Monosomija 18p–
| Monosomija 18p– (Parcijalna monosomija 18p) (de Grouchyjev sindrom tipa 1) | |
|---|---|
 In situ hibridizacija 18p (zelena) i 18q (crvena) sa subtelomernim sondama koje pokazuju deleciju 18p kod pacijenta sa De Grouchyjevim sindromom tip I (delecija 18p) | |
| Klasifikacija i vanjski resursi |
Monosomija 18p– je genetičko stanje uzrokovano delecijom cijelog ili dijela kratkog kraka (p kraka) hromosoma 18. Javlja se u oko 1/50.000 poroda.[1]
Znaci simptomi[uredi | uredi izvor]
.png)
Monosomija 18p– izaziva širok spektar medicinskih i razvojnih problema. Postoje značajne razlike u težini. Ova varijacija posljedica je varijabilnosti veličine delecije i tačaka prekida.[2]
Kongenitalne anomalije[uredi | uredi izvor]
Otprilike 10-15% osoba sa 18 godina ima holoprozencefaliju.
Otprilike 10% ljudi sa 18 godina ima urođenu srčanu anomaliju. Čini se da ne postoji određeni tip srčane mane povezana s delecijom kratkog kraka hromosoma 18. Kod novorođenčadi sa 18p–, zabilježeni defekt septuma, Fallotova tetralogija, dekstrokardija i koarktacija aorte
Nervne promjene[uredi | uredi izvor]
U skupini pogođenih, česta je hipotonija, a, iako neuobičajeni, zabilježeni su napadi. Distonija je dijagnosticirana i kod male manjine mladih odraslih. Također, privezana vrpca uočena je kod nekoliko ljudi sa 18p–.
Vid[uredi | uredi izvor]
Među sobama sa 18p–, prilično je ćesta ptoza. U mnogim slučajevima potrebna je hirurška korekcija. Refrakcijske greške, kao što su kratkovidnost, hipermetropija i astigmatizam, takođe su raširene. Strabizam zabilježen je kod novorođenčadi i djece. Nistagmus je prisutan i kod manjine pojedinaca.
Infekcije uha i sinusa[uredi | uredi izvor]
Djeca sa 18 godina imaju povećanu učestalost upale uha, što često zahtijeva postavljanje PE-cijevi.
Sluh[uredi | uredi izvor]
Konduktivni gubitak sluha može se javiti zbog otitis media.
Gastrointestinalni problemi[uredi | uredi izvor]
Hronični zatvor je česta pritužba u skupimi pogpđenih. Ostale zabilježene abnormalnosti abdomena uključuju ingvinalne kile; malrotacija crijeva i abnormalnosti slezene.
Genitourinarne promjene[uredi | uredi izvor]
Genitourinarne abnormalnosti nisu česte. Bilo je nekoliko slučajeva malog penisa i kriptorhidizma kod muškaraca i abnormalnosti maternice kod žena.
Ortopedija[uredi | uredi izvor]
Utvrđeno je nekoliko ortopenskih problema kod osoba sa 18 p–. Tu spadaju pes planus, krivo stopalo, skolioza i/ili kifoza, abnormalnosti grudnog koša, cubitus valgus, kongenitalna displazija kuka, spina bifida occulta i genu valgum.
Endokrinologija[uredi | uredi izvor]
Kod nekoliko pogođebih osoba zabilježen je nedostatak hormona rasta , iako ne sa istom frekvencijom kao kod distalne monosomije 18q–. Panhipopituitarizam i hipotireoza su dijagnosticirani kod nekolicine osoba. Također, ketonska hipoglikemija zabilježena je kod nekoliko osoba i obično se javlja oko treće godine.
Psihijatrija[uredi | uredi izvor]
U skupini pogođenih osoba, povećana je učestalost psihijatrijskih stanja. U jednoj studiji, dvije od tri osobe sa imale su anksiozni poremećaj, jedna od tri imale su poremećaj komunikacije, a 1/3 imala je poremećaj motornih sposobnosti i 1/3 imala je stereotipni poremećaj pokreta. Za potvrđivanje ovih nalaza potrebno je dodatno istraživanje sa većim brojem ispitanika.
