Nacionalni park Kornati

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Kornati
IUCN kategorija II
(nacionalni park)
Croatian islands bgiu.JPG
Kornatska ostrva
LokacijaŠibensko-kninska županija, Hrvatska
Najbliži gradŠibenik
Koordinate43°48′18″N 15°19′48″E / 43.80500°N 15.33000°E / 43.80500; 15.33000
Površina220,00 km2
Osnovano1980. (SFRJ)[1]

Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom srednjem dijelu Jadranskog mora u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji.[2]

Zbog izuzetnih pejzažnih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosistema, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom. Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s priblizno 185 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne povrsine, dok je sve ostalo morski ekosistem.

Hstorija[uredi | uredi izvor]

Ispod brda Stranžica, pokraj polja Trtuša na otoku Kornatu pronađena je kamena sjekira. Čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru. Predstavlja dokaz o prisustvu čovjeka u doba neolita.

Iliri[uredi | uredi izvor]

Male četverougaone nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuše i Grbe na Žutu), gradine (Ščikat, Stražišće, Tureta, Grba) i gomile (tumulusi gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u Ilirsko doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.

Rimski period[uredi | uredi izvor]

Iz rimskog vremena pronađene su villae rusticae u Proversi i tragovi bazena za ribe na Svršati. Ostali tragovi antičke gradnje koji svjedoče o rimskoj kolonizaciji Kornata, danas su uglavnom pod morem: pristanište u Piškeri i Šipnatama, lučki uređaji u Veloj Proversi, solana u Šipnatama.

Vrijeme Bizanta[uredi | uredi izvor]

Vrijeme Bizanta ostavilo je najmarkantniju građevinu koja se nalazi u Kornatima: tvrđavu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka - vjerojatno iz 6. stoljeća). Pretpostavlja se da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.

Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršćanska trobroda bazilika koja se nalazi u podnožju tvrđave Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika. Upravo po ovoj crkvi Svete Marije otok Kornat se kroz cijeli srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično. U neposrednoj blizini crkve, nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se predpostavlja da se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu.

Dolazak Hrvata[uredi | uredi izvor]

Dolazak Hrvata na Jadransko more prouzrokovao je veće demografske promjene na svim otocima, pa tako i na Kornatima. Romansko stanovnistvo je zbog najezde Hrvata bilo prinuđeno bježati s kopna i potražiti utočište na otocima. To vrijeme - vrijeme slabljenja Bizanta, jačanja Venecije i dolazak Hrvata na Jadran - bilo je kritično za naseljenost Kornata. Tada su Kornati bili za život prilično nesigurno područje, pa se pretpostavlja da sve do 13. stoljeća na njima nije bilo stalnog stanovnistva.[3]

U 13. stoljeću Kornati su ponovo počeli oživljavati. Iz srednjeg vijeka datiraju vrlo zanimljive kulturne građevine u području parka. To je svakako crkvica Gospe od Tarca, skromna jednobroda sakralna gradjevina (tip ruralne kasnoromaničke crkve) sagrađena na mjestu starokršćanske bazilike i izgradjena najvjerojatnije od ostataka te starije crkve. Njeno vrijeme gradnje nije sasvim jasno. U ovoj crkvici i danas se održavaju mise (svake prve nedjelje u julu) čije je značenje preraslo isključivo religiozne okvire i postalo dio turističke atrakcije ovog prostora. Iz srednjeg vijeka datiraju i ostaci skladišta za sol i potopljeni ostaci solane u uvali Lavsa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zaštićena područja u Hrvatskoj". Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Nacionalni parkovi u Hrvatskoj". Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Službene web-stranice Nacionalnog parka Kornati