Nacionalni park Gesäuse

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nacionalni park Gesäuse
Nationalpark Gesäuse
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Nationalpark Gesaeuse 7516.JPG
Karta prikazuje lokaciju oblasti Nacionalni park Gesäuse
Nacionalni park Gesäuse
Lokacija Austrija
Najbliži grad Admont (Štajerska)
Koordinate 47°34′27″N 14°38′11″E / 47.57417°N 14.63639°E / 47.57417; 14.63639Koordinate: 47°34′27″N 14°38′11″E / 47.57417°N 14.63639°E / 47.57417; 14.63639
Površina 120 km2
Osnovano 26. oktobar 2002. (2002-10-26)
Veb-sajt https://www.nationalpark.co.at/

Gesäuse je nacionalni park u austrijskoj saveznoj pokrajini Štajerskoj, osnovan 2002. Proteže se uz rijeku Enns u sjevernom dijelu Štajerske. Administrativno pripada općinama Admont s naseljima Johnsbach i Weng, Landl s naseljem Hieflau i St. Gallen.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Trenutna površina nacionalnog parka iznosi približno 120 km2 (12.118 ha). Smješten je zapadno od zavoja Ennsa u Gornjoj Štajerskoj. Gotovo 99% današnje površine parka u vlasništvu je Štajerskih šuma, dok je manji dio vodenih površina opće dobro, te privatni posjedi. Karakteristika nacionalnog parka jesu strmi obronci masiva Gesäuse, s prepoznatljivm stijenama, kao i klisurasto korito Ennsa između ulaza u Gesäuse i Hieflaua. Nadmorska visina kreće se između 490 m i 2.369 m (Hochtor).

Podjela[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park podijeljen je na dvije zone: prirodnu i zonu održavanja. Prirodna zona obuhvata otprilike 75% površine, te će nakon provođenja planiranih mjera ostati netaknuta. U zoni održavanja dozvoljeno je ograničeno korištenje prirodnih resursa, npr., u vidu ekstenzivne planinske poljoprivrede i stočarstva, te sadrži i infrastrukturne objekte. U cilju približavanja slobodi djelovanja, 2018. godine, nakon obimnih priprema, 85% površine proglašeno je zaštitnom šumom (Schutzwald) biotopa (po §32a austrijskog Zakona o šumi iz 1975). U ovom se slučaju zemljovlasnici oslobađaju obaveze preduzimanja protivmjera u borbi protiv potkornjaka. Iako se šumskohigijenske mjere više ne provode u ovoj označenoj zoni, na preostalim područjima one se strogo primjenjuju kako bi se susjedna šumska gazdinstva i infrastruktura zaštitili od velike štete.[1]

Prirodno okruženje[uredi | uredi izvor]

Voda, šuma, pašnjak i stijene karakteristični su životni prostori u ovom nacionalnom parku. Zbog izuzetnog značaja, "ugrađeni" su i u logo nacionalnog parka u vidu plave, zelene i sive linije.[2] Rijeka Enns provlači se kroz ulaz u Gesäuse jednim vidom klisure. Napajaju je potoci Johnsbach i Hartelsgraben, te mnogobrojne povremene pritoke. Otprilike polovina nacionalnog parka prekrivena je šumom. U dolinama su močvarno šumsko rastinje i šume javora i jasena. Na nekim mjestima raste crnjuša u borovim šumama, kao ostaci iz ledenog doba. Šume s jelama, smrčama i bukvama čine prostorno najveći dio, ali s naznakom da su mnoge šume u prošlosti šumarskim radom zasađene jelovim nasadima. Na većim nadmorskim visinama prisutan je ariš. Posebnost ovog kraja jesu šume sa švicarskim borovima (limbe), koje se prostiru u istočnom dijelu parka. U nekim rubnim dijelovima šume prisutan je i planinski bor. Zbog strmog terena, mnoge biljne vrste uslijed odrona i lavina, rastu i u nižim predjelima, tako da je tipične planinske biljke moguće naći u dolinama parka.

Zaštićene vrste[uredi | uredi izvor]

Po Direktivi Evropske unije 92/43/EU, zaštićene životinjske vrste u ovom nacionalnom parku jesu leptiri: apolon, pjegavi mravnik, danja medonjica, šumski okaš i močvarni šarenac, zatim alpska strizibuba, žutotrbi mukač, peš, paklare, širokouhi ljiljak, mali potkovnjak i vidra. Od biljaka su zaštićene gospina papučica, zeleni bičak i Buxbaumia viridis[3] Osim toga, od 90 vrsta ptica 17 ih podliježe Direktivi o zaštiti ptica, kao ugrožene ptičije vrste u Austriji.[3]

Endemi[uredi | uredi izvor]

Na službenom sajtu nacionalnog parka navedeno je 15 endemičnih vrsta biljaka, između ostalih, štajerski karanfil (Dianthus plumarius), alpski mak (Papaver alpinum) i vrsta zvončića Campanula pulla, dok je ukupno 89 endemičnih životinjskih vrsta prisutno u parku, kao zglavkari kosci i štajerski trčak.[4]

Turizam[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Faktenblatt Biotopschutzwald" (jezik: njemački). Pristupljeno 5. 11. 2018. 
  2. ^ "Službeni sajt nacionalnog parka" (jezik: njemački). Pristupljeno 5. 11. 2018. 
  3. ^ a b Daniel Kreiner, Alexander Maringer (ur.): Erste Dekade. Forschung im Nationalpark Gesäuse (= Schriften des Nationalparks Gesäuse. 9). Nationalpark Gesäuse GmbH, Weng im Gesäuse 2012, ISBN 978-3-901990-08-3.
  4. ^ Wolfgang Rabitsch, Franz Essl: Endemiten. Kostbarkeiten aus Österreichs Pflanzen- und Tierwelt. Naturwissenschaftlicher Verein für Kärnten, Klagenfurt 2009, ISBN 978-3-85328-049-2.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]