Mujo Demirović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ambox important.svg Ovaj članak sadrži dijelove koji liče na reklamu. Pomozite ga popraviti uklanjanjem promocionalnog sadržaja i neprikladnih vanjskih linkova, te dodajte sadržaj napisan s neutralnog gledišta.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Akademik prof.dr.sci Mujo Demirović, profesor emiritus. (25. april 1950, Klisa, općina Bihać) jest bosanskohercegovački sociolog, politolog i javni radnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mujo Demirović, sin Muhibe i Avde, rođen je 25. 04. 1950. godine u Klisi, općina Bihać. Osnovnu školu završio je u Kulen Vakufu. Istovremeno je učio svirati žičane instrumente. Muzičku naobrazbu je nastavio u učiteljskoj školi kod pedagoga Branke i Tatjane Smiljanić, roditelja primadone Radmile Smiljanić.

Po završetku osnovne škole završio je učiteljsku školu, te se zaposlio kao učitelj u osnovnoj školi u Orašcu, općina Bihać. Zbog nedostatka kadrova, predavao je matematiku i još neke predmete u višim razredima i istovremeno studirao vanredno psihologiju. Godine 1970-te upisao je Fakultet političkih nauka, odsjek politologija. Istovremeno je uz politologiju vanredno upisao i pravo. U toku studija sarađivao je sa prof. dr. Fuadom Muhićem, koji ga je predložio za asistenta. Pošto se tada razvijalo visoko školstvo u Bihaću; otvaranje više tehničke škole, na poziv dolazi u Bihać i od 01. 11. 1975. godine izabran je za predavača za Osnove marksizma. Do tada je bio rukovodilac Marksističkog centra u Bihaću. Godine 1976. odlazi na odsluženje vojnog roka u PŠRO Bileća, a zatim u Pančevo. Izbijanjem procesa u SR BiH, prihvata se funkcije predsjednika MOKASSRN. Osim toga bio je član GO SDP BiH, ali je podnio ostavku na članstvo i sve funkcije zbog neslaganja sa metodom rada rukovodstva. Na Općim izborima 2010. bio je kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kao predstavnik BPS. Od devet kandidata bio je sa 1,92% peti po broju osvojenih glasova.

Ratom u Bosni i Hercegovini|, jedan je od dobrovoljaca i organizatora otpora u Krajini, gdje obavlja odgovorne dužnosti u Armiji Republike BiH. Pored toga, 01. 111993. godine Vlada Republike BiH ga imenuje za dekana Više ekonomske škole u Bihaću, kao i predsjednika Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika.

Rad u višem i visokom obrazovanju[uredi | uredi izvor]

U visokom obrazovanju prošao je sva akademska zvanja, od asistenta, predavača više škole, do redovnog profesora. U toku svog dugogodišnjeg rada predavao je sociologiju (pravo obrazovanja), demokratiju i ljudska prava, suvremeni pravno politički sistemi, filozofiju, sociologiju religije, metodogiju naučno-istraživačkog rada, pravo lokalne i regionalne samouprave itd. Za većinu gore navedenih predmeta napisao je udžbenike a za ostale priredio izabrane tekstove, autorizirane skripte i predavanja. U povodu obilježavanja 20 godina Univerziteta 2017-te godine, Senat ga je na svečanoj sjednici izabrao za profesora emiritusa. Iste godine, Senat univerziteta izabrao ga je za akademika BANU.[1] Član je ANUBiH, odjeljenje društenih nauka odsjek sociologija.[potreban citat] U visokom obrazovanju obavljao je dužnosti prodekana i dekana u više mandata a kasnije prorektora, v.d. rektora i rektora.

Akademsko usavršavanje[uredi | uredi izvor]

Drugi u generaciji[potreban citat] 25.04.1983. godine magistrirao je na Interdisciplinarom studiju Univerziteta u Sarajevu na temu "Historijska nužnost različitih puteva izgradnje socijalizma" pod mentorstvom Fuada Muhića, i dobio zvanje magistra društvenih nauka. Po tadašnjim uvjetima izabran je za profesora više škole. Sa Fuadom Muhićem skicirao je okvirnu temu koja je tretirala socijaldemokraciju i vlast. Kao preduvjet da bi uradio takvu temu na Goetheovom institutu u Schwäbisch Hallu učio je njemački jezik u trajanju od četiri mjeseca gdje mu je lektor bio Walter Lenzko. Tamo se upoznaje sa relevantnom literaturom njemačke socijaldemokratije, posebno profesora Rikarda Leventala a imao je i priliku da razgovara sa socijaldemokratskom političarom Willijem Brandtom. Uspostavljanjem mira, na prijedlog akademika Omera Ibrahimagića kao mentora, isti je 16. 9. 1998. godine odbranio doktorsku disertaciju "Teorija i izvori srpske nacionalne politike prema Bosni i Bošnjacima" i stekao titulu doktor političkih nauka.

