Islamski svijet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Muslimanski svijet)
Procentualni udio muslimanskog stanovništva u svijetu (Pew Research Center, 2014.)

Islamski svijet, muslimanski svijet ili ummet (arapski: أمة (ummah) - nacija ili društvo) je široko korišten termin sa nekoliko različitih značenja. U religioznom smislu, pripadnici islamskog svijeta su osobe koje se pridržavaju islamskog učenja tj. muslimani. U kulturološkom smislu, muslimanski svijet se odnosi na islamsku civilizaciju i pripadnike te civilizacije, muslimane. U modernom geopolitičkom smislu, termin islamske nacije obično se odnosi na područja kao što su: države, regije, okruzi, odnosno gradovi, sa kolektivno većinskim muslimanskim stanovništvom.

Prema podacima iz 2010. godine, više od 1,6 milijardi ljudi ili oko 23,4% svjetske populacije su muslimani. [1] Procentualno po svjetskim regionima, muslimani čine sljedeći udio u ukupnom stanovništvu: oko 24,8% u Aziji-Okeaniji[2], 91,2% u regionu Bliski istok-Sjeverna Afrika,[3] 29.6% u subsaharskoj Africi,[4] oko 6,0% u Evropa,[5] i oko 0,6% u Sjevernoj Americi i Južnoj Americi.[6][7]

Većina muslimana su pripadnici jedne od dvije denominacije: suniti (75–90%)[8] i šiiti (10–20%)[9], iako se u velikom istraživanju oko 25% ispitanika nije svrstalo ni u jedan pravac u islamu već se identifikalo samo kao musliman.[10] Otprilike 13% muslimana živi u Indoneziji,[11] najmnogoljudnijoj državi sa većinskom muslimanskom populacijom, 31% muslimana živi u Južnoj Aziji,[12] regiji sa najbrojnijom populacijom muslimana u svijetu[13], 20% na Bliskom Istoku – Sjevernoj Africi[14], gdje je islam dominantna religija[15] i 15% u supsaharskoj i zapadnoj Africi.[16] Muslimani su velika većina u srednjoj Aziji,[17] većina na Kavkazu[18][19] a rasprostranjeni su i u jugoistočnoj Aziji.[20] Indija je država s najvećim brojem muslimanskog stanovništva izvan zemalja sa većinskom muslimanskom populacijom s oko 200 miliona muslimana.[21] Znatne muslimanske zajednice postoje i u Islam u AmerikamaAmerici, Kini, Evropi i Rusiji.[22][23] Islam je najbrže rastuća velika religija na svijetu.[24][25][26]

Historija[uredi | uredi izvor]

Tabula Rogeriana, izrađena od strane arapskog geografa i kartografa Muhameda El-Idrisija 1154. godine, jedna je od najnaprednijih drevnih mapa svijeta. El-Idrisi je također pisao o različitim muslimanskim zajednicama koje je pronašao u raznim zemljama
Glavni članak: Historija islama

Historija islama je kako historija samog islama kao religije, također i islama kao svojevrsnog kulturnog, društvenog ili političkog svjetskog fenomena. Islam je nastao na Arabijskom poluostrvu, početkom 7. vijeka, objavom Kur'ana Muhammedu u mjesecu ramazanu. Za vrijeme Rašidunskog halifata islam se brzo proširio poluostrvom i susjednim zemljama a samo 100 godina nakon poslanikove smrti islamska država obuhvatala je teritoriju od Španije na zapadu preko južne Italije, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka do Centralne Azije na istoku.

