Muzika u Bosni i Hercegovini

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju koja se i danas njeguje. Narodna muzika Bosne i Hercegovine je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Značajan utjecaj na bosanskohercegovačku narodnu muzičku tradiciju je imala orijentalna Islamska civilizacija kroz Osmanlije. Proces akulturacije je trajao intenzivno skoro četiri vijeka, a tragovi su jasno vidljivi i danas kroz razne oblike izražavanja narodne muzike. To se prvenstveno odnosi na korištenje nekih vrsta puhačkih instrumenata i žičanih instrumenata sa dugim vratom u obliku lutnje poznatih u narodu pod zajedničkim imenom tambura. Poznate su i pjesme koje su se pjevale uz istovremeno okretanje tepsije (tepsijanje), vjenčane pjesme koje se odnose na običaj "knivanje" mlade, gradske ljubavne pjesme - sevdalinke, sefardske romanse na ladino jeziku, kao i melodijsko-poetske oblike islamske, katoličke i pravoslavne duhovne muzike. Tokom Austro-ugarske vladavine od (1878-1914) dat je evropski pečat i duh zapadne civilizacije orijentalnom načinu života - kulturnim obrazcima nastalim kao mješavina između srednjovjekovne bosanske tradicije i orijentalne islamske civilizacije. Rezultat tih "susreta" je vidljiv u arhitekturi i drugim umjetnostima koje čine temelj modernog bosanskohercegovačkog društva. Uporedo s narodnom muzikom, zadnjih su se decenija u Bosni i Hercegovini razvili i novi muzički žanrovi (pop, šlager, šansona, jazz, rock and roll, heavy metal, hip hop, house, techno). Muzika u BiH se može podijeliti u nekoliko kategorija.

Izvorna narodna muzika

Sevdalinka

Glavni članak: Sevdalinka

Sevdalinka je tradicionalna bosanska pjesma i zaštitni znak bosanskog kulturnog miljea. Nastala je u osmansko doba, kada je kod Bošnjaka sa orijentalnim načinom života i islamom došla i izrazita karakterizacija među polovima. U ovom okružju nastaju prve sevdalinke, ljubavne pjesme, uglavnom melanholičnog i sjetnog raspoloženja (sevdah = ljubav). S vremenom sevdalinke postaju pjesme u kojima se nepoznati narodni pjesnik dotiče i važnijih historijskih zbivanja, ali i trenutaka iz bosanske svakodnevnice. Sevdalinke se kao tekstualno-muzički žanr prvobitno nisu zapisivale, nego su se prenosile s koljena na koljeno, te su stoga moguće dvije ili više (tekstualnih) verzija jedne pjesme. One su se pjevale na skoro svim važnijim događajima, a izvodile su se obično uz narodne muzičke instrumente saz i/ili šargiju.

Od svih izvođača tradicionalne pjesme u Bosni i Hercegovini najviše se ističu interpretatori tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reuniona", te Jadranka Stojaković i Nedžad Imamović.

Ganga

Glavni članak: Ganga

Ganga je vrsta pjevanja koja je nastala u seoskim područjima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Najčešće se pjeva u područjima Hercegovine i Dalmacije, a može se čuti u Lici, Karlovcu i seoskim područjima zapadne Crne Gore. Ganga je napjev, jedan od načina na koji se u Hercegovini pjevaju izvorne narodne pjesme. To je vrsta melodije kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu. Sve izvorne pjesme sa područja Hercegovine i šire svrstavaju se pod pojam gange, iako se na drugi način pjevaju. [1]

Prema riječima Dr. Jove Radoša:

lepota i draž ganga pesme je u tome što je nju teško shvatiti "spolja", ona se može pojmiti samo "iznutra", putem tajanstvene metafizičke veze sa precima. U njoj se ispoljava neprikosnovena sloboda čiji je izraz dat u njenoj gromoglasnosti.

