Monosomija 14

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Monosomija 14
Drugi naziviKariotip: –14
Dijagrami nerazdvajanja hromatida u mejozi: 1. Mejoza I; 2. Mejoza II 3. Oplodnja 4. Zigot

Lijeva slika: plava strelica pokazuje nedisjunkciju koja se dešava tokom mejoze II. Zelena strelica na desnoj slici označava nedisjunkciju koja se dešava tokom mejoze I.

Nedisjunkcija je pojava kada se hromosomi ne mogu normalno odvojiti što dovodi do povećanja ili gubitka broja hromosoma. To se može dogoditi tokom mitoze ili mejoze. Primarna nedijunkcija se javlja tokom mejoze I i rezultat je da oba člana homolognog para odlaze u istu ćerku ćeliju. To znači da jajne ćelije imaju za jedan veči ili jedan manji hromosomski broj. Kada spermatozoid oplodi jajnu ćeliju, zigot jma nenormalan broj hromosoma. Sekundarna nedisjunkcija dešava se tokom mejoze II i to nastaje kada se sestrinske hromatide ne uspiju razdvojiti, završavajući tako da oba kćerinska hromosoma ulaze u isti gamet. Tako će jedna jajna ćelija imati jedan više ili jedan manje hromosom. Kada se ova jaja oplode, postojaće dva zigota sa abnormalnim brojem hromosoma. Manje je štetno imati sekundarnu nedisjunkciju jer se još uvijek mogu imati dva normalna gameta, dok u primarnoj nedisjunkciji nema normalnih gameta.
SpecijalnostCitogenetika, pedijatrija
UzrociNumerička hromosomska mutacij zbog nedisjunkcije hromatida u mejozi
Faktori rizikaSmrtnost u mladosti
Dijagnostička metodaGenetičko testiranje
LijekNema
SmrtnostVisoka stopa
Prvi homolog 14 Drugi (očekivani) homolog
Normalni hromosom 14
/

(prstenasti ili nedostaje)

Monosomija je oblik aneuploidija sa prisustvom samo jednog od homolognih hromosoma (umesto tipska dva) iz para, koji utiče na hromosom 14. Fetusi sa monosomijom 14 nisu održivi.[1] Postoje samo mozaični slučajevi i oni se obično manifestuju s teškim simptomima kao što su intelektualna nesposobnost, očni kolobomi, mikrocefalija i napadi.

Prijavljeno je jednogodišnje dijete sa kliničkim obilježjimaa monosomije 14. Imalo je dismorfne crte lica uključujući kolobome oka, dolihocefaliju i mikrocefaliju, pigmentaciju retine, teške napade, svijetlu kovrdžavu kosu i sužene prste. Došlo je do teške untelektualne nesposobnosti. Ovo je prvi prijavljeni slučaj teške mozaične monosomije 14, sa do 30% mozaicizma. Prepoznatljiv poremećaj crta lica prisutan je kod djece s delecijama 14q ili parcijalnom monosomijom 14, kao i sklonošću infekcijama, poteškoćama u hranjenju, napadima i pigmentacijom mrežnice.[2]

Prstenasti hromosomi su rijetke hromosomske anomalije i obično nisu stabilne prirode. Pacijenti koji nose prstenasti hromosom imaju različite fenotipove, u zavisnosti od stepena strukturnog preuređivanja. Za jednogodišnjeg dječak, koji je imao hipotoniju, blefarofimozu, ptozu, baburast nos, blagu psihomotornu retardaciju i epilepsiju, otkriveno je da ima mozaicizam hromosomskog prstena 14 i monosomiju 14. Njegov kariotip je opisan kao do sada neprijavljena monosomija XY, r(14)(p11.2q32.31 ili q32.2)[84]/45, XY –14[10]/46, XY, dic r(14)[6]. Njegovi napadi reagovali su dobro na fenobarbital. Ima izraženo zaostajanje u rastu, ali manje ozbiljne zastoje u mentalnom i motorinom razvoju od onih sa prstenastom hromosomom 14 opisanim u literaturi. Opisana su tri pacijenta sa epilepsijskim napadima i mozaicizmom prstenastog hromosoma 14 i monosomijom za hromozom 14. Pacijenti su bili 17-godišnji dječak, kariotip 46, XY, r(14)(p12q32.33)/45, XY, –14, dječak su dobi os sedam mjeseci, kariotip 46, XY, r(14)( p11.2q32.33)/45, XY, –14, i 10-mjesečni dječak, kariotip 46, XY, r(14)(p12q32.31)/45, XY,y –14. Kod prvog bolesnika uočena su mikrocefalija i alopecija. Međutim, pronađeno je nekoliko dismorfnih karakteristika tipskih za prstenasti hromosoma 14. Imao je složene parcijalne napade sa sekundarnom generalizacijom u dobi od tri mjeseca i imao je blagu motornu i intelektualnu invalidnost. Oba druga pacijenta imala su napade atonije, praćene buljenjem, okolousnu cijanozu] i respiratorni zastoj u dobi od sedam ili osam mjeseci. Oba su takođe pokazali blago zaostajanje u razvoju i imali su nekoliko manjih anomalija kompatibilnih sa prstenastim hromozomom 14. Interiktni šiljci su uočeni kod drugog pacijenta u desnoj potiljalnoj regiji, dok je interiktni encefalogram trećeg pacijenta pokazao sporadične šiljke u lijevoj centralnoj regiji. U sva tri slučaja, napadi su bili rezistentni na uobičajene antiepilepsijske lijekove.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ginsburg, David; Gelehrter, Thomas D.; Collins, Francis S. (1998). Principles of medical genetics. Baltimore: Williams & Wilkins. str. 169. ISBN 0-683-03445-6.
  2. ^ McConnell V, Derham R, McManus D, Morrison PJ (July 2004). "Mosaic monosomy 14: clinical features and recognizable facies". Clin. Dysmorphol. 13 (3): 155–60. doi:10.1097/01.mcd.0000126137.29572.59. PMID 15194951.
  3. ^ Cantú ES, Thomas IT, Frias JL (September 1989). "Unusual cytogenetic mosaicism involving chromosome 14 abnormalities in a child with an MR/MCA syndrome and abnormal pigmentation". Clin. Genet. 36 (3): 189–95. doi:10.1111/j.1399-0004.1989.tb03187.x. PMID 2676269.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]