Nakon Muhammedove smrti 632. godine, njegovi nasljednici (halife) nastavili su voditi muslimansku zajednicu na osnovu njegovih učenja i smjernica iz Kur'ana. Većina muslimana smatra da su prva četiri nasljednika pravilno vođeni ili Rašidun te otuda i naziv tog perioda Pravedni halifat. Osvajanja koja su se desila tokom Pravednog halifata proširila su islam izvan Arapskog poluostrva a koji se protezao od sjeverozapada Indije, preko srednje Azije, Bliskog Istoka, Sjeverne Afrike, južne Italije i Iberijskog poluostrva, do Pirineja. Arapski muslimani, međutim, nisu bili u stanju osvojiti čitavo kršćansko bizantijsko carstvo u Maloj Aziji. Uspešni Emevijski halifat pokušao je dvije neuspele opsade Carigrada, 674. do 678.i 717/718. U međuvremenu, muslimanska zajednica se razdvojila na dva suparnička, sunitska i šiitska pravca nakon ubistva trećeg od pravednih halifa Osmana 656. godine, što je rezultiralo krizom podjele koja nikada nije riješena. Fitne, tj. smutnje koje su uslijedile i Abasidska revolucija (746–750) također su definitivno uništili političko jedinstvo muslimana koji su od tada naseljavali više država. Vladavinu Gaznavida naslijedilo je Guridsko Carstvo čija se vladavina pod vodstvom Muhammeda bin Bahtijara Khaljija proširila sve do Bengala, gdje su indijski propagatori islama postigli svoj najveći uspjeh u pogledu da've i broja prelazaka u islam. Kutbajdin Ajbak osvojio je Delhi 1206. godine i započeo vladavinu unutar novoosnovanog Delhijskog sultanata, uzastopni niz dinastija koje su sintetizovale indijsku civilizaciju sa širom komercijalnom i kulturnom mrežom Afrike i Evroazije uveliko su povećale demografski i ekonomski rast u Indiji i odvratile upad Mongola u prosperitetnu Indogangetsku ravnicu i ustoličile jednu od rijetkih muslimanskih vladarica, Raziju Sultanu. Istaknule su se velike imperije u kojima dominiraju muslimani, poput Abasida, Fatimida, Almoravida, Seljdžuka, Ajurana, Adalskog sultanata i Warsangalija u Somaliji, Mogulskog Carstva na indijskom potkontinentu (Indija, Bangladeš, Afganistan itd.), Safavida u Perziji i Osmanlija u Anadoliji, bili su među najuticajnim i najuglednim silama u historiji.

Kolonijalizam 19. i dekolonizacija 20. vijeka rezultirali su s nekoliko nezavisnih država sa muslimanskom većinom širom svijeta, sa stavovima i političkim uticajima koji su islamu dopali i koji su znatno drugačiji od jedne do druge države u kojoj su muslimani većina. Muslimanski narodi u tim državama su se vrtili oko pitanja kompatibilnosti islama s drugim ideološkim konceptima kao što su sekularizam, nacionalizam (posebno arapski nacionalizam i panarabizam, nasuprot panislamizmu), socijalizam, demokratija (Islamska demokratija), republikanizam (Islamska republika), liberalizam i progresivizam, feminizam, kapitalizam i dr.

Klasična kultura[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Zlatno doba islama

Termin Zlatno doba islama se pripisuje razdoblju u historiji u kojem su cvjetali nauka, kultura uz sveopći ekonomski razvoj, na područjima gdje su muslimani činili većinu stanovništva.[27][28] Tradicionalno se smatra da je period zlatnog doba započelo za vrijeme vladavine petog abasidskog halife Haruna er-Rašida (786. – 809) uspostavljanjem Kuće mudrosti u Bagdadu, gde su učenjaci iz raznih dijelova svijeta pokušali da okupe i prevedu sve poznato svjetsko znanje na arapski jezik. To doba procvjeta islamskog svijeta, prema većini historičara, završilo je propadanjem abasidskog halifata uslijed mongolskih invazija i pustošenja Bagdada 1258.[29] Na Abaside su utjecali kur'anske naredbe i hadisi, poput one da je tinta učenjaka vrjednija od krvi šehida koja je naglasila vrijednost znanja. Tadašnji glavni islamski gradovi kao što su Bagdad, Kairo i Kordoba postali su glavni intelektualni centri za nauku, filozofiju, medicinu i obrazovanje.[30] U tom periodu muslimanski svijet je bio skup kultura; prikupljali su i usavršavali znanje stečeno iz starih grčkih, rimskih, perzijskih, kineskih, indijskih, egipatskih i feničanskih civilizacija.[31]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Islam je po broju pripadnika druga religija na svijetu. Prema studiji iz 2010. godine, objavljene u januaru 2011.,[32] 1,57 milijardi ljudi se izjašnjava kao muslimani što čini više od 23% svjetske populacije.[33] Prema Pew Research Center-u u 2010. godini bilo je 49 država sa većinski muslimanskim stanovništvom.

