Muzika u Bosni i Hercegovini

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Dio serije članaka o

Kulturi Bosne i Hercegovine

Čuveni Bosanci
Film
Književnost
Bosanskilonac.jpg
Kuhinja
Mediji
Singl ploče (1974-1975) (Bijelo Dugme).jpg
Muzika
Praznici
Sport
Islam symbol plane.svgChristian cross.svgStar of David.svg
Vjera
Portal: Bosna i Hercegovina
Ovaj šablon: pregled  razgovor  uredi

Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju koja se i danas njeguje. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav. Uporedo s tradicionalnom vrstom muzike, zadnjih su se decenija u Bosni i Hercegovini razvili i novi muzički žanrovi (pop, šlager, šansona, jazz, rock´n´roll, heavy metal, hip hop, house, techno). Muzika u BiH se može podijeliti u nekoliko kategorija.

Sevdalinka

Glavna stranica: Sevdalinka

Sevdalinka je tradicionalna bosanska pjesma i zaštitni znak bosanskog kulturnog miljea. Nastala je u osmansko doba, kada je kod Bošnjaka sa orijentalnim načinom života i islamom došla i izrazita karakterizacija među polovima. U ovom okružju nastaju prve sevdalinke, ljubavne pjesme, uglavnom melankoličnog i sjetnog raspoloženja (sevdah = ljubav). S vremenom sevdalinke postaju pjesme u kojima se nepoznati narodni pjesnik dotiče i važnijih historijskih zbivanja, ali i trenutaka iz bosanske svakodnevnice. Sevdalinke se kao tekstualno-muzički žanr prvotno nisu zapisivale, nego su se prenosile s koljena na koljeno, te su stoga moguće dvije ili više (tekstualnih) verzija jedne pjesme. One su se pjevale na skoro svim važnijim događajima, a izvodile su se obično uz narodne muzičke instrumente saz i/ili šargiju.

Od svih izvođača tradicionalne pjesme u Bosni i Hercegovini najviše se ističu interpretatori tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reuniona", te Jadranka Stojaković i Nedžad Imamović.

Revitalizacija sevdalinke

U poslijeratnom razdoblju došlo je do potrebe buđenja ugrožene tradicije. Tradicionalna bosanska pjesma sevdalinka je svakako jedna od tradicija koja se nikako nije smjela izgubiti u naletu nagle promjene vrijednosti. Za to su se pobrinuli ljubitelji i muzičari ovog muzičkog pravca mlađe generacije, koji nerijetko daju novi, svježi duh ovoj tradiciji. Novi predstavnici očuvanja sevdaha su: Amira Medunjanin, Damir Imamović, Vanja Muhović i Divanhana.

Narodna muzika

Tokom 1970-ih muzički krajolik Bosne i Hercegovine sve je više pod uticajem tzv. narodne muzike, koja je uz pratnju harmonike i nerijetko velikog ansambla na tren osvojila uglavnom ruralne i manje obrazovane dijelove stanovništva zemlje. Narodne su se pjesme sprva još i orijentirale prema sevdalinci, koja je bila neka vrsta rodonačelnika, no s komercijalizacijom ove vrste muzike i pojavom turbo folka iz Srbije narodna muzika neminovno gubi na kvaliteti, potencirajući umjesto (prvu) "klasu" tek (jeftinu) "masu". Narodna se muzika može podijeliti u dvije kategorije:

(Izvorna) Narodna muzika

Narodna muzika, tzv. novokomponovana muzika ili jednostavno folk (njem. Volk - narod) naziv je muzičkog žanra koji se u Bosni pojavio tokom 1970-ih, a znatnije proširio u narednih 20-ak godina, da bi u potpunosti preuzeo primat na muzičkoj sceni. Ovo je svojevrstan oblik tzv. narodne muzike, koji se još aktivno oslanjao na tradicionalnu sevdalinku. Autori kompozicija bila su poznata imena domaće muzičke scene, a tekstovi su, baš kao i u sevdalinkama, bili uglavnom ljubavnog ili domoljubnog/lokalpatriotskog karaktera, u kojima se slavila Bosna i život njenih gradova. Pjesme su se izvodile uz veliki ansambl narodnih instrumenata, gdje je harmonika imala glavnu ulogu. Slušajući danas te prvotne pjesme narodne, novokomponovane muzike iz 1970-ih (primjerice Tomu Zdravkovića), stiče se dojam kako se radi o klasičnoj (narodnoj) šansoni, gdje su autor i izvođač pazili na svaki detalj: od muzike, teksta i aranžmana, preko izbora ansambla i pratećih vokala, do same izvedbe izvođača. Procvatu i općem prihvaćanju narodne muzike u društvu pridonijeli su ne samo diskografska industrija sa "SarajevoDiskom" na čelu, nego i domaći festivali narodne muzike na Ilidži i u Vogošći, te program Radiotelevizije Sarajevo, sa emisijama poput "U đul-bašči", "Filigran" i druge. Narodna i tradicionalna muzika, uz koju je išao i (plesni) folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orijentalne muzike, čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike danas čine: Halid Bešlić, Haris Džinović, Hanka Paldum, Fahreta Jahić alias Lepa Brena i drugi, koji uživaju veliku popularnost, ne samo u BiH, nego i u zemljama regije.

