 6 39 28 10 12
Austrija Hochfilzen 2017. 44 56 46 6
Švedska Östersund 2019. 6 5 7 14 2
Italija Antholz 2020. 18 33 29 5
Slovenija Pokljuka 2021. 53 58
Njemačka Oberhof 2023. 29 22 15 21
Češka Nové Město na Moravě 2024. 9 38 39 21

Nastupila je na osam Svjetskih prvenstava od SP 2015. do SP 2024. Osvojila je jednu srebrnu medalju na SP 2019. u štafeti s Linn Persson, Annom Magnusson i Hannom Öberg. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat peto mjesto na SP 2019. u potjeri, kada je s jednim promašajem zaostala 21.7 s iza pobjednice Anastasije Kuzmine.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
2012/13.2013/14.2014/15.2015/16.2016/17.2017/18.2018/19.2019/20.2020/21.2021/22.2022/23.2023/24.2024/25.
10262374241192028164514

Prvi nastup u Svjetskom kupu bio joj je u sezoni 2012/13. 1. marta 2013 2019. u norveškom Holmenkollenu u utrci na 7,5 km kada je s dva promašaja bila 3:52.4 min sporija od pobjednice Tore Berger. U pojedinačnim utrkama najbolji joj je rezultat drugo mjesto u sezoni 2023/24. u Ruhpoldingu, 12. januara 2024, kada je bez promašaja bila 18.24 s sporija od pobjednice Ingrid Landmark Tandrevold.

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]