Države sa najbrojnijom muslimanskom populacijom[uredi | uredi izvor]

Izuzev Indije, Nigerije, Etiopije, Kine i Rusije u svim sljedećim nabrojanim državama muslimani čine većinu.

Muslimani također nastanjavaju i imaju službeni status u sljedećim državama i područjima:

Sjeverna Afrika: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Sudan;
Sjeveroistočna Afrika: Somalija, Somaliland (de facto država), Eritreja, Etiopija i Džibuti;
Zapadna Afrika: Mali, Senegal, Gambija, Gvineja, Gvineja Bisau, Burkina Faso, Sijera Leone, Niger i Nigerija.
Centralna Azija: Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Xinjiang (Kina)
Jugozapadna Azija: arapske države kao što su Saudijska Arabija, Irak, Oman, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i nearapske države kao što su Turska, Sjeverni Kipar i Iran.
Južna Azija: Afganistan, Pakistan, Bangladeš i Maldivi
Jugoistočna Azija: Indonezija, Brunej i Malezija
Istočna Azija: dijelovi Kine (Ningxia)
Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo, dijelovi Rusije (Sjeverni Kavkaz i Regija Volga) i Ukrajine (posebno na Krimu)

Demografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Jakartu, Indonezija. Ova zemlja ima najbrojniju muslimansku populaciju na svijetu

Oko 23% svjetske populacije su muslimani. Prema trenutnim procjenama broj muslimana u svijetu iznosi oko 1,6 milijardi. Muslimani su većinsko stanovništvo u 49 država i govore stotinama jezika (preko četrdeset jezika govori se samo u Iranu), a dolaze iz različitih etničkih skupina. Glavni jezici kojima govore muslimani uključuju: arapski, urdu, bengalski, pandžabski, malajski, javanski, sudanski, svahili, hausa, fula, berberski, tuareški, somalijski, albanski, bosanski, ruski, turski, azerbejdžanski, kazaški, uzbečki, tatarski, perzijski, paštu, belučki, sindski, kašmirski i mnogi drugi jezici.

Religija[uredi | uredi izvor]

Dva glavna pravca u islamu su sunitski i šiitski islam. Veliku većinu muslimana u svijetu čine suniti i to između 87 i 90 procenata.[36]

Šiiti i pripadnici ostalih pravaca u islamu sačinjavaju oko 10-13% od ukupnog muslimanskog stanovništva.

10 država s najvećim procentom šiitskih muslimana su: Iran (93%), Azerbejdžan (61%), Irak (55%), Jemen (36%), Liban (27%),[37] Pakistan (25%), Sirija (17%), Turska (15%), Afganistan (15%) i Indija (2,7%).[38]

Geografska distribucija[uredi | uredi izvor]

U islamu postoje različite pravne škole, tj. škole fikha tako da danas unutar sunitskog islama postoje četiri takve škole odnosno mezheba:

Glavni mezhebi i njihova distribucija po muslimanskim zemaljama
Mapa glavnih denominacija i religija svijeta

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Avaz Twist Tower u Sarajevu
Petronas Towers u Kuala Lumpuru

Glavne ekonomije islamskog svijeta sastoje se od pojedinih ekonomskih sistema zapadne Azije, Južne Azije, jugoistočne Azije, glavnine ekonomija Bliskog istoka, Sjeverne i Zapadne Afrike.[39]