[2]

U Grudama se održava Ganga fest koji okuplja brojne izvođače gange s prostora Hercegovine i Imotske krajine. [3]

Tepsijanje

Glavni članak: Tepsijanje

Tepsijanje u Bosni i Hercegovini spada kao dio balkanskog folklora. To je starinski način pjevanja narodnih pjesama uz okretanje okrugle i plitke bakrene tepsije. Tepsijanje se izvodi tako što se tepsija uspravno postavi na sofru (siniju) ili na pod, pa joj se u početku desnom rukom da snažan zamah, dok se kasnije samo lakšim pokretima održava kovitlanje. Radi ritmičkog zveckanja na ruci kojom se okreće tepsija, nalazi se po nekoliko prstenova ili svežanj ključeva. Tepsijanje izvode djevojke ili mlađe žene, a nekada su to radili i muškarci. Pjeva djevojka koja okreće tepsiju ili njena drugarica, a pjesmu može izvoditi i po nekoliko djevojaka. Uz tepsiju se najčešće pjevalo u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori, Kosovu i u Srbiji. Kod muslimanskog dijela stanovništva u BiH tepsijanje se izvodilo na svadbama i sunnetlucima, a kod pravoslavnog stanovništva u BiH, Srbiji i Crnoj Gori na slavama, sijelima, krštenjima i u jesen kada se smire jesenski radovi. Iako je tepsijanje na naše prostore došlo sa Turcima, ono je prihvaćeno od većine naroda na Balkanu. [4]

Sefardska muzika

Glavni članak: Sefarska muzika

Sefardska muzika nastala je kao spoj španske tradicije koju su Jevreji kao kulturno naslijeđe ponijeli sa sobom tokom progona u 15. vijeku, te orijentalnih uticaja na teritorijama na kojima su se naselili. Odlikuje se svojom melodioznošću, ljepotom i jedinstvenom ladino poezijom na kojoj se zasnivaju, a sefardske romanse zauzimaju važno mjesto u muzičkoj tradiciji bosanskohercegovačkih gradova. Dolazak Austro-Ugarske i Aškenaza u BiH donio je sa sobom čitavu jednu lepezu uticaja na kulturu naše zemlje - od muzike, arhitekture, pa do samog načina življenja. U muzici to je posebno uočljivo u upotrebi novih muzičkih instrumenata kao što su: klarinet, harmonika, violina i drugi. To se odrazilo i na ovu vrstu muzike koja je dio suživota kultura i tradicija koje se isprepliċu stvarajuċi jedno novo kulturno blago. Jedan od poznatih primjera ovog kulturnog ispreplitanja je i pjesma Kad ja pođoh na Bembašu u kojoj se na staru sefardsku melodiju divno uklopio tekst na našem jeziku. Mali je broj 'kazivača' tj. prenosilaca ove usmene tradicije, ladino pjesmama u našoj zemlji, a jedna od najpoznatijih je Flory Jagoda koja dans živi u SAD-a. [5] Upravo ova rođena sarajka je najpoznatija svjetska interpretatorka sefardskih-ladino romansi. Flory Jagoda je i višestruko nagrađivana, a 2002. godine je primila nagradu za životno djelo koje dodjeljuje američki National Heritage Fellowship and the National Endowment for the Arts, upravo zahvaljujući njenoj posvećenosti prenošenju tradicije Ladino muzike. Nastupala je i na koncertu u okviru Baščaršijskih noći. [6]

Povodom obilježavanje 450 godina od dolaska Sefarda u Bosnu i Hercegovinu Ambasade Kraljevine Španije u BiH je ove godine u sarajevskoj Vijećnici organizovala koncert Mare Aranda, jedne od vodećih španskih pjevača. Mara Aranda se profilisala kao vrsna interpretatorka sefardske muzike. Po njenim riječima:

Srž sefardske muzike je priča o duši, o osjećanjima koje svaki čovjek prepoznaje. U pjesmama se pripovijedaju pozitivni i tužni događaji, o rođenju djeteta, vjenčanju, pa i smrti. Bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest, svako prepozna srž ove muzike.

[7] Za ovu vrstu muzike u BiH značajan je i Atilla Aksoj iz Mostara koji godinama djeluje kao producent, kompozitor, gitarista, bubnjar, sazlija i pjevač, a poznat je i kao borac za očuvanje sefardske muzike i ladino jezika na ovim prostorima. Od 2008. godine zajedno s Vladimirom Mićkovićem u duetu "Arkul" promovira sefardske pjesme koje su bile objavljene na njihovim albumima "L'amor" i "Il Bastidor". [8]

Romska muzika

Narodna muzika u Bosni i Hercegovini nakon 1945

Tokom 1970-ih muzički krajolik Bosne i Hercegovine sve je više pod utjecajem tzv. narodne muzike, koja je uz pratnju harmonike i nerijetko velikog ansambla na tren osvojila uglavnom ruralne i manje obrazovane dijelove stanovništva zemlje. Narodne pjesme su se sprva još i orijentirale prema sevdalinci, koja je bila neka vrsta rodonačelnika, ali s komercijalizacijom ove vrste muzike i pojavom turbo folka iz Srbije narodna muzika neminovno gubi na kvalitetu, potencirajući umjesto (prvu) "klasu" tek (jeftinu) "masu". Narodna muzika može se podijeliti u dvije kategorije:

