Monokotiledone biljke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Monokotiledone
Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) je endemski predstavnik monokotiledona
Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) je endemski predstavnik monokotiledona
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Liliopsida
Monokotiledone u suvremenoj filogenetskoj klasifikaciji angiospermi
Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodna Angiosperm Phyilogeny Group. To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).

Monokotiledone biljke ili kratko monokotiledone su grupa biljaka cvjetnica koje dominiraju velikim dijelovima Zemlje i koje su ekonomski vrlo važne. Imaju taksonomski rang razreda u diviziji Magnoliophyta.[1]

Najveća porodica monokotiledonih biljaka je Orchidaceae (orhideje), kojoj su svojstveni vrlo kompleksni cvjetovi, koje insekti oprašuju na osoben način. Druga po veličini je porodica Poaceae ili Gramineae (prave trave), koja je evoluirala u drugom pravcu i postala specijalizirana za oprašivanje vjetrom anamofilnost). Trave proizvode male cvjetove koji se mogu skupiti u vrlo uočljivim grupama (klasovima metlicama i sl.)

Glavna obilježavajuća svojstva monokotiledona su
  • Klica (sjemenka) je sa jednim klicinim listom (kotiledonom).
  • Klicin korjenčić brzo ugiba, pa ne izrasta u glavni korijen, već ga, u drugom dijelu stabljike, zamjenjuju sekundarni korijeni.
  • Razbacani zatvoreni provodni sudovi u stabljici, sastavljeni su od unutrašnjeg ksilema i vanjskog floema.
  • U stabljici nema kambijskoga prstena, zbog čega izostaje sekundarni rast u debljinu, a kora, drvo i srčika disu jasno odvojeni (kao u dikotiledona).
  • Listovi su obično poredani naizmjenično, najčešće dvoredni ili troredni, rijetko nasuprotni ili u pršljenu. Obično su sjedeći, rjeđe na peteljkama, pretežno su jednostavni, linearni ili jajoliki.
  • Pazušni (bočni, aksilarni) pupovi imaju samo jedan predlistić s leđne strane.
  • Raspored lisne "nervature" (provodnih sudova) je linearnan i obično paralelan; rijetke su vrste sa mrežastom nervaturom.
  • Građa cvijeta je na osnovu broja 3 ili njegovih linearnih umnožaka (3, 6, 9,...).
  • Svi dijelovi tipskog cvijeta nalaze se su u pet pršljenova (pentaciklični), po tri člana u pršljenu (trimerni), rijetko četiri (tetramerni). Kod primitivnijih grupa (podrazred Alismatidae) pojavljuje se veći broj plodnih listova koji su raspoređenih spiralno, dok su u evolucijski viših skupina pojedini dijelovi cvijeta reducirani.

Poređenje sa dikotiledonim biljkama[uredi | uredi izvor]

Osim broja kotiledona, između monokotiledona i dvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona i dikotiledonske grupe eudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkog filogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacani provodni snopići, trodijelne cvjetovi i stari (predački) tip polena.[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežasta lisna „nertvatura“ provodnih sudova[2]

Osobina Monokotiledone Dikotiledone
Broj dijelova svakog cvijeta Trodijelni Četverodijelni ili petodijelni
Broj brazda ili pora u polenovom zrnu Jedna Tri
Broj kotiledona
(klicinih listića u sjemenci)
Jedan Dva
Sistem provodnih sudova
(snopića u stabljici)
Razbacani U koncentričnim krugovima
Korijenje Razvoj
iz raznih mjesta
Razvoj
iz dna klijanca
Sistem glavnih lisnih provodnih sudova
(nervature)
Paralelni Mrežasti
Sekundarni rast
(debljanje stabljike)
Nemaju Često imaju

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Taksonomi imaju znatnu širinu u imenovanju ove grupe, čak i kao da su monokotiledone grupa odmak iznad taksonomskog ranga porodice. Član 16 ICBN dozvoljava da se opisni naziv ili ime formiraju iz imena jednne od pripadajućih porodica.

Do uspona filogenetskog APG sistema, bilo je široko prihvaćeno da su cvjetnice uredno podijeljeno između monokotiledona i dikotiledona, što se ogleda u gotovo svim sistemima. Kladistički pristup cvjetajuće biljke dijeli na različite grupe (bez taksonomskog ranga, posebno Magnoliophyta i drevne loze poznate kao bazne cvjetnice joje spadaju izvan ove dihotomije. Svaki od ovih sistema koristi svoju internu taksonomiju za svaku grupu. Monokotiledone su poznate kao grupa koja je izuzetno stabilna u vanjskim granicama (to je dobro definirana, koherentna grupa), dok je u internim taksonomijama izuzetno nestabilna (historijski nema dva autoritativna sistema su se međusobno slažu o tome kako su monokotiledona su međusobno povezane).

Molekulske studije su potvrdile monofiletsko (zajedničko) porijeklo svih monokortiledona i pomogle u rasvijetljavanju odnosa unutar ove grupe. APG III sistem ne daje im taksonomski rang, a, umjesto toga, monokotiledonama daje rang kladusa. Međutim, dalje su ostale neke dileme u pogledu tačnog odnosa između glavnih loza , uz brojne konkurentske modele (uključujući APG).

Historijski, monokotiledone su:


Filogenetska pozicija monokotiledona unutar angiospermi (kau u APG III (2009)[5])
Angiosperme

Amborella




Nymphaeales




Austrobaileyales






Magnoliales



Chloranthales





Monokotiledone




Ceratophyllales



Eudikotiledone









Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Dikotiledone obuhvataju oko 65 porodica sa više od 2.350 rodova i ukuno više od 40.000 vrsta. Najbogatiji specijski diverzitet je u porodici porodice orhideja ili kaćuna (oko 20. 000), slijede trave (oko 6.000) i šaševi (oko 3.000).

Mnoge su značajne poljoprivredne kulture, kao što su pšenica, kukuruz, riža, ječam, raž, zob i proso ili se, u hortikulturi, uzgajaju kao atraktivne ukrasne biljke, kao što su mnogi predstavnici orhideja ili porodice ljiljana, perunika, palmi i druge.

Jednokotiledonske biljke su uključene u slijedeće redove:

  1. Alismatales
  2. Arecales
  3. Asparagales
  4. Commelinales
  5. Dasypogonales
  6. Dioscoreales
  7. Liliales
  8. Pandanales
  9. Petrosaviales
  10. Poales
  11. Zingiberales

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. ISBN 9958-10-686-8.  Nepoznat parametar |publisker= ignorisan (pomoć)
  2. ^ a b "Monocots versus Dicots". University of California Museum of Paleontology. Pristupljeno 25 January 2012. 
  3. ^ APG 1998.
  4. ^ APG II 2003.
  5. ^ a b APG III 2009.
  6. ^ Chase & Reveal 2009.
  7. ^ LAPGIII 2009.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]