Turbo folk

Ozbiljni muzički kritičari pojavu turbo folka nazivaju pojavom općenarodnog kiča i muzičkog šunda, čije je porijeklo Srbija. U govoru urbanih masa u Jugoistočnoj Evropi turbo folk se pejorativno naziva još i ćirilica. Ova vrsta muzike izrazito je komercijalna i sa općim propastom tranzicijskih društava od Hrvatske, preko Bosne, do Srbije i Makedonije proširila se i u sredine i do ljudi koji takvu vrstu muzike ne bi slušali u normalnim građanskim uvjetima. Turbo folk je muzika sive mase slušalaca, koji su s ratovima na Balkanu izgubili svaku iluziju i nade u život kakav su primjerice vodili njihovi roditelji za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kada su urbane slušaoce orijentirali prema ozbiljnoj muzici ili prema festivalima Sanremo i Eurosong. Turbo folk na muzički način oslikava sistem poremećenih vrijednosti na jugoistoku Evrope. Predstavnici turbo folka u Bosni i Hercegovini su: Šemsa Suljaković, Ferid Avdić, Kemal Malovčić, Asim Bajrić i drugi.

Zabavna muzika

Za vrijeme bivše Jugoslavije, pogotovo tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina, zabavna muzika je bila muzika srednje klase bosanskohercegovačkog građanstva kao i novih intelektualnih slojeva društva koji su se htjeli osloboditi "ruralnog i nazadnog". Poklonici zabavne muzike su živjeli uglavnom u urbanim centrima države, a Sarajevo je na mapi zabavno-muzičkih zbivanja u Jugoslaviji bilo jednako važno kao i Split, Zagreb i Beograd.

Zabavna muzika se na BiH sceni pojavila veoma stidljivo, a razlog je bio to što joj je nedostajala muzička infrastruktura, odnosno državni radio i televizija, lokalne radio stanice, domaći festivali, revijalni mediji, te diskografske kuće. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven", stvoren je put bržem razvoju zabavne muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je postalo muzički centar iz kojeg su potekla velika imena zabavne muzike i šlageristike.

Najznačajniji predstavnici među solistima su Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović, Dino Merlin, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Mugdim Avdić Henda kao i Amila Glamočak, Alma Čardžić, Mija Martina, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović te Rezonansa, Kamen na kamen, Mirzino jato, Konvoj, Erogene Zone, Fuad Backović Deen i drugi.

Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminnem", Ružica Čavić.

U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdvaja cijelim nizom veoma uspješnih pop i rock sastava među kojima su najpopularniji: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Dino Merlin", "Hari Mata Hari" i drugi.

Urbana muzika

Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Ostali važniji MC-iji su: Frenkie, Sani, Mayer, Hamaz, Billy, te grupe: "Mučenička grupa", "Disciplinska komisija", i druge.

Punk muzika

Punk, izvorno iz engleskog jezika, starija je nego što se misli. Pojavljuje se već u nekim djelima Shakespeare-a i označava prostitutku. Punk uglavnom i danas označava nešto bezvrijedno, nisko. Danas, i u kontekstu muzike, pod riječju Punk se podrazumijeva osoba koja se ne prilagođava važećim društvenim normama. U sferi muzike, naziv punk-rock je uveden od strane Lenny Kaye-a, gitariste grupe Patti Smith group. Kao muzički pokret, subkultura, podvrsta rock muzike Punk sredinom '70-ih godina 20. vijeka nastala u Engleskoj i uskoro doživljava svoj međunarodni proboj, posebno u Americi. Predstavnici ovog muzičkog pravca u Bosni i Hercegovini su: Ofsajd

Heavy metal

Heavy metal je vrsta muzike karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažama. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tokom osamdesetih. Predstavnici su: Formula 4

Progresivni metal

Progresivni metal je žešća verzija progresivnog rocka, koja se karakterizira korištenjem kompleksnih kompozicionih struktura, neobičnih ritmova i virtuoznog instrumentalnog sviranja. Visoki nivo muzičke vještine je često kombiniran sa pjevanjem koja ima formu epičkog tekstualnog koncepta, koji često rezultira podugačkim pjesmama i koncepcijskim albumima. Zbog ovih faktora, progresivni metal se vrlo rijetko čuje na standardnim radio stanicama i televizijskim programima.

Noise

Glavna stranica: Noise muzika

Noise, buka ili po nekim teoretičarima sam "zvuk" u svojoj primarnoj verziji. Neki smatraju da noise uopće nije muzika. Treba napomenuti da se ovaj zvuk ne može jednostavno klasificirati, pa se preporuča konzumiranje buke kao jednog od najinteresantnijih pristupa muzici. U Bosni i Hercegovini neki su bendovi dosegli interesantan i zavidan nivo buke, oslanjajući se na iskustva noise-a kao stilskog backgrounda, mada ne i samo njega, a to su: New faraday collision, Temple Texas, Viktor Liebezeit, Idlness Distribution, Dlake, Vuneny, Rupa u zidu, Damir Avdić-Diplomatz, Caviar spectator trio, Luxusmahr, SCH. Od 2002. do 2006. u Sarajevu je i djelovala neprofitna izdavačka kuća Casasaur, bazirana uglavnom na noise-u iz Sarajeva.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Gnome-speakernotes.svg Muzički portal
Odjeljak isključivo posvećen muzici
Flag-bih.svg BiH portal
Odjeljak isključivo posvećen Bosni i Hercegovini


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: