Nacionalni park Kozara

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Kozara
IUCN kategorija II
(nacionalni park)
LokacijaBosna i Hercegovina
Najbliži gradPrijedor
Koordinate45°00′30″N 16°53′30″E / 45.00833°N 16.89167°E / 45.00833; 16.89167
Površina39,07 km2
Osnovano6. april 1967.
UpravnikJUNP Kozara
http://www.npkozara.com/

Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Za nacionalni park je proglašena 6. aprila 1967. godine, sa ciljem zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare.[1] Kozara je niska, ostrvska planina, smještena između Panonske nizije na sjeveru i Dinarida na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom, Vrbasom i Sanom.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površina parka iznosi 3.907,54 ha. Centralni dio Nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice, na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m). Klima je umjereno-kontitentalna. Na području Nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke - Starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Nacionalni park je okružen rijekama Una, Sava, Sana i Vrbas.

Regionalni put R 477, koji povezuje Mrakovicu, Podgradce i Gradišku, odnedavno je u potpunosti asfaltiran i prohodan za saobraćaj. Njegova izgradnja ima i veliki turistički značaj za Nacionalni park “Kozara”, jer omogućava brži i lakši pristup iz pravca Gradiške i Laktaša.

Flora[uredi | uredi izvor]

Na relativno skromnoj površini područja parka od 3.907,54 ha, ustanovljen je impozantan biodiverzitet od 865 biljnih vrsta. Od ukupno registrovanih vrsta 117 su gljive, 11 lišajevi, 80 mahovine i 657 vrsta viših (vaskularnih) biljaka. Među višim biljkama su 17 vrsta paprati, 114 vrsta dendroflore (77 autohtonih i 37 alohtonih) i 526 zeljastih cvjetnica. Dendrofloru Nacionalnog parka "Kozara" sačinjavaju: 33 vrste lišćarskog drveća, 2 vrste četinarskog drveća, 30 lišćarskih grmova, 1 četinarski grm, 2 drvenaste povijuše i 9 polugrmova.

Od ukupnog broja biljnih vrsta na području parka, registrovano je 19 vrsta rijetkih i ugroženih biljaka: bijela mračnica (Galium boreale), božikovina (Ilex aquifolium), bradavičnjak (Cardamine bulbifera), crni oman (Telekia speciosa), divlja ciklama (Cyclamen purpurascens), divlji ljiljan (Lilium martagon), đurđevak (Convallaria majalis), likovac (Dephne mezereum), jetrenka (Hepatica nobilis), kaćun (Orchis morio), kostrika mekolisna (Ruscus hypoglossum), naglavica dugolisna (Cephalanthera longifolia), ostružnica (Limodorum abortivum), ptičija graorica (Vicia cassubica), tisa (Taxus baccata), udovičica siva (Scabiosa cinerea), uskolisni strupnik (Scrophularia scopolii), veliki karanfil (Dianthus giganteus), visibaba (Galanthus nivalis).[2]

Sjeverno od parka, na ostalim dijelovima Kozare dominiraju visoke šume bukve i jele, a u južnom dijelu površine su obrasle, niskim izdanačkim šumama hrasta i kulturama četinara (crni bor, bijeli bor i smrča).

Fauna[uredi | uredi izvor]

Među autohtonim životinjskim vrstama, nalaze se divlja svinja, srndać, divlji zec, divlja mačka, lisica, vjeverica, jazavac, kuna zlatica, kuna bjelica, lasica i druge.

Kozara je stanište i velikog broja ptičijih vrsta. Prema dostupnim podacima, na Kozari, ima jastrebova, kobaca, sova, dok se među negrabljivicama ističu jarebica, golub grivaš, golub dupljaš, grlica, svraka, slavuj, djetlić, sjenica i vrabac.

Historija[uredi | uredi izvor]

Poslije II svjetskog rata planina Kozara postala je čuvena po borbama naroda ovog kraja za slobodu. Kao pjesničko svjedočanstvo stradanja naroda kozaračkog kraja nastala je čuvena pjesma Stojanka majka Knežopoljka koju je napisao Skender Kulenović 1942.godine. Na Mrakovici, centralnom dijelu Nacionalnog parka "Kozara", uređen je Memorijalni kompleks (Spomenik, Memorijalni zid i Muzej).[3]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Historijat parka Pristupljeno 16.3.2016.
  2. ^ "Flora u Nacionalnom parku". Arhivirano s originala, 3. 8. 2020. Pristupljeno 27. 8. 2020.
  3. ^ "Kozara - Nacionalni park Kozara". Arhivirano s originala, 11. 8. 2020. Pristupljeno 27. 8. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]