Mount Sidley

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mount Sidley
Pogled iz zraka na Mt. Sidley s jugozapada
Najviša tačka
Visina4285 m
Istaknutost2517 m
Koordinate77°02′S 126°06′W / 77.033°S 126.100°W / -77.033; -126.100Koordinate: 77°02′S 126°06′W / 77.033°S 126.100°W / -77.033; -126.100
Geografija
LanacGorje Izvršnog komiteta
Geologija
Vrsta stijenaštitasti vulkan
Penjanje
Prvi usponBill Atkinson (11. januar 1990)

Mount Sidley je najviši vulkan na Antarktiku i stoga spada u grupu 7 vulkanskih vrhova. Visina mu je između 4181 i 4285 m.[1][2] To je veliki, uglavnom snijegom pokriveni štitasti vulkan koji je najviši i najmarkantniji od 5 vulkanskih vrhova koji čine Gorje Izvršnog komiteta u Zemlji Marie Byrd. Karakterizira ga spektakularna kaldera na južnoj strani široka 5 km[3], a nalazi se sjeveroistočno od Mount Waeschea u južnom dijelu gorja.

Otkrio ga je kontraadmiral Richard E. Byrd 18. novembra 1934. tokom leta avionom i imenovao po Mabelle E. Sidley, kćeri Williama Horlicka, koji je dao doprinos Byrdovoj antarktičkoj ekspediciji 1933-1935.[2] Uprkos svom statusu, ovaj vulkan prilično je nepoznat usljed izuzetno zabačene lokacije. Slabo je poznat čak i u svijetu planinarstva u poređenju sa daleko poznatijim Mount Erebusom, drugim najvišim antarktičkim vulkanom, koji se nalazi blizu američke i novozelandske baze na Rossovom ostrvu.

Prvi zabilježeni uspon na Mount Sidley ostvario je Novozelanđanin Bill Atkinson 11. januara 1990. dok je radio kao podrška Američkom antarktičkom programu (USAP).

Topografska karta Mt. Sidleya i Mt. Waeschea (razmjer 1:250.000)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Antarctica Ultra-Prominent Summits". peaklist.org. Pristupljeno 24. 12. 2013.
  2. ^ a b Geographic Names Information System: Mount Sidley, U.S. Geological Survey[mrtav link]
  3. ^ Kurt S. Panter, Philip R. Kyle i John L. Smellie (1997). "Petrogenesis of a Phonolite-Trachyte Succession at Mount Sidley, Marie Byrd Land, Antarctica". Journal of Petrology. 38 (9): 1225–1253. doi:10.1093/petroj/38.9.1225. Pristupljeno 24. 12. 2013.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Dodatni izvori[uredi | uredi izvor]