Idi na sadržaj

NONOat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

NONOati su hemijski spojevi koji imaju opću hemijsku formulu R1R2N−(NO)−N=O, gdje su R1 i R2 alkil grupe. Jedan od primjera ovih spojeva je 1,1-dietil-2-hidroksi-2-nitrozohidrazin, ili dietilamin dinitri oksid. Ovi spojevi su donekle neobični jer imaju tri atoma dušika povezana u sekvencu: amino funkcionalnu grupu, povezujuću NO grupu i krajnju (završnu) nitrosil grupu. U dodiru sa vodom, ovi spojevi otpuštaju dušik-monoksid (NO).[1][2]

Raspadanje u zavisnosti od pH

[uredi | uredi izvor]

Većina NONOata su stabilni u bazičnim rastvorima pri pH vrijednostima iznad 8,0 (npr. 10 mM NaOH) te se na ovaj način mogu čuvati kraće vrijeme na temperaturi do −20 °C. Da bi se dobio dušik-monoksid iz NONOata, pH vrijednost se treba sniziti. Obično se razblaži uzorak rastvora NONOata u fosfatnom baferu (pH 7,4 a mogu se koristiti i tris baferi) te se ostavi na sobnoj temperaturi dovoljno vremena da bi se dušik-monoksid akumulirao u rastvoru. To se često može zapaziti u vidu mjehurića kada su koncentracije NONOata visoke. Vrijeme "inkubacije" je vrlo važno jer različiti NONOati imaju drugačije vrijeme poluživota (t½) u fosfatnim baferima pri pH vrijednosti 7,4. Naprimjer poluvrijeme života MAHMA NONOata u ovim uslovima iznosi oko 3,5 minute, dok t½ DPTA NONOata iznosi oko 300 minuta. Ta činjenica je vrlo korisna za biološke sisteme, gdje se korištenjem kombinacije raznih NONOata može postići stalna (kontinuirana) opskrba dušičnim oksidom. Pri pH 5,0 većina NONOata se gotovo u trenu hemijski raspada.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ L. A. Sheffler; D. A. Wink; G. Melillo; G. W. Cox. "Characterization of nitric oxide-stimulated ADP-ribosylation of various proteins from the mouse macrophage cell line ANA-1 using sodium nitroprusside and the novel nitric oxide-donating compound diethylamine dinitric oxide". Journal of Leukocyte Biology. 57 (1): 152–159. PMID 7530278. Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 4. 2. 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Joseph A. Hrabie; John R. Klose; David A. Wink; Larry K. Keefer (1993). "New nitric oxide-releasing zwitterions derived from polyamines". J. Org. Chem. 58 (6): 1472–1476. doi:10.1021/jo00058a030.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)