Islamska ekonomija zabranjuje lihvarenje dok se u većini muslimanskih zemalja koristi zapadno bankarstvo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Budućnost globalne muslimanske populacije Pristupljeno 7. juna 2015.
  2. ^ Azijsko-pacifički region Pristupljeno 7. juna 2015.
  3. ^ Region B. - S. Afrika Pristupljeno 7. juna 2015.
  4. ^ Subsaharska Afrika Pristupljeno 7. juna 2015.
  5. ^ Muslimansko stanovništvo Evrope Pristupljeno 7. juna 2015.
  6. ^ Muslimansko stanovništvo Amerika Pristupljeno 7. juna 2015.
  7. ^ Prvi put u historiji broj muslimana veći od broja katolika - http://www.theguardian.com/ 31. 03. 2008. Pristupljeno 7. juna 2015.
  8. ^ * "Mapping the Global Muslim Population: A Report on the Size and Distribution of the World's Muslim Population". Pew Research Center. 7. 10. 2009. Pristupljeno 24. 9. 2013. Of the total Muslim population, 10–13% are Shia Muslims and 87–90% are Sunni Muslims.
  9. ^ See
    • "Shiʿi". Encyclopædia Britannica Online. 4. 10. 2019. Pristupljeno 30. 9. 2019. In the early 21st century some 10–13 percent of the world’s 1.6 billion Muslims were Shiʿi.
    • "Mapping the Global Muslim Population: A Report on the Size and Distribution of the World's Muslim Population". Pew Research Center. 7. 10. 2009. Pristupljeno 24. 9. 2013. The Pew Forum's estimate of the Shia population (10–13%) is in keeping with previous estimates, which generally have been in the range of 10–15%. Some previous estimates, however, have placed the number of Shias at nearly 20% of the world's Muslim population.
    • "Shia". Berkley Center for Religion, Peace, and World Affairs. Arhivirano s originala, 15. 12. 2012. Pristupljeno 5. 12. 2011. Shi'a Islam is the second largest branch of the tradition, with up to 200 million followers who comprise around 15% of all Muslims worldwide...
    • Jalil Roshandel (2011). Iran, Israel and the United States. Praeger Security International. str. 15. The majority of the world's Islamic population, which is Sunni, accounts for over 75 percent of the Islamic population; the other 10 to 20 percent is Shia.
  10. ^ Lugo, Luis; Cooperman, Alan (9. 8. 2012). "The World's Muslims: Unity and Diversity - Preface". Pew Reseach Center. Pristupljeno 8. 3. 2020.
  11. ^ "10 Countries With the Largest Muslim Populations, 2010 and 2050date=2. 4. 2015". Pew Research Center's Religion & Public Life Project. Pristupljeno 7. 2. 2017.
  12. ^ Pechilis, Karen; Raj, Selva J. (2013). South Asian Religions: Tradition and Today (jezik: engleski). Routledge. str. 193. ISBN 9780415448512.
  13. ^ Diplomat, Akhilesh Pillalamarri, The. "How South Asia Will Save Global Islam". The Diplomat (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2017.
  14. ^ "Middle East-North Africa Overview". Pew Research Center's Religion & Public Life Project (jezik: engleski). 7. 10. 2009. Pristupljeno 18. 1. 2018.
  15. ^ "Region: Middle East-North Africa". The Future of the Global Muslim Population. Pew Research Center. 27. 1. 2011. Pristupljeno 22. 12. 2011.
  16. ^ "Region: Sub-Saharan Africa". The Future of the Global Muslim Population. Pew Research Center. 27. 1. 2011. Pristupljeno 22. 12. 2011.
  17. ^ Rowland, Richard H. "CENTRAL ASIA ii. Demography" (jezik: engleski). str. 161–164. Pristupljeno 25. 5. 2017. Nepoznati parametar |encyclopedia= zanemaren (pomoć)
