Muhamed i Reuf Kadić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Braća Muhamed i Reuf Kadić predstavljaju bosanskohercegovačke stvaraoce, koji među prvima uvode ideje moderne arhitekture u Sarajevu prije Drugog svjetskog rata.

Muhamed Kadić[uredi | uredi izvor]

Muhamed Kadić je rođen 1906. godine u Mostaru. Na Arhitektonski fakultet u Pragu upisao se 1926. godine, a godinu dana kasnije mu se pridružuje mlađi brat. U Pragu, kao mladi studenti, na bazi dostignuća kubizma i neoplasticizma, teže kreaciji slobodne i čiste geometrijske arhitektonske forme. Pored toga, društveno su angažirani, tako da zbog revolucionarne agitacije, Muhamed bio je protjeran iz Češke 1932. godine, a istovremeno mu je zabranjen povratak u domovinu. Promjenom političkih okolnosti, braća se vraćaju u Sarajevo.[1] Diplomirao je u Pragu tek 1939. godine.

Najveći dio radnog vijeka posvetio je planiranju i izgradnji industrijskih i poljoprivrednih objekata. Napisao je:

  • Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1967[2]

Dobitnik je nagrade ZAVNOBiH-a 1982. godine, Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva te nagrade "27. juli" 1978. god. Dopisnim članom Akademije nauka i umjetnosti BiH postao je 1973., a redovni dvije godine kasnije.

Reuf Kadić[uredi | uredi izvor]

Reuf Kadić je rođen 1908. godine u Sarajevu. Započeo je studij u Pragu 1927. godine, ali se, zajedno sa bratom, često vraćao u Sarajevo, gdje je radio za arhitektonske biroe zarađujući novac potreban za školovanje. Godine 1930. vlasti mu oduzimaju pasoš radi njegovih liberalnih političkih ideja.

Tokom studija je povremeno dolazio u Sarajevo i radio u građevinskom poduzeću ”Rad”, te do 1934. godine nakupio više od tri godine takvoga rada. Radio je na različitim gradilištima i sudjelovao u projektiranju gradske bolnice u Brčkom, općinskih ureda, stanova i zgrade carinarnice u Metkoviću, zgrade Deutz i Benau i kuće Radulović u Sarajevu, armirano-betonskih mostova u Bihaću, Tuzli i Mostaru. Također je sudjelovao u natječaju za projekt Palače Burze u Beogradu.

Nakon ponovnog izdavanja pasoša, odlazi u Prag gdje završava studij 1934. godine. U novembru 1935. godine počeo je raditi u Vakufskoj direkciji u Sarajevu i tada je projektovao i realizirao preko pedeset projekata. U periodu 1951-74. godine prestaje sa radom u Zemaljskom projektantskom zavodu i počinje sa pedagoškim radom u sarajevskoj Građevinskoj srednjoj tehničkoj školi.

Reuf Kadić je 1963. godine iz Građevinske srednje tehničke škole prešao u Energoinvest, u Službu za nadzor i investicije, a 1965. godine postaje direktor za kapitalnu izgradnju banjalučke Tvornice celuloze i viskoze. Po umirovljenju 1967. godine pa sve do iznenadne smrti 1974. godine, povremeno se bavio arhitekturom, uglavnom na reviziji/pregledu arhitektonskih projekata.[3]

Zgrada Penzionog fonda - Rad braće Kadić u stilu Moderne arhitekture

Arhitektonska ostvarenja[uredi | uredi izvor]

Godine 1940. braća Reuf i Muhamed Kadić osnivaju svoj samostalni projektantski studio u Sarajevu, pa zajedno učestvuju u razradi projekata. Ovaj studio je ostao aktivan do 1942. godine. Iste godine atelje braće Kadić je raspušten i oni sele u Dubrovnik. Tada privremeno obustavljaju svoju profesionalnu projektantsku karijeru do kraja II svjetskog rata.

Projektantski zavod Narodne Republike Bosne i Hercegovine u prvom poslijeratnom periodu ima važnu ulogu u projektiranju i izvođenju objekata u Sarajevu. Uglavnom okuplja projektante sa graditeljskim iskustvom. Okosnicu činili su Muhamed i Reuf Kadić, koji su svoje prethodno projektantsko iskustvo stavili u funkciju obnove.

Njihove građevine, koje karakteriziraju čiste funkcionalne forme, sačuvale su se do danas. Iza sebe su ostavili niz ostvarenja koja predstavljaju avangardu arhitektonskih djela.

Neboder JAT-a, arhitektonsko djelo Reufa Kadića, a po nekim izvorima zajedničko djelo dvojice braće Kadić
  • Uz ovaj objekat je i popularno nazvani Neboder JAT-a, oba po projektu Reufa Kadića.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2010.
  • Živorad Janković - Muhamed Kadić – život i djelo, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, Sarajevo.
  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Predrag Milošević - Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Foča: Prosvjeta, 1997.
  • Štraus, Ivan (1977). Nova bosanskohercegovačka arhitektura. Sarajevo : Svjetlost. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Architects - Braća Kadić
  2. ^ - M. Kadić, Bugilovića kuća u Tuzli
  3. ^ "Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini". Sarajevo, 2010. Arhivirano s originala, 3 Maj 2019. Pristupljeno 9. 2. 2017.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  4. ^ "Stambeno - poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana". Komisija za nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. [mrtav link]
  5. ^ "Stambeno poslovni objekat Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. [mrtav link]
  6. ^ "Zgrad Penzionog fonda u Sarajevu". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016. [mrtav link]
  7. ^ "Muhamed Kadić". Arhivirano s originala, 27 April 2019. Pristupljeno 27 April 2019.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć)
  8. ^ "Stambeni kompleks na Džidžikovcu". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016. [mrtav link]
  9. ^ "Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača u Mostaru". Arhivirano s originala, 17 Juli 2017. Pristupljeno 24 Maj 2018.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]