Spoznaja i adaptivne vještine[uredi | uredi izvor]
Kognitivna sposobnost kod osoba sa 18p– varira u velikoj mjeri, a većina je u blagom do umjerenom opsegu oštećenja, iako postoje izvještaji o osobama s oštećenjima u ozbiljnom do dubokom rasponu. Ove osobe su možda imale holoprosencefaliju, koja je često povezana sa teškim oštećenjem.
Govorni deficiti su prilično česti u ovoj populaciji. Ekspresivni govor često zaostaje za ostalim razvojnim parametrima.
Dismorfologija[uredi | uredi izvor]
Uobičajene crte lica uključuju ravni i široki nosni most, epikantusne nabore, široka usta kratki gornjeusneni nabor, tanku donju usnu malu i blago povučenu brada tokom djetinjstva. Uši mogu biti nisko postavljene i okrenute pozadi. Stražnja linija vlasišta može biti niska.
Genetika[uredi | uredi izvor]
Monosomija 18p– opisuje se kao delecija kratkog kraka hromosoma 18.[1] Otprilike polovina ljudi s delecijama ima tačku prekida na centromerama. Smatra se da oni s njim imaju centromerne 18p–, a oni bez njih imaju centromerne 18p-.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Sumnja na abnormalnost hromosoma obično se javlja zbog prisustva kašnjenja u razvoju ili urođenih mana. Dijagnoza se obično postavlja analizom uzorka krvi. Rutinska analiza hromosoma ili kariotipa, obično se koristi za postavljanje inicijalne dijagnoze, iako se može izvršiti i pomoću analize mikromreže. Sve češće se analiza mikromreža koristi i za razjašnjavanje tačaka prekida. Prenatalna dijagnoza moguća je putem amniocenteze, biosijom horionskih resica.
MRI[uredi | uredi izvor]
Kod neke djece bez "klasične" holoprosencefalije, mikroforme holoprosencefalije mogu se primijetiti i na MRI, uključujući nedostajući olfaktorni trakt i bulbus i odsutni ili hipoplazijki corpus callosum.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Dosadašnje liječenje bilo je simptomatsko, što znači da je fokus na liječenju znakova i simptoma stanja čim se pojave. Kako bi se osigurala rana dijagnoza i liječenje, predlaže se da pogođene osobe prođu rutinske preglede zbog problema sa sluhom i vidom.
Imena[uredi | uredi izvor]
Poželjna terminologija za ovo stanje je 18p–. U prošlosti se to nazivalo djelimičnom monosomijom 18p, a rijetko i "de Grouchyjevim sindromom, tip 1".
Istraživanje[uredi | uredi izvor]
Sadašnje istraživanje fokusira na identifikaciju uloge gena na 18p u izazivanju znakova i simptoma povezanih s delecijama 18p. To će u konačnici omogućiti prediktivno genotipiziranje.
TGIF–mutacije i delecije ovog gena povezane su s holoprosencefalijom. Penetrantnost je nepotpuna, što znači da delecija jedne kopije ovog gena samo po sebi nije dovoljno da izazove holoprosencefaliju. Deset do petnaest posto pogođebih ljudi ima holoprosencefaliju, što sugerira da druge genetičke činjenice i činjenice iz okoline igraju ulogu u etiologiji holoprosencefalije kod ovih osoba.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Turleau, Catherine (2008). "Monosomy 18p". Orphanet Journal of Rare Diseases. 3 (1): 4. doi:10.1186/1750-1172-3-4. ISSN 1750-1172. PMC 2265258.
- ^ Hasi-Zogaj M, Sebold C, Heard P, Carter E, Soileau B, Hill A, Rupert D, Perry B, Atkinson S, O'Donnell L, Gelfond J, Lancaster J, Fox PT, Hale DE, Cody JD (2015). "A review of 18p deletions". Am J Med Genet C Semin Med Genet. 169 (3): 251–64. doi:10.1002/ajmg.c.31445. PMID 26250845.