  18. ^ "Middle East :: Azerbaijan — The World Factbook - Central Intelligence Agency". www.cia.gov. Arhivirano s originala, 9. 7. 2016. Pristupljeno 1. 12. 2019.
  19. ^ "The Many Languages of Islam in the Caucasus". Eurasianet (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 12. 2019.
  20. ^ Yusuf, Imtiyaz. "The Middle East and Muslim Southeast Asia: Implications of the Arab Spring". Oxford Islamic Studies. Arhivirano s originala, 20. 3. 2017.
  21. ^ "India invited as 'Guest of Honour' to OIC meet, Sushma Swaraj to attend". @businessline.
  22. ^ "Muslim Population by Country". The Future of the Global Muslim Population. Pew Research Center. Arhivirano s originala, 9. 2. 2011. Pristupljeno 22. 12. 2011.
  23. ^ "Islam in Russia". www.aljazeera.com. Arhivirano s originala, 11. 1. 2019. Pristupljeno 28. 12. 2021.
  24. ^ "Main Factors Driving Population Growth". Pew Research Center's Religion & Public Life Project (jezik: engleski). 2. 4. 2015. Pristupljeno 23. 10. 2018.
  25. ^ Burke, Daniel (4. 4. 2015). "The world's fastest-growing religion is ..." CNN. Pristupljeno 18. 4. 2015.
  26. ^ Lippman, Thomas W. (7. 4. 2008). "No God But God". U.S. News & World Report. Pristupljeno 24. 9. 2013. Islam is the youngest, the fastest growing, and in many ways the least complicated of the world's great monotheistic faiths. It is based on its own holy book, but it is also a direct descendant of Judaism and Christianity, incorporating some of the teachings of those religions—modifying some and rejecting others.
  27. ^ George Saliba (1994), A History of Arabic Astronomy: Planetary Theories During the Golden Age of Islam, pp. 245, 250, 256–7. New York University Press, ISBN 0-8147-8023-7.
  28. ^ King, David A. (1983). "The Astronomy of the Mamluks". Isis. 74 (4): 531–555. doi:10.1086/353360.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  29. ^ Islamic Radicalism and Multicultural Politics. Taylor & Francis. 1. 3. 2011. str. 9. ISBN 978-1-136-95960-8. Pristupljeno 26. 8. 2012.
  30. ^ George Saliba (juli 1995). A History of Arabic Astronomy: Planetary Theories During the Golden Age of Islam. ISBN 9780814780237. Pristupljeno 24. 10. 2012.
  31. ^ Vartan Gregorian, "Islam: A Mosaic, Not a Monolith", Brookings Institution Press, 2003, pp. 26–38 ISBN 0-8157-3283-X
  32. ^ Muslimansko stanovništvo po državama Pristupljeno 7. juna 2015.
  33. ^ Previranja u svijetu islama Pristupljeno 7. juna 2015.
  34. ^ "Penduduk Menurut Wilayah dan Agama yang Dianut" [Populacija po regionima]. Sensus Penduduk 2010. Jakarta, Indonesia: Badan Pusat Statistik. 15. 5. 2010. Muslimani 207176162 (87.18%), Kršćani 16528513 (6.96), Hinduisti 4012116 (1.69), Budisti 1703254 (0.72), Konfučijisti 117091 (0.05), Ostali 299617 (0.13) Ukupno 237641326
  35. ^ "Sudan Overview". http://www.sd.undp.org/. Arhivirano s originala, 5. 6. 2012. Pristupljeno 7. 6. 2015. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)
  36. ^ Globalna muslimanska populacija Pristupljeno 8. juna 2015.
  37. ^ Religijske slobode Pristupljeno 8. juna 2015.
  38. ^ Najveće šiitske zajednice Arhivirano 7. 7. 2010. na Wayback Machine Pristupljeno 8. juna 2015.
  39. ^ Including Islamic states, Secular states, Nations with state religions, and those nations with no declaration that have a notable Islamic religious majority as percentage of the population.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Islamski_svijet&oldid=3506221"