Narodna muzika, tzv. novokomponovana muzika ili jednostavno folk (njem. Volk - narod) naziv je muzičkog žanra koji se u Bosni pojavio tokom 1970-ih, a znatnije proširio u narednih 20-ak godina, da bi u potpunosti preuzeo primat na muzičkoj sceni. Ovo je svojevrstan oblik tzv. narodne muzike, koji se još aktivno oslanjao na tradicionalnu sevdalinku. Autori kompozicija bila su poznata imena domaće muzičke scene, a tekstovi su, baš kao i u sevdalinkama, bili uglavnom ljubavnog ili domoljubnog/lokalpatriotskog karaktera, u kojima se slavila Bosna i život njenih gradova. Pjesme su se izvodile uz veliki ansambl narodnih instrumenata, gdje je harmonika imala glavnu ulogu. Slušajući danas te prvobitne pjesme narodne, novokomponovane muzike iz 1970-ih, stiče se dojam kako se radi o klasičnoj (narodnoj) šansoni, gdje su autor i izvođač pazili na svaki detalj: od muzike, teksta i aranžmana, preko izbora ansambla i pratećih vokala, do same izvedbe izvođača. Procvatu i općem prihvatanju narodne muzike u društvu pridonijeli su ne samo diskografska industrija sa "SarajevoDiskom" na čelu, nego i domaći festivali narodne muzike na Ilidži i u Vogošći, te program Radiotelevizije Sarajevo, sa emisijama poput "U đul-bašči", "Filigran" i druge. Narodna i tradicionalna muzika, uz koju je išao i (plesni) folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orijentalne muzike, čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike danas čine: Halid Bešlić, Haris Džinović, Hanka Paldum, Fahreta Jahić alias Lepa Brena i drugi, koji uživaju veliku popularnost, ne samo u BiH, nego i u zemljama regije.

Turbo folk

Ozbiljni muzički kritičari pojavu turbo folka nazivaju pojavom općenarodnog kiča i muzičkog šunda, čije je porijeklo Srbija. U govoru urbanih masa u jugoistočnoj Evropi turbo folk se pejorativno naziva još i ćirilica. Ova vrsta muzike izrazito je komercijalna i sa općim propastom tranzicijskih društava od Hrvatske, preko Bosne, do Srbije i Makedonije proširila se i u sredine i do ljudi koji takvu vrstu muzike ne bi slušali u normalnim građanskim uvjetima. Turbo folk je muzika sive mase slušalaca, koji su s ratovima na Balkanu izgubili svaku iluziju i nade u život kakav su naprimjer vodili njihovi roditelji za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kada su urbane slušaoce orijentirali prema ozbiljnoj muzici ili prema festivalima Sanremo i Eurosong. Turbo folk na muzički način oslikava sistem poremećenih vrijednosti na jugoistoku Evrope. Predstavnici turbo folka u Bosni i Hercegovini su: Šemsa Suljaković, Ferid Avdić, Kemal Malovčić, Asim Bajrić i drugi.

Mladi izvođaċi sevdalinke

U poslijeratnom razdoblju došlo je do potrebe buđenja ugrožene tradicije. Tradicionalna bosanska pjesma sevdalinka je svakako jedna od tradicija koja se nikako nije smjela izgubiti u naletu nagle promjene vrijednosti. Za to su se pobrinuli ljubitelji i muzičari ovog muzičkog pravca mlađe generacije, koji nerijetko daju novi, svježi duh ovoj tradiciji. Novi predstavnici očuvanja sevdaha su: Amira Medunjanin, Damir Imamović, Vanja Muhović i Divanhana.

Klasična muzika

Sakralna muzika

Zabavna muzika

Za vrijeme bivše Jugoslavije, pogotovo tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina, zabavna muzika je bila muzika srednje klase bosanskohercegovačkog građanstva kao i novih intelektualnih slojeva društva koji su se htjeli osloboditi "ruralnog i nazadnog". Poklonici zabavne muzike su živjeli uglavnom u urbanim centrima države, a Sarajevo je na mapi zabavno-muzičkih zbivanja u Jugoslaviji bilo jednako važno kao i Split, Zagreb i Beograd.

