Mutnik (Cazin)

Mutnik se spominje od XIV vijeka kada je bio u posjedu knezova Gusić-Kirjaković. Ugarski kralj Žigmund Luksemburški 1430. godine poklonio je kraljevski kastel Mutnik Jurju Turku. Kralj Vladislav ga je 1491. godine dao Zagrebačkoj županiji, a početkom XVI vijeka došaoje u posjed Ivana Karlovića. Ovaj ga je prema ugovoru iz 1509. godine, u slučaju svoje smrti, ustupio knezovima Zrinskim. Nakon toga spominje se još 1522, 1526-1531, 1544, 1551. i dalje.

Osmanlije su ga prvi put zauzeli 1553, a zatim 1577. godine. Iako je 1625. godine odlučeno da ostane pust, Turci su ga naselili 1635. godine. General Herberstein ga je zajedno sa obližnjim gradovima 1685. godine spalio. Pripadao je Bihaćkoj kapetaniji, a ubrzo poslije 1838. je napušten. Prema podatku iz 1834. godine bio je u ruševnom stanju. Utvrđenje se sastojalo od pravilnog, skoro kvadratnog obora i polukružne istaknute kule na sjevernom uglu. Obor je imao približne dimenzije 25 x 25 m, a vanjski promjer polukružne kule iznosio je oko 7 m. Debljina zida obora i kule bila je oko 1 m. Na južnoj i istočnoj strani zid obora je nestao. Geometrijski pravilna osnova utvrđenja je karakteristična za gradove Cazinske Krajine.

Utvrda je smještena na zaravni brežuljka iznad potoka Mutnice uz cestu Cazin - Tržac, sjeverno od Bihaća, a sačuvani su mu oskudni ostaci. Za Cazinsku Krajinu Mutnik je važio kao vrlo malen grad, te je sačuvana u narodu pošalica u dvije varijante:

Ko nije grada vidio i Mutniku se čudi", "ko nije Bišća vidio i Mutniku se čudi.

Literatura

• Husref Redžić, Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini, Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.