Objavljene knjige, udžbenici, naučni i stručni radovi[uredi | uredi izvor]

  1. Mujo Demirović „ Historijska nužnost različitih puteva izgradnje socijalizma“, magistarski rad, mentor prof.dr. Fuad Muhić
  2. Mujo Demirović „ Teorija i izvori srpske nacionalne politike prema Bosni i Bošnjacima“ , doktorska disertacija , mentor akademik Omer Ibrahimagić
  3. Mujo Demirović „ Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“ Ekonomski i pravni fakultet Univerziteta u Bihaću 1999.godine
  4. Mujo Demirović „Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“-drugo i dopunjeno izdanje, Grafičar Bihać,2016.godine
  5. Mujo Demirović i Enes Karić “Reis Džemaludin Čaušević - Prosvjetitelj i reformator”, izdavač, NIP “Ljiljan”, Sarajevo 2002. godine;
  6. Mujo Demirović – M. Hadžić, Hamdija Pozderac: Državnost i nacionalnost BiH, Pravni fakultet, Bihać 2008.
  7.  Mujo Demirović “Medicinska sociologija”, priredio Mujo Demirović , autori: Slaven Letica, Gordana Cerjan Letica, Mujo Demirović, izdavač Viša medicinska škola Univerziteta u Bihaću 2001. Godine
  8. Mujo Demirović i Slavo Kukić “Metodologija naučnoistraživačkog rada društvenih nauka“, izdavači Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru 2003. godine;
  9. Mujo Demirović: Monoteističke religije, Pedagoški fakultet, Bihać 2004.
  10. Mujo Demirović: Demokracija i ljudska prava, izbor tekstova, Pravni fakultet, Bihać 2005.
  11. Mujo Demirović – N. Veladžić, Sociologija, Pravni fakultet, Bihać 2006.
  12. Mujo Demirović (urednik): Pravo lokalne i regionalne samouprave, autori: Mujo Demirović, Josip Kregar, Mirko Pejanović, Jasmina Bešlagić, Nikola Findrik, Pravni fakultet, Bihać 2012.

Društvena priznanja[uredi | uredi izvor]

  1. Povelja Univerziteta u Bihaću, 2007.
  2. Zlatna značka Univerziteta u Bihaću, 2010.
  3. Zlatna značka Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću, 2010.
  4. Povelja Grada Bihaća «26. februar», 2007 – Najviše općinsko priznanje.
  5. Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu kao student i 2002.godine kao ministar
  6. Zlatna značka Univerziteta u Ljubljani
  7. Pištolj komandanta

Funkcije[uredi | uredi izvor]

  1. Profesor visitor, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu
  2. Član Aktiva predavača postdiplomskih studija, Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu
  3. Recenzent Europskog doktorskog studija, Pravni fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayer, Osijek, 2011.
  4. Član ekspretne radne grupe, Strategija razvoja naučno istraživačkog rada u FBiH.

Za dvadesetogodišnjicu Unoiverziteta u Bihaću, Senat je donio odluku da se isti promovira u pofesora emeritusa. Prof. Demirović je obavljao odgovorne funkcije u nastavi, kao što su dekan Više ekonomske škole u dva mandata, rektor Univerziteta u Bihaću u dva mandata, kao i prorektor u dva mandata. Istovremeno, u periodu 2001-2003. godine bio je ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH. Osnivač je dvije fondacije za kulturu (Fondacija za filmsku umjetnost i izdavaštvo, kao i osnivanje Inicijalnog fonda za stipendiranje magistara i studenata). Kao ministar inicirao i finansirao je izradu prvog bukvara na romskom jeziku. Nije član nijedne političke stranke. Na lični zahtjev 2014. godine je penzionisan mada nije prestao sa akademskim i naučnim angažmanom i radom. Njegova biografija objavljena u ediciji „Ko je ko u bošnjaka“, izdavač: Vijeće Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca kao i u ediciji biografskog leksikona „Ko je ko u Bosni i Hercegovini“, Mujo Demirović, poznati politilog, sociolog i javni radnik.

Galerija[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Članovi BANU