Zabavna muzika se na BiH sceni pojavila veoma stidljivo, a razlog je bio to što joj je nedostajala muzička infrastruktura, odnosno državni radio i televizija, lokalne radio stanice, domaći festivali, revijalni mediji, te diskografske kuće. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven", stvoren je put bržem razvoju zabavne muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je postalo muzički centar iz kojeg su potekla velika imena zabavne muzike i šlageristike.

Najznačajniji predstavnici među solistima su Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović, Dino Merlin, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Mugdim Avdić Henda kao i Amila Glamočak, Alma Čardžić, Mija Martina, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović te Rezonansa, Kamen na kamen, Mirzino jato, Konvoj, Erogene Zone, Fuad Backović Deen i drugi.

Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminnem", Ružica Čavić.

U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdvaja cijelim nizom veoma uspješnih pop i rock sastava među kojima su najpopularniji: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Dino Merlin", "Hari Mata Hari" i drugi.

Urbana muzika

Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Ostali važniji MC-iji su: Frenkie, Sani, Mayer, Hamaz, Billy, te grupe: "Mučenička grupa", "Disciplinska komisija", i druge.

Punk muzika

Punk, izvorno iz engleskog jezika, starija je nego što se misli. Pojavljuje se već u nekim djelima Shakespeare-a i označava prostitutku. Punk uglavnom i danas označava nešto bezvrijedno, nisko. Danas, i u kontekstu muzike, pod riječju Punk se podrazumijeva osoba koja se ne prilagođava važećim društvenim normama. U sferi muzike, naziv punk-rock je uveden od strane Lenny Kaye-a, gitariste grupe Patti Smith group. Kao muzički pokret, subkultura, podvrsta rock muzike Punk sredinom '70-ih godina 20. vijeka nastala u Engleskoj i uskoro doživljava svoj međunarodni proboj, posebno u Americi. Predstavnici ovog muzičkog pravca u Bosni i Hercegovini su: Ofsajd

Heavy metal

Heavy metal je vrsta muzike karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažama. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tokom osamdesetih. Predstavnici su: Formula 4

Progresivni metal

Progresivni metal je žešća verzija progresivnog rocka, koja se karakterizira korištenjem kompleksnih kompozicionih struktura, neobičnih ritmova i virtuoznog instrumentalnog sviranja. Visoki nivo muzičke vještine je često kombiniran sa pjevanjem koja ima formu epičkog tekstualnog koncepta, koji često rezultira podugačkim pjesmama i koncepcijskim albumima. Zbog ovih faktora, progresivni metal se vrlo rijetko čuje na standardnim radio stanicama i televizijskim programima.

Noise

Glavni članak: Noise muzika

Noise, buka ili po nekim teoretičarima sam "zvuk" u svojoj primarnoj verziji. Neki smatraju da noise uopće nije muzika. Treba napomenuti da se ovaj zvuk ne može jednostavno klasificirati, pa se preporuča konzumiranje buke kao jednog od najinteresantnijih pristupa muzici. U Bosni i Hercegovini neki su bendovi dosegli interesantan i zavidan nivo buke, oslanjajući se na iskustva noise-a kao stilskog backgrounda, mada ne i samo njega, a to su: New faraday collision, Temple Texas, Viktor Liebezeit, Idlness Distribution, Dlake, Vuneny, Rupa u zidu, Damir Avdić-Diplomatz, Caviar spectator trio, Luxusmahr, SCH. Od 2002. do 2006. u Sarajevu je i djelovala neprofitna izdavačka kuća Casasaur, bazirana uglavnom na noise-u iz Sarajeva.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "O gangama, fragment iz knjige "Hercegovina pjesmom umivena."". riznicasrpska.net. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  2. ^ "Hercegovačka ganga, pesma iz kamena.". novosti.rs. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  3. ^ "Gangaši iz Hercegovine i Imotske krajine pokazali da ganga još uvijek živi". dnevni-list.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  4. ^ "Tepsijanje". dzematrahic.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016. 
  5. ^ "Mostarski duo arkul otkriva zaboravljeno blago". radiosarajevo.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016. 
  6. ^ "Flory Jagoda (SAD/BiH), koncert sefardskih ladino romansi". bascarsijskenoci.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016. 
  7. ^ "Aranda: Svako prepozna srž sefardske muzike". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 5. 3. 2016. 
  8. ^ "West Herzegovina fest No. 13". whfest.com. Pristupljeno 5. 3. 2016. 

Vanjski linkovi